Bivši igrač Zvezde šokirao izjavom o krvavom sukobu na Maksimiru, ovo je njegova istina

Dinamo i Crvena Zvezda trebali su se susresti na Maksimiru 13. svibnja 1990. godine, no taj susret prekinut je zbog velikih nereda. Za mnoge je to početak raspada Jugoslavije. Oko tri tisuće Delija došlo je na utakmicu u Zagreb uoči koje su se sukobljavali s Bad Blue Boysima na ulicama grada - pišu Sportske novosti.

Iako su dan obilježili neredi po gradu, pravi kaos nastao je na stadionu. Delije su predvođene Arkanom krenule u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira u pokušaju da se probiju do Bad Blue Boysa. Srbi su pri tome uzvikivali: ‘Zagreb je Srbija!‘ i ‘Ubit ćemo Tuđmana‘. Probili su zaštitnu ogradu i počeli napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.

BBB su srušili zaštitnu ogradu na sjeveru i upali na teren kako bi se suprotstavili Delijama. Nakon toga BBB-e je napala postrojba specijalne policije koja je stala na stranu gostiju iz Beograda. Za nekoliko minuta se situacija otela kontroli, policajci su nadjačani, a sve je rezultiralo desecima ozlijeđenih.

Nekoliko Dinamovih igrača ostalo je na terenu i branilo svoje navijače od premlaćivanja. Prednjačili su Zvonimir Boban, Vjekoslav Škrinjar i trener Josip Kuže, a u pamćenju je ostala scena kada je Boban udario policajca. Svega se za Kurir prisjetio bivši igrač Zvezde Dragiša Binić koji ima svoju, poprilično iskrivljenu, sliku događaja. Prema njemu, napadnuti su se Srbi samo branili.

- Situacija je bila teška za Srbiju, raspad države se počeo događati i bilo je to predratno stanje. Prvenstvo je bilo u tijeku i tu nije bilo toliko problema među sportašima i igračima. Tu je više bila ta politička tenzija i navijačka. Na toj utakmici su incident započeli hrvatski navijači. I onda je normalno da Delije, takve kakve su, ne prihvaćaju biti u podređenoj situaciji. Onda su se suprotstavili i došlo je do onoga do čega je došlo na terenu - kaže Binić pa dodaje:

- Sjećam se, bio sam tu, dolazio sam u Zvezdu i znam da je bila specifična situacija i da se išlo organizirano. Jedna grupa navijača je išla vlakom, neki privatno, automobilima. Znali su da će tamo doći do nekog ekscesa i možda ih je spasilo to što je bila manja grupa navijača jer bi imali veći problem. Ovako su im se ipak suprotstavili i bili kompaktni, ali u to vrijeme je mislim vođa navijača još i bio tu, i Arkan, je l‘ tako? I on je tu organizirao tako da su oni, zato što su bili u grupi kompaktni, uspjeli izbjeći veće posljedice i suprotstaviti se navijačima i organizirano su se i vratili bez nekog daljnjeg ekscesa.

Dan kasnije, 14. svibnja, započeo je medijski rat, a nakon toga i Domovinski rat koji je završio raspadom bivše države i hrvatskom samostalnošću. Binić inzistira da je za sve kriva politika, i da Srbi nikada nisu nikoga napadali. U njegovoj verziji paralelne povijesti to izgleda ovako:

- Taj raspad države, pa opet je sve politika napravila. Da nije bilo tog političkog naboja i da nisu ljudi na vlasti nesvjesno svojim izjavama i postupcima radili sve da dođe do problema kod ljudi, između dva naroda. No, Srbi su možda malo specifični po jednom pitanju. Nismo mi i dan danas i uvijek u povijesti, nismo nikad napadali, a nismo ni dali na sebe. E sad, netko je mislio da može, ako je nešto jači trenutno, da može napasti i napraviti problem. i tu smo mi poznati. Mi smo jedini, tako reći, bijeli narod koji se suprotstavio i najvećoj svjetskoj sili, je li tako? Preko 20 i nešto zemalja je NATO bombardirao. E sad, kad malo pogledam danas, ako smo tada bili takvi i kroz povijest bili takvi, što nam je danas? Gdje nam je ta linija da ne prihvaćamo nešto, da znamo gdje je crvena linija? - zaključio je Binić.