Parc de la Villet samo je jedan od "milijun" zelenih uređenih prostora u Parizu. No, za vrijeme Olimpijskih igara prozvan je Parkom nacija.
I s razlogom. Poznato mjesto francuske prijestolnice, ovo ljeto obojeno je u boje 15 država. Svako je dobio svoj kutak; kuću, vrt, malo prostora da prezentira svoju zemlju u najboljem svijetlu. Kod jednih je gužva, red duži nego za Božićnu ispovijed, a za druge pak nema toliko interesa.
Buku iz Kolumbijske kuće mogli ste čuti skoro do stanice Metroa. A ima se dobro za hodat.
Slično je bilo i s Brazilom, dok mnoge europske zemlje nisu privlačile velik broj ljudi. Slovenija, Slovačka, Češka, Srbija... nije bilo reda. Kanadsku nismo mogli ni naći, ona je bila tamo negdje "u šumi".
Posjetili smo većinu, za one koje smo imali vremena i nije nam bilo žao. Jedino nam je nedostajala Hrvatska kuća, jer znamo da imamo što pokazati. Od poznatih osoba, obilježja, izuma, sportskih uspjeha...
No, zato su nas u svojoj kući prikazali– Srbi!
Prvi korak "kod susjeda" i eto odmah na vratima Nikole Tesle. Ni metar dalje – licitarsko srce na kojem piše: "Serbia".
- Ma nemojte nas zezati, što je ovo?, bila nam je prva pomisao.
Znamo da se oko Tesle "lome koplja", ali bilo je toga još. Osim crvenog srca na kojem smo uglavnom navikli vidjeti napisano Zagreb ili Hrvatska, bila su tu i imena brojnih hrvatskih sportaša.
Na zidu se našao "vremeplov" Olimpijskih igara. Ugledali smo godinu 1988. Mjesto radnje Seoul, a na spomenutom zidu ime: Zoran Primorac.
Jasno, Zadranin je tada nastupao u dresu bivše države, Jugoslavije i u parovima u stolnom tenisu uzeo srebro. Godinama kasnije, gledali smo ga pod zastavom Hrvatske. Nema dvojbe oko njegove nacionalnosti, a danas mu ime krasi Srpsku kuću na Olimpijskim igrama u Parizu.
A Tesla?
- On je bio Srbin. I sam je to napisao u svom dnevniku, rekla je jedna od voditeljica kroz kuću.
Istina je da to baš nije bilo tako.
Podsjetimo, o svom porijeklu Tesla je u osobnom dnevniku napisao:
- Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola.
Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) te se tamo oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje.
On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla, prema alatki kojom se obrađuje drvo, i od tuda i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota, napisao je genijalac iz Smiljana.
Što se tiče razgledavanja kuće, nismo dizali tenzije. Nema potrebe, neka im, jer znamo da u slučaju prezentiranja naše države, ne bi bilo svojatanja tuđih simbola i poznatih osoba. Hrvati imaju dovoljno svoga.
