Nekadašnji ministar financija Zdravko Marić novi je predsjednik teniskog saveza i tim povodom je gostovao u HRT-ovoj emisiji Sportske minute gdje je pričao o razlozima prihvaćanja nove pozicije i planovima za blisku budućnost.
Koji su bili motivi za prihvaćanje ove funkcije?
- Mene se ljudi sjećaju s tih funkcija u Vladi, a ja sam zapravo cijeli život oduvijek bio usko vezan uz sport, i sam sportaš, ne vrhunske razine, ali dan-danas aktivni rekreativac koji voli gledati i pratiti sport, a voli ga i igrati. Košarka je bila prva ljubav, a nakon toga je uslijedio tenis u kojemu sam dosta aktivan.
Nova funkcija u HTS-u nosi i veliku odgovornost, u kakvom ste stanju zatekli Savez?
- Vodio sam dosta razgovora i nastavit ću to sa samim uredom. To je manji ured, da se bolje upoznamo, ali isto tako cijelu strukturu funkcioniranja hrvatskog tenisa i HTS-a. Temeljem toga izvući ću neke zaključke, a kao što sam najavio, do kraja godine doći ću i s prijedlogom svog najužeg tima i najbližih suradnika. Namjera mi je i dovesti neke nove ljude, "svježu krv" u hrvatski tenis, nekoga tko će prepoznati HTS i našu ulogu usmjerenu ka boljitku i unapređenju hrvatskog tenisa. Vrijeme koje je iza nas, rezultati koje je hrvatski polučivao, kojima smo se svi skupa veselili i bili jako ponosni, od prve olimpijske medalje u našoj povijesti, Gorana Ivaniševića i Gorana Prpića u Barceloni, do ove zadnje Donne Vekić u Parizu, a u isto vrijeme imamo i Grand Slam osvajače, osvajače Davis Cupa i brojnih drugih turnira... to je i odgovornost, nije samo ponos i sreća, da te rezultate pokušamo, koliko je moguće, vidjeti i u budućnosti.
- Želim maksimalno uključiti i struku, već sam dosta razgovarao s nekim aktualnim, ali i bivšim igračicama i igračima. Volio bih imati i njihov doprinos u radu, bilo formalnih struktura u Savezu, bilo i onih koji će biti na drugim razinama, ali u svakom slučaju da propagiraju struku.
U posljednje vrijeme osim uspjeha Donne Vekić nije bilo nekih većih rezultata. Situacija u kojoj uzimate kormilo HTS-a nije bajna.
- Rezultati naših vrhunskih tenisačica i tenisača, njihovi uspjesi i plasmani su ono što je najprepoznatljivije u tenisu i na to treba obratiti pažnju i činiti sve što je moguće da se stvore uvjeti da ponovno imamo ne samo Top 100 nego i Top 20, Top 10 igrače, da ponovno imamo igračice i igrače koji ponovno konkuriraju za najviša postignuća. Ne trebamo zanemariti ni naše dečke u parovima, jer Mate Pavić i po renkingu i mom skromnom uvjerenju je najbolji igrač u parovima na svijetu, tu su i Nikola Mektić i Ivan Dodig, tu jesmo u svjetskom vrhu. Ovakvi rezultati su i poziv mlađima da se počnu baviti tenisom.
Između 12. i 19. godine samo je 270.000 mladih ljudi, iz tog "bazena" teško je ugurati ih u tenis, nogomet radi odličan posao, privuku malo više od 55% djece. Kako djecu animirati i dovesti u teniske klubove, a znamo da klubovi loše stoje?
- Upravo je tu jedan od izazova. Pohvaljujem to što čini Hrvatski nogometni savez, uspjesi naše reprezentacije su poziv, više od svega, djeci da se bave nogometom, ali zato i mi ostali sportovi i savezi moramo gledati onaj preostali postotak i tu se međusobno nadmetati. Baza djece koja se žele baviti sportom mora biti što je moguće viša.
- Sportsko sazrijevanje uči vas porazima i pobjedama, a život je sastavljen od poraza i pobjeda. Treba se znati nositi s tim, biti dostojanstven, treba na određeni način i tu dobru stvar prihvatiti, ali isto tako i poraz, treba izvući neke lekcije, naučiti dići se iz poraza što je moguće brže gore. To je ona vrijednost i važnost sporta. Vrhunski sport je taj koji čini neku razliku i najviše doprinosi privlačenju djece.