StoryEditor
Vaterpolovito janković

Za seniorsku momčad Jadrana debitirao je s 15 godina i zabio dva gola, struka je složna - on je novi Maro Joković

Piše Vedran Babić
12. kolovoza 2020. - 12:24
Nikola Vilić/Hanza Media

Još nije krenuo ni u srednju školu, a već igra i zabija za seniore! Vito Janković, vaterpolist splitskog Jadrana rođen 2005. godine, živi ljeto iz snova. Prvo se priključio seniorima, pa debitirao i onda postigao prve golove.

Vito nije jedini perspektivni jadranaš u mlađim uzrastima, ali je prvi među njima probio led. Konkretno, za seniore je debitirao u četvrtfinalu doigravanja Prvenstva Hrvatske protiv Primorja u Rijeci, a u splitskom je revanšu postigao prva dva pogotka. Njegovi vršnjaci Petar Vodopivec i Toni Brakus bili su u sastavu protiv Solarisa u meču za treće mjesto, no ostat će upamćeno kako je Janković postao prvi momak rođen 2005. koji se u seniorskoj utakmici upisao u strijelce kluba sa Zvončaca.

Iako je mlad i još uvijek praktički dijete, Vito Janković djeluje ozbiljno i fokusirano na ostvarenje cilja – da naslijedi Mara Jokovića! Igra na istoj poziciji kao naš legendarni reprezentativac (desno krilo) i upravo je ta lijeva ruka, koju je tako teško naći, ono što ga čini drukčijim i odvaja od ostatka društva. Spominje to i Jadranov trener Mile Smodlaka, ali ne smeta Viti taj teret. Dapače.

- Naravno da bih volio dohvatiti Jokovićev nivo jednog dana. Želim to! Vidim da svi to očekuju od mene pa je u neku ruku opterećenje, ali je isto tako i još veći poticaj. Joković mi je uz to i igrački uzor – priča nam Vito.

Što bi uzeo iz njegova repertoara da možeš?

- Plivanje.

A šut?

- Taj dio mi ne fali. To je u redu. Oduvijek sam šuter.

Jesi li bio spreman za tako rani ulazak među seniore?

- U početku sam se plašio da neću biti spreman, ali sad vidim da mogu. Za godinu dana bit će još bolje.

S kime si se od seniora najviše sprijateljio?

- Svi su jako dobri i pomažu. Šetka mi daje dobre savjete i ispravlja greške, a i trener mi je prije prve utakmice u Rijeci rekao da ne moram osjećati pritisak.

Dakle, osjećaš da si već sada ravnopravan sa seniorima suparničkih klubova?

- Igrao sam i protiv Mladosti i fizički im mogu parirati, iako je razlika još uvijek velika.

Kada ti je trener Smodlaka rekao da te priključuje seniorima i koja je bila tvoja reakcija?

- Trener mi je to najavio par tjedana prije utakmice u Rijeci. Bilo mi je malo čudno jer ulazim u starije društvo u kojem ne poznajem nikoga. Super je ispalo. Smodlaka mi je bio trener u mlađim kategorijama pa sam ga poznavao – priča nam Vito.

Jesi bio uzbuđen, uplašen?

- Jedno i drugo. Bilo me strah hoću li moći to podnijeti. Onda me trener smirio, rekao mi je da ne očekuje od mene da radim sve što i drugi seniori, već da samo napredujem. To me opustilo.

I tako je došla prva utakmica u Rijeci (Jadran je pobijedio 13:9)...

- Da, imao sam pozitivnu tremu, međutim prošla me kad sam vidio koliko suigrači brinu o meni i pomažu mi.

U revanšu u Splitu (14:10) zabio si i prve golove, točnije dva.

- Već sam se bio uklopio u momčad pa mi je bilo lakše. Prvi ću gol uvijek pamtiti, bio je iz peterca. Trener je odlučio da ga ja izvedem i to mi je puno značilo. Drugi sam dao iz igre.

Budući da si još uvijek formalno mlađi junior, gdje vidiš najveću razliku u odnosu na treninge i utakmice sa seniorima?

- Najveća je razlika fizički. Oni su puni veći i jači. Drugačiji je princip igre. Oni puno više plivaju, a u mlađim kategorijama fokus je na taktici i uvježbavanju akcija.

image
Nikola Vilić/Hanza Media

Kakvo je tvoje plivanje?

- Onako. Nisam baš od plivanja, ali kažu da je to najlakše popraviti.

A ostali segmenti igre? Gdje si najjači, a što još može biti bolje?

- Dobar sam u dodavanjima, pregledu igre i šutu. Znam opalit’ baš izdaleka. A popraviti mogu noge. Moram biti jači za poziciju beka jer danas svi moraju znati igrati sve pozicije.

Koliko si visok, težak?

- Visok sam 188 cm, a kilaža je između 80 i 83 kg.

Znači, ideš preko dva metra sigurno.

- Haha, tako se čini.

A raspon ruku, odraz, brzina šuta?

- Raspon ruku mi je 197 cm, odraz otprilike 70 cm, a brzina šuta uglavnom je preko 100 km/h – k’o iz topa odgovara Vito.

Dobre su to brojke za petnaestogodišnjaka... Nego, da se vratimo malo u prošlost. Kako je krenula tvoja vaterpolska priča?

- Sa šest godina upisao sam plivanje na Jadrana, pa su me kasnije prebacili u vaterpolo. Svidjelo mi se i ostao sam. Tu mi je dosta pomogla trenerica Ana Bilonić koja je i danas u klubu. Sa mnom su poslije radili Boris Popović, Andro Franičević, Alen Brakus, Marin Kliškinjić, Marko Vlaić, Siniša Duhović i sada Mile Smodlaka.

