Alexandria nas je dočekala sjajna, vesela, prpošna, iznenadila nas je i ostavila dojam. Taj grad kraj Washingtona sa 160 tisuća stanovnika živi i tradiciju i modernizam, uplašit će vas i nadahnuti u istoj večeri, napeti i oraspoložiti, a iako su do dolaska Vatrenih hrvatski štih davali jedino novinari, mnogi će nam kazati da im je drago što je prvi put jedna velika sportska družina odlučila boraviti u njihovu gradu.
– Alexandria je zaslužila da nam dođe Hrvatska. Nakon srebra i bronce vidim vas zlatnima. Iako ja navijam za Argentinu, i to ne zbog Messija, nego Maradone, jer on je bio jedinstven – kazao nam je simpatični taksist.
Nismo ni formirali prve dojmove, a već smo se našli u opasnom vrtlogu nasmiješenog Jimmyja. S nekim čudnim šeširom na glavi i kostimom iz 19. stoljeća djeluje poput gusara, a lampion u ruci govori da su njegove priče teške, šokantne i "s one strane". Turiste vodi po lokacijama na kojima se "pojavljuju duhovi" i grobljima.
– Alexandria je uklet grad, duhovi se po njoj šetaju svaki dan – odrješit je i kategoričan Jimmy, oko kojeg se skupljaju znatiželjni mladi, ali i kolege koji ga prate poput šefa tame. Jeste li vi vještaci?
– Ne, mi smo spas – smiju se.
– Nemojte to neozbiljno shvatiti da vas ne proguta mrak.
Iz dana u dan gaze po starim destinacijama te kroz jezive priče lede im krv u žilama.
HNS-ova delegacija napravila je ozbiljnu kilometražu u potrazi za kampom, čovjek bi se zapitao kako to da je Zlatko Dalić, koji pazi na svaki detalj, doveo momčad u leglo zlih duhova?
Više od dvije stotine godina prošlo je otkako se ovdje otvoreno govori da duhovi tumaraju gradom, viču i plaše jadan narod. Još otkako su pokopali nepoznatu strankinju koja je s mužem, smrtno bolesna, odsjela u sobi broj osam Gadsby‘s Tavern, da bi ostala u njoj za sva vremena. Tek nešto manje prošlo je od Građanskog rata, kad je u gradu bila vojna bolnica, a mrtvi "junaci" tumaraju gradom bez pojedinih udova. Iako odavno ne postoji dječji dom Roberta E. Leeja, stanari su izvještavali o zvucima trčanja, dječjem smijehu na drugom katu i stubama. Neki posjetitelji su čak osjetili kako im snijeg pada na glavu u dnevnoj sobi. Drugi tvrde da su vidjeli duhove vojnika kako marširaju kroz tunel, praćeni zvucima topova i mirisom baruta. Ljudi, je li ovdje sve ludo ili se događaju transcendentalne pojave?
Šarmantni gradić poznat je po kaldrmastim ulicama, kolonijalnoj arhitekturi, ali i bogatoj povijesti jezivih svjedočanstava mnogih koji tvrde da ih proganja nečastivi; smatra se jednim od najukletijih gradova u SAD-u, s pričama koje su se prenosile generacijama.
Možda hrvatski izbornik forsira metodu klin se klinom izbija, ako se sjetimo kako smo ispali s Europskog prvenstva – da onozemaljskim silama pokaže zube? Naravno da se šalimo jer kladili bismo se da Dalić o tome nije ni razmišljao.
Jedno je sigurno: ako se dogodi novo iskakanje iz kućnog reda i reprezentativne hijerarhije, izbornik neće morati, kao u Rusiji, Nikolu Kalinića, igrača, potjerati kući; dovoljna kazna prijestupniku bit će da prespava u sobi 8 taverne Gadsby. Ponedjeljkom i utorkom ne radi, za srijedu smo se već najavili. Hrabro smo se uhvatili ukoštac s duhovima. Dok tekstovi stižu iz Alexandrije znači da pobjeđujemo, ako prestanu dolaziti, bit će to znak da smo izgubili. Dalić je Božji čovjek, on se ne boji.
– Ne brinite se, ovdje će vaša reprezentacija dobiti moć kakvu nikad nije imala – kaže Jimmy.
Apsolutno izvan svih shema, takvo nešto se na velikim natjecanjima Vatrenih nije događalo. Totalno šašavo, a do pisanja teksta još nisu ni stigli.
Za to vrijeme hotel Aka, koji ih je čekao, okružen je novim golemim policijskim kamerama koje snimaju svaki dah slučajnih ili planskih namjernika. Registrira li i duhove? Što ako se neki provuče nezabilježen?
Naoko klasični američki grad užarenog centra i prostrane okoline krije tajne koje pojedinim ljudima mijenjaju živote. Ali osim zlih duhova postoje i dobri! Neki su ljudi došli iz Hrvatske s našom zastavom, hodaju po gradu i guraju je u ruke "egzotičnih" prolaznika, potičući ih da izvikuju imena hrvatskih igrača. No, iznad jednog puba doista smo vidjeli izvješenu našu zastavu.
I dok Dalićevi izabranici neće puno toga vidjeti, osim ako im duh vojnika bez glave iz Građanskog rata ne pokuca na vrata, modernu notu destinacije kraj rijeke Potomac neće moći izbjeći.
Zamislite da živite u gradu nad kojim svake dvije minute vrlo nisko preleti putnički zrakoplov koji se upravo digao iznad piste zračne luke Reagan International. Ako se od "duhova Alexandrije" i uspiju spasiti, avione koji će hvatati zamah točno nad njihovim hotelom neće moći izbjeći. Nadamo se da imaju "konjske živce", jer u protivnom mir će im biti nagrižen. Prvu noć nakon napornog puta lagano smo zaspali, a kako će biti dalje? Asocijacija ide na Soči i četvrtfinale Svjetskog prvenstva 2018. godine. No tada su Vatreni trenirali pod zrakoplovima, koji su se iznad njihova terena dizali i spuštali u Adleru, a ne u Sočiju gdje su spavali; sada će morati trpjeti "zračne udare decibela" na krevetu.
Kao i Amerika, Alexandria je prošlost i budućnost u jednom. Nikad nisam vidio toliko izvješenih zastava jedne države po kućama kao američkih ovdje. U nekim ulicama po sedam-osam domova u nizu ima barjak, pojedini ih i dijele, govoreći o domoljublju i nacionalnom ponosu Amerikanaca, koji je dodatno skočio u doba vladavine Donalda Trumpa. I dok se čovjek šeta kraj nerijetko prizemnica, u dnevnom boravku preko stakla vidi gospodina kako čita novine, a vani njegov sin kreće s automobilom držeći u rukama mobitel, a upravljač – ne! Auto ide sam, on samo sjedi, zakon tako kaže, na mjestu vozača, a umjetna inteligencija sve radi. To je Alexandria, novi dom Vatrenih. Što će prevagnuti? Staro ili novo? Prodaja tradicije i "magle" ili progresivnih ideja i tehnologija?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....