E, ovo je bio pravi spektakl! Uz humanitarnu notu. Ekshibicijski meč Gorana Ivaniševića i Borne Ćorića na Prokurativama okupio je staro i mlado, muško i žensko… a sve s plemenitim ciljem. Za Omiš. Za stradale u katastrofalnom požaru. Skupilo se 32.650 eura, što od prodaje karata, sponzora i donacije za Goranov slomljeni reket.
Da, dobro ste pročitali. Kako je i sam osvajač Wimbledona za vrijeme meča na Prokurativama rekao:
‘Nekad sam dobivao kazne za ovakve stvari, a sada donaciju da to učinim’.
Zviznuo ga je Splićanin u jednom trenutku nakon što je izgubio poen protiv Borne. I kao da je zatim prodisao, krenulo ga.
‘Trebalo mi je ovo. Istina, dobio sam donaciju, ali dođe mi da razbijem jedan reket besplatno’ – našalio se Goran.
A meč se igrao do...? ‘Do kad kolino izdrži’, tako je rekao prije samog početka naš najbolji tenisač svih vremena.
‘Šta je meni ovo trebalo...‘
Nije ni Borni bilo lako, jer je još uvijek u fazi rehabilitacije nakon operacije ramena, skuplja formu. Moramo priznati da je i hrabar. Prvi meč, pa makar ekshibicijski, na Prokurativama, protiv Splićanima omiljenog Gorana i legendarnog tenisača. Publika je bila poštena, prava teniska, gospodska.
Ćorić još hvata mota, teško je kad se dira u rame. A izgleda da za osvajača Wimbledona vrijedi ona ‘forma je prolazna, klasa je vječna’. Namučio je Goran puno mlađeg Zagrepčanina. No, ni njemu nije bilo lako, čulo se. Zadihao se Ivanišević, tražio je predah i otpjevao stih poznate Bebekove pjesme:
‘Šta je meni ovo trebalo...’
Nisu bili sami na terenu, nakon pojedinačne borbe, u pomoć su uskočile i dvije dame: Iva Majoli i Tara Würth. No, prije toga predao je Goran na kratko rekete mlađima.
Rozalinda, kako ju je Ivanišević nazvao, odmjerila je snage s Oliverom Ivaniševićem. Ipak, tata je odmah dao do znanja da se neće baviti tenisom. ‘Dosta su dva luđaka u obitelji’, aludirajući na to kako je stariji Emanuel već krenuo njegovim putem.
Kamp Tennis Summer
Bilo je tu još mnogo djece koji bi, vjerujemo, dobili svakog drugog iz publike. Naime, sve se događalo u sklopu kampa Tennis Summer by Goran Ivanišević, koji je posljednja dva tjedna u Splitu okupljao mlade tenisače iz različitih dijelova svijeta. Nakon treninga na Firulama i Žnjanu, završnica kampa odvila se na Prokurativama.
Izmijenili su par udaraca otac i sin. Emotivan i poseban prizor. A ono što je sve nasmijalo je Oliverov pokušaj da baci reket na pod. Naljutio se mališan nakon jednog od izgubljenih poena protiv starije, ranije spomenute djevojčice. Ne pada jabuka daleko od stabla. Na kraju sportskog programa, krenuo je zabavni. Sve posjetitelje zabavljali su Jasna Zlokić te Tonči Huljić i Madre Badessa.
Zahvalio je Goran svima koji su prepoznali ovaj projekt: od ljudi u publici, organizatora, sponzora, Grada Splita i gradonačelnika, Tomislava Šute te Ministarstva turizma i sporta na čelu s Tončijem Glavinom...
Atmosfera je bila užarena. Što zbog odlično raspoloženih pojedinaca na terenu, sparine u zraku, ali i publike koja je uživala. Prije samog početka, na monitoru se prvo vrtio isječak trenutka kad je Goran osvojio Wimbledon 2001. Onaj zadnji poen kontra Australca Patricka Raftera, pa suze, doček i ludilo u Splitu, Draženov dres.
Scene zbog kojih svi mi mlađi žalimo da nismo bar malo stariji da ih se možemo sjećati. No, zato ćemo pamtiti ovaj događaj na Prokurativama.
Jasno, nisu to bili poeni za ‘biti ili ne biti’ kad je rezultat u pitanju. Ipak, imalo je i veću težinu. Bilo je to za Omiš. Za sve one čiji su životi zauvijek promijenjeni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....