U spektakularnoj atmosferi pune Spaladium Arene koja je nadmašila čak i onu s polufinala s Italijom Hrvatska, izgledala poput one na obližnjem stadionu na Poljudu, Hrvatska je osvojila naslov europskog prvaka.
- Večeras je naša fešta, večeras se vino pije... - orilo se Arenom već i dvadesetak sekundi prije kraja susreta kada je Hrvatska imala 10:9, napad i igrača više. Ali tek potom je uslijedilo ono pravo slavlje.
Kada je velika drama napokon završila svi hrvatski igrači i cijeli stručni stožer na čelu s izbornikom Ivicom Tuckom u odjeći završili su u slavlju u bazenu. Zajednički su igrači i navijači zapjevali „Mi smo prvaci”, „Moju domovinu”, „Poljubi zemlju”... Junak Jerko Marinić Kragić je sa zastavom Hajduka skočio u bazen, navijao, dok se za to vrijeme na vrh dvorane dizala Hrvatska zastava. Još dugo, dugo nakon kraja nitko nije odlazio iz dvorane.
Devet tisuća navijača nosilo je Hrvatsku. Iako puna vode dvorana je gorjela. Za početak atmosferu je prije susreta podigao pjevač Alen Nižetić. Tribine je digao na noge s „Dalmacijo moja ružo procvala” pa je poveo i Thompsonovu „Lijepa li si”.
- Dalmacijooo moreee mojeeee...
Na predstavljanju igrača najveći pljesak dobio je opet miljenik splitske publike novopečeni čelnik Gradskog kotara Lovret Jerko Marinić Kragić. A dobio je i transparent s porukom „Krvave oči, nema labavo” i inicijalima JMK. Da su ovih dana izbori i za predsjednika države, tresao bi se od njega i Zoran Milanović koji je također uživo gledao utakmicu.
Navijači su stigli sa zastavama iz Imockog, Bjelovara, Labina, Otavica, Slanog, Cavtata, Tribunja, Ljubuškog..., a u oko su na tribinama upadale i dvije poruke „Korčula do Tokija”. Valjda je to stigla Žuvelina ekipa. Moglo se vidjeti i par mađarskih zastava, ali se njihove vlasnike nije moglo čuti.
Osim u „majčici domovini”, jedino se valjda u Splitu navija za Rusa, ali našeg Rusa. Kad je Konstantin Kharkov doveo Hrvatsku na startu u vodstvo eksplodirala je dvorana. Međutim, bila je to teška bitka za svaku loptu, drama na tribinama i u bazenu. Tribine su se tresle, kao i vratnice, gledalo se je li cijela lopta prešla zamišljenu gol liniju, a bazen se stalno pjenio od bespoštedne borbe.
Tresao se u nervoznoj završnici okvir gola na obje strane, skratila se ruka. Kada je uhvatio radnu temperaturu vratar Marko Bijač opet je splitsku publiku „natjerao” da mu skandira ime. Kako je branio na ovom turniru pokazao je da nije hobotnica nego kraken. A kako su igrale „barakude” su grizle kao morski psi. Na koncu su skupa pojeli i Mađare.
Maskota Roko poveo je u stanci između četvrtina „Poljubi zemljo”. Samo je digao ruke poput svog uzora Miše, a ostalo su odradili sami navijači. Na poluvremenu se mjerila i razina buke u dvorani, ali u završnici susreta kada se odlučivalo kome će pripasti zlato je sigurno bila još i viša. Pogotovo kad je JMK dvije minute i 47 sekundi prije kraja pogodio iz peterca i kada je nedugo potom mađarski igrač s iste pozicije na suprotnoj strani bazena pogodio gredu. A kada je predsjednik Marinić Kragić dvije minute i sedam sekundi do kraja iz novog peterca pogodio za vodstvo Hrvatske 10:8 u dvorani je nastao delirij kojeg je nadmašilo samo već opisano slavlje nakon kraja susreta.
