Neki novi vaterpolo upriličio se prošlog tjedna u Dubrovniku. Podno zidina održano je prvo Svjetsko prvenstvo u vaterpolu 4x4, a već sam naziv dovoljno otkriva, riječ je o formatu koji se od klasičnog vaterpola razlikuje gotovo u svemu. A svašta li će izmislit! Možda u toj rečenici stane sav komentar na novu ideju World Aquaticsa. Potpuno drugi sport.
Evo ukratko pravila, jer vjerujemo da većina nije pogledala niti minutu ovog "run and gun" vaterpola.
Igra se na manjem terenu, dimenzija 15 × 10 metara, sa samo četiri igrača u svakoj momčadi – vratarom i trojicom igrača. Nema polaska s centra nakon pogotka, kao ni kornera, ni od igrača ni od vratara. Četvrtina traje pet minuta, a napad 20 sekundi. Ne gleda se ukupni rezultat, nego broj osvojenih četvrtina, odnosno setova. Tko prvi osvoji tri četvrtine, pobjeđuje. Pobjeda 3:0 ili 3:1 donosi tri boda, dok se kod 2:2 pobjednik odlučuje petercima – pobjednik dobiva dva, a poraženi jedan bod.
Pogodak postignut s vlastite polovice terena vrijedi dvostruko. Svaka četvrta osobna pogreška momčadi u četvrtini donosi peterac, dok četvrta osobna pogreška pojedinog igrača znači kraj njegova nastupa. Isključeni igrač ne čeka klasičnih 20 sekundi, već mora doplivati do kuta igrališta, dodirnuti ga i odmah se može vratiti u igru. I tu već počinje zanimljiviji dio priče.
Kriva lopta
Na premijernom Svjetskom prvenstvu nije nedostajalo neobičnosti. Muškarci su do četvrtfinala igrali jednom veličinom lopte, a potom manjom, ženskom loptom. Do polufinala utakmice je sudio jedan sudac, a zatim su uvedena dvojica, i to oba na istoj strani terena dugog svega 15 metara. Sve to u natjecanju koje se prvi put održalo i odmah dobilo etiketu Svjetskog prvenstva.
Što o svemu tome misli čovjek koji je desetljećima u samom vrhu klasičnog vaterpola? Pitali smo izbornika Ivicu Tucka.
Kako vam je izgledao ovaj novi format, vaterpolo 4x4?
– Teško mi je dati sud s obzirom na to da sam nešto malo gledao uživo, jedan dan, i nešto malo preko televizije. Moram biti iskren, na televiziji se nije dobro vidjelo. Teško je u ovom trenutku dati sud hoće li to zaživjeti sutra u nekom pravom natjecateljskom smislu ili je to više neka rekreativna varijanta. Teško je biti pametan nakon jednog gledanja – rekao je izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije, koji je u jedno siguran:
– To je potpuno različito od sporta kojim se ja bavim i u kojem sam odrastao. S obzirom na broj igrača i dimenzije terena, to je nešto potpuno novo. Ne bih to miješao s vaterpolom koji mi poznajemo. To su potpuno, potpuno dva različita sporta. Slično kao košarka 3x3 ili beach volley. Ja bih ih nazvao eksperimentalnim sportovima. Možda ću sutra nakon više gledanja biti pametniji, ali sada je teško dati neki konačan sud.
Ipak, jeste li uočili nešto što bi se moglo primijeniti i na klasični vaterpolo?
– Dvije stvari koje sam vidio na tragu su onoga što ja osobno zagovaram već dugi niz godina. Nažalost, nisam imao priliku to iznijeti na nekom pravom sastanku, sve su to uglavnom bili razgovori.
Ima i nešto dobro
O čemu je riječ?
– Prva je isključenje igrača nakon kojeg se on može odmah vratiti u igru. Mislim da bi to znatno ubrzalo postojeći vaterpolo. Druga je da se nakon postignutog gola igra nastavi odmah. To govorim već godinama. Ne treba biti previše, evo, primjera iz rukometa, sporta koji je u nekim stvarima potpuno sličan vaterpolu. Nakon gola trebalo bi razmisliti o tome da se igra nastavi odmah, bez minute ili dvije tijekom kojih se ništa ne događa. Naravno, u vaterpolu tu postoji problem jer možete ostaviti igrača na suprotnoj strani terena i nakon svakog gola primati lagani pogodak. Ali i to bi se moglo riješiti. Taj igrač, primjerice, ne bi smio sudjelovati u igri dok se ne vrati na svoju polovicu. Ali sama igra nakon pogotka mogla bi krenuti odmah. Ako je rezultat, recimo, 18:17, to je 35 golova. I nakon svakog od tih 35 pogodaka izgubi se određeno vrijeme u kojem se apsolutno ništa ne događa. To bi trebalo ubrzati.
Dakle, iz 4x4 ipak se može nešto naučiti?
– U tom dijelu da. To su neke stvari koje mi se sviđaju i koje bi definitivno ubrzale vaterpolo. Ovo što sam vidio u tom "beach vaterpolu", odnosno 4 na 4, može biti nešto o čemu bi trebalo razmišljati za unaprjeđenje našeg vaterpola.
Ali generalno, teško mi je dati bilo kakav sud. To je potpuno drugi sport i to nije moj sport. I dalje ću se baviti i okupirati mislima ovim što se zove vaterpolo.
Ipak, pustimo pravila
Mislite li da je 4x4 gledljiviji i razumljiviji prosječnom gledatelju?
– To je "run and gun". Sad je pitanje i koliko su ti igrači bili spremni, koliko je to sve bilo na željenoj razini. To nije onaj vaterpolo, taktički. Nema se tu što posebno vidjeti. Svi uzmu loptu i pucaju po golu. Trener nema neki veliki utjecaj na igru. Potpuno je to drugi sport.
Postoji li onda opasnost da se kroz ovakve formate dugoročno počne mijenjati i klasični vaterpolo?
– Ono što je bitno – ostavio bih vaterpolo kakav jest. To je predivan sport i sama pravila igre, kao i u bilo kojem drugom sportu, nešto su što je važno. Ali nikako nisu najvažnija za gledatelje. Ono što mi moramo mijenjati u našem sportu jest sve izvan bazena i sve oko bazena. To je ono čime se ljudi koji vode svjetski vaterpolo, po meni, moraju puno više baviti. Trebaju se fokusirati na to kako taj proizvod napraviti pravim proizvodom i pokušati ga prodati. Mi znamo da smo, nažalost, u odnosu na druge sportove negdje zaostali. To su po meni prava pitanja. Ne sama pravila igre, ona su najmanje važna – zaključio je Ivica Tucak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....