Ovu godinu možemo proglasiti zlatnom za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju, pa iako ono najslađe tek slijedi. To su svakako Olimpijske igre u Parizu na koje Barakude putuju krajem srpnja kao svjetski prvaci i europski viceprvaci.
Naporan tempo i sezona o kojoj će se još dugo pričati. No, nismo ovdje kako bi žugali na kalendar, jer na to smo već nekoliko puta skrenuli pažnju. Uostalom, najteže je onima u bazenu, pa valjalo bi ih detaljnije predstaviti i približiti široj javnosti.
Što rade u slobodno vrijeme, zašto su odabrali vaterpolo, imaju li nekih planova nakon sportske karijere, s kojim suigračima se najviše druže, tko su i zbog čega provokatori u svlačionici i slično.
Jednog dobro poznaju čak i oni kampanjci u ovom sportu. To je Jerko Marinić Kragić (33) koji je zadnjih godina postao standardni reprezentativac i igrač bez kojeg Hrvatska ne može. Kao i njegov Jadran koji je ove sezone obranio naslov prvaka u Prvenstvu Hrvatske protiv Jug Adriatic osiguranja. Igrali su jadranaši i četvrtfinale Lige prvaka, borili se za trofej u Regionalnoj ligi, ali ostavimo uspjehe sa strane i vratimo film malo unatrag. Jeru smo uhvatili ispred njegove Osnovne škole na Skalicama.
Od baluna do bazena
Kad se prisjetite tih mlađih dana, jeste li mislili da će vas put odvesti u vaterpolo?
- Kad sam kretao, čak i ne. Vjerojatno kao i svako muško dijete u Splitu sam počeo s nogometom. No, onda je u nekoj fazi otac prelomio i rekao da je bolje da promijenim sport. Zaključio je da je vaterpolo pravi odabir za mene.
Otac je bio ta čvrsta ruka i nije pogriješio. No, u slobodno vrijeme i dalje ne možete bez "baluna"?
- Navikao sam biti u pokretu. Vaterpolo mi je posao, u tome sam bolji, ali nogomet i cageball mi je gušt, hobi. Kad god imam slobodnog vremena i obaveze u bazenu to dopuste, bacim "na balun". Često i na igralištu ispred škole na Skalicama. To je neka ljubav.
Rušite one mitove o tome da su vaterpolisti smotani van bazena. Ima vas još spretnih?
- Od dobrih igrača, rekao bih da ja nisam loš, kao ni Srđan Antonijević, Anđelo Šetka, Duje Pejković... ima dobrih nogometaša među vaterpolistima. Mislim da to sve ovisi o poziciji, centri su malo nepokretniji, njima je teže zbog same kilaže. Nama što smo donekle fit je lakše.
Vapaj predsjedniku
Dok smo pričali, na igralištu je bilo veoma živo. Lijepo je vidjeti da se neke stvari ne mijenjaju, bez obzira na generacije. Lopta i igralište su još koliko-toliko "in", a većina djece koja su prolazila prepoznala su hrvatskog vaterpolista. I onda je uslijedio kratak "prekid programa".
- Jere, neko nam je puka‘ mrežu! - dobacili su dječaci s igrališta kod škole na Skalicama. Odmah je JMK okrenuo par brojeva kako bi riješio stvari.
- Možemo ih obojiti, jednu u crveno, drugu u plavo? - upitali su klinci, a Jere je odgovorio:
- Naravno, ako je to vaša želja, ali morate ih čuvati da vam ih opet netko ne raspara!
No, nisu samo u pitanju mreže na golovima, sredile su se i neke veće stvari. Obnovljen je teren na igralištu, postavljeni su ležeći policajci i mjerač brzine, a cilj je urediti zelenu površinu oko škole. I to nije sve, projekt oko Turske kule je već krenuo.
Onima koji su pomislili da smo se pogubili i ne kuže kakve veze ove stvari imaju s vaterpolskim reprezentativcem, moramo napomenuti kako se radi i o Predsjedniku Gradskog kotara Lovret.
- Nemam sada potrebu govoriti i hvaliti se što smo sve napravili, ne želim na takav način skupljati poene – skromno je odgovorio Jere.
No, nekad ljudi žele znati detalje. Možemo li reći da ste se bacili u politiku?
- U cijelu tu priču smo ušli pošteno, iskreno i naivno. Bez ikakve političke prošlosti, ne razmišljajući ni o političkoj budućnosti. I puno toga smo napravili, ali iskreno nisam razmišljao o politici. Barem ne još dok igram vaterpolo, jer to mi je prioritet. Neću zatvarati ta vrata, iako trenutno nemam nikakvog interesa baviti se s politikom u budućnosti.
Turska kula
O kakvom projektu se radi kod Turske kule ?
- To mjesto može biti "mali Marjan". Mi smo od svojih sredstava platili 7,8 tisuća eura kompletnu geodetsku podlogu i to smo dalje ustupili gradu. Za uzvrat ćemo dogodine, kad krene gradnja, dobiti mogućnost da radimo tamo što hoćemo.
