Kako to izgleda u domu svjetskog prvaka gdje njih sedam igra isti sport: ‘Za stolom je zabranjeno pričati o vaterpolu’

Hrvatska vaterpolska reprezentacija krenula je s “akcijom Pariz”, jer ostalo je još samo nešto više od mjesec dana do početka Olimpijskih igara.

Nećemo stići ni odmoriti glasnice i živce nakon Eura, a odmah ćemo se morati prebaciti na druge terene. Sportskih uzbuđenja ovog ljeta neće nedostajati i zato smo se već počeli zagrijavati, odnosno upoznavati naše Barakude koje se trenutno nalaze u Sloveniji na Brdu kod Kranja. Tamo svjetski prvaci i europski viceprvaci bruse formu, odrađujući bazični dio priprema za najveće sportsko natjecanje u godini.

No, s obzirom na tempo ove sezone, teško da je itko od vaterpolista ispao iz forme. Jedva da je bilo dana za odmor, vremena za doći k sebi, a u ovom “foto-finišu” uoči Pariza se odrađuju finese.

Na još jednom okupljanju reprezentacije, očekivano se našao i Zvonimir Butić. Ovaj 25- godišnji Splićanin na posljednja dva turnira pod hrvatskom zastavom, (EP u Dubrovniku i Zagrebu te SP u Dohi) bio je treći najmlađi član reprezentacije. Eto, znamo da ne skuplja lopte ili kapice nakon treninga, jer to vjerojatno odrađuju njegovi suigrači Marko Žuvela ili Filip Kržić, koji spadaju u onu kategoriju čije godište kreće s brojem dva.

Međutim, igrač splitskog Jadrana, novog-starog prvaka Hrvatske je jedan od onih koje možemo smatrati “svježijima” u reprezentaciji.

Na velikom natjecanju je debitirao prošle godine na SP u Fukuoki na kojem su Barakude završile na neslavnom devetom mjestu. Odnosno, tamo gdje nekako smatramo da ne pripadaju, jer kući su se vratili samo s “diplomom za sudjelovanje”. A tada je jedna od rijetkih svijetlih točaka spomenutog turnira bio Zvone.

Velika obitelj

Vjerojatno već i vrapci na granama znaju kako ovaj mladić dolazi iz velike sportske obitelji u kojoj njih sedmero braće i sestara igra vaterpolo. Krešimir, Ivana, Zvonimir, Domina, Domagoj, Magdalena i Jelena. Taman ih ima za jednu ekipu.

Međutim, nećemo sada posebno o svakom od njih, jer ovdje predstavljamo svjetske prvake, a to je iz “kluba Butić” Zvonimir s kojim smo prošetali po sveučilišnom kampusu u Splitu.

I lokacija nije bila slučajna, jer osim u bazenu, Zvone je proveo puno vremena i na fakultetu. Prvostupnik, inženjer građevine je odradio više od pola posla na zahtjevnom faksu. Tri godine su gotove, a trenutno je na zadnjoj godini diplomskog studija. Najgore je prošlo, što se tiče silnih obaveza oko obrazovanja, kako nam je i potvrdio Buta. Bilo je dana kad bi se na predavanja ili vježbe išlo onako, iz bazena, mokre glave.

- Prve tri godine je stalno bilo tako. Od osam do deset na faksu, pa na bazen i onda opet od podne pa do četiri na faks. No, tada sam imao manje zahtjeva u klubu, pa sam mogao održavati takav ritam – počeo je Zvonimir.

Nismo se previše zadržali na temi fakulteta, jer ono spada u onu kategoriju pitanja poput žena i kilaže.

Zlatno pravilo je da se žene ne pita za kilograme, kao ni studente za ispite?

- Točno to kažem i materi. Ide, stoji, sve je isto ka’ i lani, potrudit ćemo se da bude bolje.

Kako je uopće došao izbor upisa i studiranja građevine?

- Znao sam da nakon srednje želim ići u nekom smjeru u kojem dominiraju matematika i fizika. U tom području sam dobar i to me zanima. Čak sam razmišljao i o PMF-u.

Nije zlatni vaterpolist želio duljiti oko fakulteta. Nama je ostavio dojam kako se ne želi pretjerano hvaliti. Dodao je samo kako je bilo predmeta koji su bili zahtjevni, ali mu je sve bilo lakše uz dobru ekipu, nekoliko kolega, koji su mu i danas dobri prijatelji.