Je li bilo sportaša u tvojoj obitelji?

- Djed je veslao, a dvije mlađe sestre plivaju u Jadrana. Neli ima 11 godina, a Mare deset. Uvijek smo voljeli more i plivanje tako da je naš odlazak na bazen došao prirodno.

image
Nikola Vilić/Hanza Media

Kada si prelomio da se vaterpolom želiš ozbiljno baviti?

- Hm, prije godinu dana kad sam počeo igrati za starije generacije i kad sam vidio da bi tu nešto moglo biti. Lani smo osvojili Kup s kadetima, a ove godine prvenstvo i Kup s mlađim juniorima. Dio sam i reprezentacije U15 i U16. Volim osvajati medalje, napete trenutke u bitnim utakmicama, taj momčadski duh... Sve mi je to velik poticaj jer vidim da se trud isplati – zrelo rezonira Janković, tjerajući nas da ga upitamo ima li zaista samo 15 godina ili ipak malo više. Ne, 15 je točan odgovor.

O čemu maštaš, što ti je cilj?

- Volio bih postati profesionalni vaterpolist. Možda i nastupiti na Olimpijskim igrama, zašto ne. No to je još daleko. Jednako je važna i klupska karijera.

Stanka zbog koronavirusa očito te nije usporila.

- Nimalo. Trenirao sam kod kuće i svaki dan vozio biciklu. Trener iz reprezentacije Hrvoje Hrestak slao nam je treninge putem interneta. Nedostajao mi je samo trening u vodi.

Kako stvari stoje, Jadran ide u pomlađivanje pa ćeš i u sljedećoj sezoni biti u krugu seniora.

- Da, otišlo nam je nekoliko važnih igrača, uključujući Zovića na mojoj poziciji pa ću zato dobiti više prilika. Trebalo bi se priključiti još par igrača iz moje generacije pa će mi zasigurno biti još lakše.

Eto, to je Vito Janković. Naizgled običan tinejdžer iz Splita, više nego zreo za svoje godine, i nadaren vaterpolist od kojega na Zvončacu očekuju mnogo u godinama koje dolaze. Hoće li zaista dosegnuti Jokovićevu razinu prerano je za reći, ali da itekako obećava – to svakako. I vrijedi pratiti njegov razvoj.

Odlikaš u osnovnoj školi, upisao V. gimnaziju u Splitu

Osim što je već sada vrhunski sportaš, Janković je i odlikaš u školi.

- Taman sam završio osmi razred Osnovne škole Split 3. Prosjek 5.0. Upisao sam V. gimnaziju Vladimira Nazora, sportski odjel. Povezat ću sport i školu.

Otkrij nam tajnu – kako se ozbiljno baviti sportom i paralelno imati prosjek u školi 5.0?

- U sportu se trebaš truditi i rezultat će sigurno doći, a školu shvaćam kao obvezu. Tijekom školske godine imam trening jednom dnevno, a ljeti dvaput dnevno. Izvan škole učim engleski i talijanski jezik. Sve se stigne, samo treba biti dobro organiziran – smireno će Vito, ističući i zasluge tate Darka i mame Danijele. Bez njihova razumijevanja i podrške ne bi išlo.

Što radiš u slobodno vrijeme?

- Volim spavati, haha. Igram i PlayStation. FIFA-u najviše.

Što jedeš i koliko, paziš li na prehranu?

- Pazim, naravno. Najviše volim meso. Ponekad odem u McDonald’s, onako sebi za gušt, ali rijetko. Izbjegavam kruh kad god mogu.

Po kome si dobio ime?

- Nije po babi ili didi, ako to pitate. Jednostavno, roditeljima se ime svidjelo pa su ga odabrali.

Smodlaka: Pravi je šuter, lijeva ruka

Trener jadranaša Mile Smodlaka dobro poznaje Vitu. Radio je s njim još i u mlađim kategorijama kluba, pa nam iz prve ruke može reći koliki je njegov potencijal.

- Čini mi se da je Vito taj koji bi mogao naslijediti Jokovića i Xavija Garciju. Pravi je šuter, dobra lijeva ruka... Igra na poziciji na kojoj smo trenutno deficitarni i to mu je prednost. Mlad je, ali obećava. Kroz četiri-pet godina mogao bi dohvatiti njihov nivo – smatra Smodlaka.

On je prošlog ljeta kao trener Jadranovih kadeta osvojio Kup Hrvatske. U sastavu je bio i Janković, ali ima tu još zanimljivih talenata.

- To je generacija 2005., tu su još Petar Vodopivec i Toni Brakus, zatim godinu stariji Robert Stojanac koji je bio na posudbi u Galebu, pa Maro Tiozzo... Oni su prvaci Hrvatske u mlađim juniorima i sa svima njima treba biti strpljiv. Proces njihovog priključivanja seniorima malo se ubrzao zbog cjelokupne situacije.

Kako je Vito reagirao u prvim utakmicama i treninzima sa seniorima?

- Dobro se snašao. U Rijeci je bio malo u grču, u Splitu je bio puno bolji. Već se sad sa suparnicima tipa Primorje i Solaris može ravnopravno nositi. Podigli smo nivo rada i očekujem da ovog ljeta i priroda učini svoje – rekao je Smodlaka i za kraj naglasio:

- Ovi su momci u pubertetu, rastu kao zaliveni. Bit će u konkurenciji i u novoj sezoni. Svi su oni i u reprezentacijama svojih godišta. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. kolovoz 2020 08:11