Koji su planovi?
- Za početak želimo dovesti struju, rasvjetu i napraviti nešto kao trim stazu na Marjanu i par prostora za druženje.
Dobro se snalazite i u ovom poslu, ali nije lagano?
- Sigurno da nisam očekivao kako će biti ovako teško. Naš proračun je mali, oko 30-ak tisuće eura, što vam ne ostavlja previše prostora. No, mi smo aktivni i "pilamo" koga stignemo. Moram reći kako je grad Split prema nama bio maksimalno korektan, pogotovo dogradonačelnik Bojan Ivošević.
‘Lukša je zaslužio puno više‘
Vratimo se opet na sport. Nije tajna da ste veliki navijač Hajduka, a u svlačionici Jadrana ima i nekih "stranaca" po pitanju Bijelih.
Prati li se domaće prvenstvo u nogometu i ima li provokacija od strane Ivana Marcelića ili Luke Bukića?
- Nitko ne prati toliko nogomet, ali vade nam malo mast. Provociraju. Drago im je svakako, posebno jer smo nekoliko mjeseci pričali o Hajduku i kako je ovo naša godina, a na kraju se ispostavilo da nije.
O kakvim provokacijama je riječ?
- Ma stalno mi dolaze, pjevaju neke pjesme, zezaju nas s pitanjima poput: "Kad smo zadnji put bili prvaci?" i slično. Bude toga svega, iako su korektni. No, svejedno zapamtit ću ja to, pa ću vratiti kad tad, ha-ha.
Vjerujemo da ste pomno pratili situaciju na Poljudu. Puno ljudi je bilo nezadovoljno smjenom Lukše Jakobušića. Kako vi, kao jedan vjerni navijač gledate na to?
- Sam je došao i rekao da će odstupiti ako u sljedeće četiri godine ne bude prvak. To su njegove riječi. Međutim, napravio je puno odličnih stvari i dignuo je klub na kompletno novu razinu. Po meni je zaslužio više poštovanja nego što ga je dobio. Smatram da se trebalo dočekati barem kraj sezone kako bi mu se klub zahvalio na normalan i pošteni način.
Nećemo tražiti krivce, ali...
- Predsjednik si i uzet ćeš pohvale kad napraviš dobar rezultat, ali zato će i loše stvari pasti na tebe. Tako da, trebalo se dočekati bar kraj sezone, ovako je ispalo da je cijeli teret i krivica pala na njega. No, to je težina i breme koje nosi titula predsjednika Hajduka. Smatram da nije jedini krivac za stanje, budući da je napravio puno dobrih stvari, ali bilo je i grešaka u koracima. Hoće li u budućnosti biti bolje ili gore, teško mi je pričati. Mislili smo da je ovo naša godina i sada smo skeptični ne znamo što očekivati. Ipak, vjerujemo i nadamo se.
Maris je centar svijeta
Jednom prilikom ste u šali rekli da ćete se oženit kad Hajduk postane prvak. Kakvi su planovi oko bračnog života?
- Ta rečenica je malo izašla iz konteksta, pa me žena (buduća, ali trenutno još djevojka) doma vrijeđala da sam svakakav.
Kad je okvirni datum ulaska u bračne vode?
- Trebala bi to biti iduća godina, ali nismo još definirali mjesec. Planiram se ženit jednom u životu i želim da to bude posebno.
Evo ispravili smo nepravdu! Ženidba Jere i njegove Ane nema nikakve veze s titulom Bijelih.
Neke smo suigrače već spomenuli, je li vam netko o njih cimer?
- Nije. U klubu je to Duje Pejković, a u reprezentaciji Marko Žuvela. To su moja dva cimera i odlična su, nadam se da ih neću mijenjati.
Nemaju mana?
- Ma super su, čak ni ne hrču. Iako mi Žuvela nije rekao da mjesečari pa sam to doznao na teži način.
Kako?
- Kad mi je stajao poviše glave, nešto je pričao. Nisam znao što se događa. Malo me iznenadio, jer mi ništa nije bilo jasno. Duje je mirniji, kako ga stavite, tako se i probudi. Nije da Marko stalno mjesečari, a ionako sam se sad navikao.
Spava li vaša kćer, mala Maris mirno?
- Dobro je, ima sedam i pol mjeseci. Slobodno vrijeme koje nisam na putovanjima je posvećeno njoj. To je ljubav našega života, ne znam kako bi to drugačije opisao. Svi su rekli kad dobiješ dijete, shvatit ćeš što je to. Nisam tada to shvaćao, ali sad mi je jasno.
Jednom prilikom ste podijelili video s Maris u bazenu, je li to naznaka kojim sportom će se baviti?
- Ne, ne! Ako se mene pita neće ni blizu bazena. Nije to moj interes, ne bi želio da ide u tom smjeru. Već imamo za sada djevojka i ja, buduća žena želju da bude malo više u školi, na fakultetu. Za sport ćemo vidjeti, kako će ona željeti, nećemo ništa forsirati – u vedrom raspoloženju je zaključio Jerko Marinić Kragić.
