Kvarat stoljeća je za nama da je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon, treba se samo podsjetiti, da se zna da ne zaboravljamo... A i kako bismo, kad se kaže devet sedmog, misli se odmah na finalni meč Wimbledona i tenisku senzaciju da je Ivanišević, naš Zec, osvojio najprestižniji turnir.
Devetog srpnja, dakle tog devetog sedmog 2001. godine u petom odlučujućem setu bilo je 9:7 protiv Australca Patricka Raftera i još se igralo u ponedjeljak, zbog kiše se odgađalo i finale je preskočilo nedjelju... Nezaboravno. Kao i atmosfera u gledalištu londonske teniske arene, bio je tzv. People‘s Monday, narodni ponedjeljak. Dan otvorenih vrata, navali narode...
O tome se sve više-manje zna, kao što se pamti i doček sutradan. Tog je popodneva Ivanišević na katamaranu koji ga je prevozio iz Kaštela do Splita, od zračne luke morskim putem do splitske Rive potpisao za – Hajduk. No, „bijeli” ipak nisu imali petlje nakon ritualnog čina potpisa da slavnog tenisača i svoga navijača doista stave u momčad makar jednu minutu bilo koje utakmice. Prava šteta. CNN bi o tome izvještavao... Ivanišević je prigodno veliki balun zaigrao tek na Bobanovu oproštaju u Zagrebu, u Maksimiru, dogodine u listopadu. I zabio je gol!
Bila je to, dakle, godina slavlja i ludila na Rivi. Najprije je Hajduk postao prvak nakon trijumfa u Varaždinu u posljednjem kolu, a onda i Ivaniševićev podvig u Wimbledonu, izmamili su na otvoreno u kratkom razmaku na desetke tisuća oduševljenog svita.
Ljeta Gospodnjeg 2001.
Kad se osvrnete iza sebe upitate se: zar je već prošlo 25 godina? Je li moguće?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....