Umro je Ivan Gudelj i dok pišemo ove retke, ne možemo vjerovati da je to istina. U glavi nam se vrti film mnogih uspomena, a mobitel gori od poziva i poruka, što je bilo, je li moguće...
– Da, moguće je... Užas...
Vijest je stigla kao grom iz vedra neba. Doduše, zadnjih dana smo čuli kako je nešto iznova bolestan i mora na pretrage, a na otprije dogovoren sastanak, ćakulu, nije mogao doći, odgodio je susret. No, smatrali smo da nije ništa značajno za njega, veličanstvenog pobjednika nad hepatitisom B, o čemu smo toliko puta pričali i pisali.
Kad tamo, iza kantuna, smrt ga je ščepala i silno rastužila vojsku poklonika Hajduka i nogometa, diljem Hrvatske i šire. Bio je Gudelj omiljen, u cijeloj regiji, a prepoznat na Globusu kao istinska nogometna veličina epohe tamo osamdesetih...
Umro je u bolnici u Zagrebu, u 67. godini, nakon komplikacija vezanih uz rak jetre.
Hari iz Skoplja, poznati hajdukovac starije garde, javlja se i plače neutješiv. Ne vjeruje, traži dodatnu potvrdu da nisu novinari možda pogriješili:
– Kad se razbolio, pomogao sam mu da se liječi i u Makedoniji, tražio je sve načine da ozdravi, bio je tako uporan, čvrst kao stijena...
Bio je moderan nogometaš
Suhe brojke skrivaju punu istinu o Gudelju, to da je, primjerice, za Hajduk odigrao 362 utakmice i postigao čak 93 pogotka... Ili za reprezentaciju Jugoslavije 33 nastupa i tri gola, ne dočarava svu storiju Ivanove igre.
Bio je nogometaš koji bi i danas igrao bez problema, u novom, modernom balunu. Kad se povede priča tko je bio igrač za sva vremena, za današnje doba kad je prostora sve manje, a brzina sve veća, nema dvojbe: to je Gudelj. Neumorna energija, brzina, trka, moć... I tehnika, da.
Znate ono, svi u kaljuži, prosinac 1985., trener Stanko Poklepović, a Gudelj kao jaružalo, razvalio je sve suparnike, pretrčavao ih kao od šale i bilo je 2:0 protiv Dnjepra, za kojeg su igrali i Oleg Protasov i Genadij Litovčenko, Ukrajinci iz tada Sovjetskog Saveza, svi su bili tada "zbornaja komanda".
Protasov i Litovčenko bili su zvijezde SSSR-a na Euru 1988. u SR Njemačkoj, a tada u dresu Dnjepra u Poljudu, bili su mali miševi protiv giganta Gudelja.
Prijatelj Mate, koji ga obožava, javlja nam se:
– Aklamacijom da se nađe mjesto Gudelju među idealnih 11 Hajduka svih vremena!
Sam Gudelj bi nam znao reći, a propos mnogih tekstova:
– Pratim kako me slavite i pomalo mi je i neugodno. Ali, kad već spominjete golove, nijedan nije ravan onome kao kad sam protiv Rijeke, isto tako sredinom osamdesetih, solo-akcijom zabio pogodak.
U pravu je, igrali su Hajduk – Rijeka, 18. kolovoza 1985., a Gudelj je bio Maradona. Uzeo je balun na centru i onda u slalomu prošao sve i zabio golčinu. Jedini gol za pobjedu 1:0.
– Taj mi je najdraži. Pustite Valenciju i Dnjepar, protiv Rijeke je gol moje karijere – govorio je Gudelj.
A tri gola Valenciji? U pobjedi 4:1 s kojom Hajduk nije nadmašio poraz 1:5 iz prve utakmice, ali je izveo sjajnu predstavu, Gudelj je postigao hat-trick. Ostalo je zapisano da mu je na poluvremenu maser barba Božo Soldo potiho savjetovao u svlačionici:
– Mali, pusti Biću (trenera Antu Mladinića, op. a.) što govori, samo ti pucaj, ide te...
Gudelj se i te kako raspucao, a nakon te pobjede 4:1 govorilo se:
– Hajduk ispao, Gudelj ide dalje!
Marković ga prepoznao
Rođen je 21. travnja 1960. godine u Imotskome, živio je u Zmijavcima, a u Hajduk je došao iz runovićkog Mračaja. Plijenio je snagom i talentom već u juniorima, u prvi sastav Bijelih uvrstio ga je Vlatko Marković. Potom ga Tomislav Ivić nije odmah uvrstio u sastav prvotimaca, ranije mu je i lakše čast davao selektor Miljan Miljanić pozivom u reprezentaciju, Miljanić ga je posebno volio... Ali, opoštenio se i Ivić, u mitskim utakmicama protiv Hamburgera Gudelj je bio u prvih 11.
Gudelja je, poznato je, do pune afirmacije tragično zakočila žutica, hepatitis B, baš kad je bio u naponu snage s 26 godina, u rujnu 1986., opet taj rujan. Tada je trebao prijeći u Bordeaux ili Real Madrid.