Sad kad živite sami, kuhate li ili se ponekad zaletite kod mame na ručak?

- Trudim se kuhati i volim to. Ali isto nema do “materine spize”.

Što se najčešće sprema?

- Sva domaća jela. Volim sarme, paprike, to skuham kad stignem, ali ako sam u žurbi onda uglavnom bude neko meso. To dominira na tanjuru.

Uostalom, kao i kod svih vaterpolista. Još nismo našli nekog u bazenu tko je “vege”.

Vaše sestre otkrile su nam za koje kućanske poslove su one doma zadužene, a o čemu ste vi vodili brigu?

- Nakon što se najstariji brat Krešo odselio, ja sam preuzeo njegovu ulogu supervizora. Sve sam nadgledao.

Dakle, muški članovi obitelji su bili pošteđeni čišćenja i pospremanja?

- Možemo reći da smo mi gurali neku tradicionalnu obiteljsku priču.

Jednom prilikom ste rekli kako su vam Jelena i Megi najdraže sestre. Kako su to prihvatile Ivana i Domina?

- Naljutile su se, ali ja sam to rekao jer su najmlađe. Ostajem pri iskazu – hrabro će Zvone.

Je li vaterpolo bila zabranjena tema za stolom?

- Jedno vrijeme smo o tome pričali, ali smo onda shvatili da je bolje da to preskočimo, jer bi se u svađi razilazili.

Tko je najviše pametovao?

- Teško je reći, ovisi kako bi tko odigrao neku utakmicu.

Djevojka Ana je bivša plivačica. Vidi li se ta njezina sportska prošlost kroz razumijevanje za vašu karijeru?

- To treba pitati nju, ali ja osjećam blago razumijevanje. Nekad joj znam nedostajati.

Kako provodite zajedničko slobodno vrijeme? Ima li tu plivanja ili se to izbjegava?

- Ona je sad više u “moodu” sunčanja, što se tiče ljeta. U zimi odemo do njenog sela, u prirodu.

Inače je Zvonimir, kao i njegova braća došao u vaterpolo s plivanja. Nije bilo usputnih stanica, van bazena. Premda nije trenirao druge sportove, voli ih pogledati kad stigne.

Često na košarci

- Što se tiče nogometa, pratim stanje na tablici, a košarku često odem pogledati i sa suigračima.

Anđelo Šetka vam je bio najdraži suigrač. No, je li netko preuzeo tu ulogu, od kada se on umirovio?

- Moraju se još dečki potruditi da dođu do Šeje.

Ovdje moramo napomenuti kako je ljubav obostrana, jer bivši vaterpolist, srebrni olimpijac iz Rio de Janeira (2016.), jednom prilikom za Zvonimira nam je potvrdio:

- Imamo posebnu vezu. On mi je bio i jedini cimer od kada sam se vratio u Jadran, šest godina smo proveli u sobi. To je mladić koji mi je jako drag i veseli me što se nametnuo izborniku. Na njemu je samo da nastavi raditi i truditi se – rekao nam je Anđelo Šetka.

Tko je u reprezentaciji zadužen za dobru atmosferu?

- Rekao bih mi mlađi, a pogotovo tu prednjači Filip Kržić.

Od čije playliste vas boli glava?

- Od kapetana Ivana Krapića, to sigurno.

Tko bježi od novinara i izjava?

- Rino Burić i Loren Fatović, oni nisu baš ljubitelji toga.

S tim da ovdje moramo upasti i donekle demantirati Zvonu, kao i ostale njegove kolege iz reprezentacije koje su nam odgovorili slično. Lolo je bio drugi kojeg smo predstavljali u našem serijalu i moramo priznati kako je poprilično dobro to odradio. Nije bio mučan, pa ćemo mu skinuti ovu “etiketu”.

Imate li posebne rituale prije utakmice?

- Prije je toga bilo puno više, sad samo pijem kavu s istim ljudima kad smo na nekom turniru ili uoči utakmice. Jedino je zagrijavanje uvijek isto.

Tko su vam je cimer u klubu, a tko reprezentaciji?

- U Jadranu Antonio Dužević, a u reprezentaciji Ante Vukičević. S Antom me je spojila sudbina, to se dogodilo slučajno, jer ja sam taman došao u reprezentaciju, a on se vratio. I dobar je, samo voli spavati popodne. Sličan je dosta Šeji, samo ne hrče - kroz smiješak je zaključio Zvonimir Butić.