Tko zna gdje bi mu bio kraj, Hajduk ga je gurao u Bordeaux gdje (im) je poslove završavao menadžer Ljubo Barin, a selektor Miljan Miljanić istodobno ga je mamio i jamčio mu da će ga Real Madrid pozvati. Čiča Miljan je bio trener Reala i imao je sjajne odnose, a Gudelj je bio igrač par excellence, svjetska klasa.
Kad smo s Gudeljem pričali, njemu najdraža dosjetka bile su riječi njegova zemljaka iz Imotskog Zvonimira Bobana. Inače je familija Boban u Gudelja gledala ka u Boga, a i s ocem, Marinkom Bobanom, veže Ivana uzajamno duboko poštovanje i respekt.
A evo što je rekao Zvone:
– Da se Gudelj nije razbolio, on bi bio kapetan hrvatske reprezentacije, kapetan Vatrenih. On, a ne ja!
Ima Zvone pravo, imao bi Gudelj trideset i koju godinu kad su Vatreni krenuli u osvajački pohod i ne bi bilo prirodnijeg vođe od Gudelja.
Desetljećima se borio s hepatitisom B
No, kršni Imoćanin (iz Zmijavaca) početkom devedesetih već se dugo borio s posljedicama hepatitisa B, koji ga je definitivno udaljio s terena. Ta zlosretna utakmica protiv Crvene zvezde (1:1) na Poljudu, kako rekosmo, u rujnu 1986. godine, bila mu je posljednja profesionalna u karijeri. Iscrpljen, tražio je zamjenu... Dijagnoza je glasila hepatitis B. Nikad se više nije vratio na teren u službenoj utakmici, samo za oproštaj godinama kasnije; godinama, desetljećima se borio s bolešću, hrabro i ustrajno.
Imao se Gudelj čime ponositi, upisao je jedan nastup u osvajanju Hajdukove titule prvaka Jugoslavije u sezoni 1978./1979., bio je kapetan u juniorskoj, mladoj i seniorskoj selekciji Jugoslavije, s "plavima" prvak Europe u Beču i najbolji igrač Europskog prvenstva mladih...
I to nije sve. Najbolji je bio nogometaš Jugoslavije 1982. u svim anketama, L‘ Equipe ga je probrao u najboljih 11 Mundijala 1982. u Španjolskoj i najmlađi je kapetan reprezentacije bivše države u povijesti, u Sofiji u susretu Bugarska – Jugoslavija te jeseni (selektor Todor Veselinović).
Najbolji je bio sportaš Dalmacije te iste 1982. u osobito čuvenom izboru Slobodne Dalmacije. Osvojio je i Kup 1984., bio član zlatnog terceta Hajduka osamdesetih Zlatko Vujović – Blaž Slišković – Ivan Gudelj. Šteta da nisu nikad bili prvaci, ali igrali su polufinale Kupa UEFA protiv Tottenhama 1984. godine.
Osobnu nagradu Grada Splita dobio je 2019., a 2020. je nominiran za građanina Europe u Europskom parlamentu. Godine 2021. dobio je Nagradu za životno djelo na Sportskom međunarodnom festivalu dokumentarnog filma na Zlatiboru (Srbija), a 2023. Nagradu za životno djelu na Sarajevo Simposaru (Bosna i Hercegovina) u izboru novinara Sabahudina Topalbećirevića.
Neposredno prije bolesti, u ljeto 1986., dobio je poziv za nastup u reprezentaciji, selekciji Svijeta u Los Angelesu, ali ga Hajduk nije pustio, nisu u Poljudu bili nimalo uviđavni i važnije su im bile pripreme nego Gudeljeva slava i putovanje preko bare, tamo – amo way u pet dana. Stoj doma, Ivane!
‘Našao sam novi život‘
Gudelj je k tome bio kapetan u svim selekcijama, juniorske, mlade i seniorske reprezentacije Jugoslavije, što je poseban podvig, a kad je s 22 u susretu Osijek – Hajduk bio i kapetan Hajduka, bio je najmlađi kapetan Bijelih do tada i poslije u doba Juge, bivše države. Također je i vodio prvu momčad Hajduka kao trener, u sezoni 2005./2006., poslije Miroslava Ćire Blaževića, a prije Luke Bonačića.
– Kad me ščepala bolest, našao sam novi život, postao sam član Udruge Hepatos i prvi hrvatski ambasador Društva oboljelih od bolesti jetre, želio sam mnogima udahnuti nadu da se bore i ne gube vjeru u ozdravljenje... – govorio je.
Na kraju, bolest ga je ipak svladala, umro je prerano, u 67. godini... Nije dugo uživao u mirovini i honorarnom ugovoru što mu ga je dao HNS da im i dalje bude savjetnik u radu instruktora s mladima.
Iza Gudelja je ostala i iznimno uspješna knjiga autora, našeg kolege Blaža Duplančića "Hajdučka priča", koja je Gudeljevu storiju prezentirala 2010. godine, uz mnoge promocije. Te isto tako iznimno uspješan dokumentarni film "Ivanova igra", autora Tomislava Žaje, emitiran i plasiran 2019. godine. O premijeri filma u splitskom Teatru i uzvanicima mogli bismo pisati u nastavcima. U planu je bio i igrani film, pričao je sav zanesen o tome, smrt je snove prekinula.
Adio, Ivane, neka ti je laka hrvatska zemlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....