StoryEditor
Tenisdionice ili...

Tenisko smo čudo, a strane agencije zarađuju na našim mladim biserima

Piše PSD.
31. prosinca 2012. - 10:30
Hajduk je sportsko dioničko društvo, KK Split na dobrom putu da to postane, tko je idući splitski klub koji će krenuti tim putem? Prema mišljenju Tomislava Tukića, financijskog stručnjaka, ali i bivšeg predsjednika Teniskog kluba Split baš bi klub s Firula mogao krenuti tim, ili sličnim putem.

- Dionice mogu biti rješenje, privatizacija. Ovdje treba milijuna-dva kuna i sve bi se riješilo, ali... - počeo je priču Tukić.
On nudi neku sasvim drugu viziju djelovanja kluba.

- Imamo svjetsku tradiciju koja je izrodila jedinstveni primjer koncentracije Top 10 igrača u svijetu. Dakle, četiri veličine (Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević i Mario Ančić, nap. a.) i niz drugih svjetskih klasa oko 50., 60. mjesta. Od ta četiri velikana, nažalost, za jednog (misli na Pilića, nap. a.) niti nema mjesta u klubu i stalno skidaju njegovu sliku. Od svjetskog potencijala i svjetske priče nismo ostvarili kontinuitet da bismo danas svim tim mladim talentima koji su nepresušni omogućili da u Splitu imaju bazu. I ne samo oni, nego i da stvorimo bazu da svijet dolazi k nama. A sve to možemo s malo pametnog gospodarenjima resursima i preusmjeravanjem financija u nešto što je izvorni svjetski proizvod. Svi bismo htjeli u Hrvatskoj izvoziti vrhunske svjetske proizvode. A ovdje su najbolji svjetski proizvodi izašli odavde, s Firula – tvrdi Tukić.

Čeka pravu priliku

Čim vi krenete s idejama, netko će kazati, pa bili ste pet godina predsjednik, zašto niste to napravili tada?

- Ja sam se zadržao od 2005. do 2010. Gledajući unazad, infrastrukturno smo napravili dosta u ovim okolnostima, od natkrivanja tri zemljana terena do poboljšanja postojeće infrastrukture. Govorim o okolnostima jer priča nije postavljena kako treba, a Grad Split je uvijek postavljao ograničenja u kojima se nije ova priča mogla ostvariti.

Što je, dakle, potrebno za ‘svjetsku priču’?

- Bitno je kako će se infrastrukturno organizirati klub s nevjerojatnom tradicijom, ali istodobno nevjerojatno lošom slikom koja momentalno teško može zadovoljiti vrhunske kriterije svjetskog inkubatora. Činjenica je da se infrastrukturno nešto jest napravilo u zadnjih osam godina, ali to je i dalje daleko od svjetskih uvjeta koji bi se mogli realizirati s relativno malo angažmana.

Koji model upravljanja klubom i Teniskim centrom na Firulama vi predlažete?

- Klub zahtijeva dugoročno rješenje. Življenje na ovaj način je ograničeno i daleko od profesije koja će napraviti svjetski proizvod. Grad Split mora odlučiti da se da dugogodišnja koncesija upravljanja SC Firule u kojoj će biti zadovoljeni svi interesi, sporta, Grada, mogućih ulagača, uz strogu kontrolu provedbe uvjeta te koncesije koja mora biti koncipirana na način da je apsolutni naglasak na sportu.

Jeste li pričali s nekim u Gradu o vašoj ideji?

- Puno puta se u mojim razgovorima s raznim gradonačelnicima provlačila ideja koja bi mogla biti dugoročno, pravo rješenje. TK Split se može sada uspješno voditi samo na bazi emocija, moraš voljeti klub da uopće dođeš i da imaš volje i želje u ovakvim okolnostima gurati priču. A to nije dovoljno da se stvore svjetski preduvjeti.

Igračima pružamo premalo

A što jest?

- To je opsežan projekt s nekoliko segmenata koje treba zadovoljiti. Treba motivirati kapital koji će biti spreman uložiti u nastavak te tradicije, a istovremeno imati i nekakav povrat. Ukoliko će taj kapital doći samo od najam terena i ugostiteljstva, onda je to promašeni koncept i diskreditiranje svjetskog brenda.

Kako bi u vašem konceptu klub mogao još zarađivati?

- Najveće svjetske sportske agencije skrbe o mladima i na našim su talentima zaradile jako puno novca, a da TK Split kao inkubator nije uspio postaviti koncepciju i nametnuti se kao ključna poluga mladim tenisačima za osvajanje svijeta. Nisu kivi Ančić i Ivanišević što nisu dali dio novca natrag. Što si ti njemu dao da bi oni to napravili? Sigurno nije krivnja na mladim tenisačima i na njihovim roditeljima koji su se odricali svega i svačega kako bi dali svojoj djeci mogućnost da odu i osvoje svijet. Krivnja je na klubu i njegovom vlasniku Gradu Splitu koji nisu uspjeli stvoriti podlogu da bi u toj proizvodnji svjetskih veličina stvorili dugoročni partnerski odnos s tenisačima.

Što konkretno podrazumijevate pod ‘partnerskim odnosom’?

- Na tri terena su sada, recimo, mladi igrači Mate Delić, Duje Kekez, Duje Delić... Njima baš sad treba pomoći. Uvijek je ista priča. Ni Donni Vekić ni Ani Konjuh ni Borni Ćoriću nitko nije dao ništa mukte. Financijeri trebaju naći interes. Agencije razvijaju infrastrukturu kako bi mogli pomoći igračima. Imamo karakteristiku da se tu na malom prostoru dogodilo neko čudo, a od tog čuda nemamo ništa. Teniska splitska priča je planetarna, a tragedija je da nije tako ‘brendirana’. Trebalo bi je pratiti čitavim nizom trajnih aktivnosti koje podržavaju brend.

Može i preoblikovanje

Što ako klub, recimo, krene putem privatizacije?

- Ako se klub privatizira, on opet ima koncesiju na korištenje centra, a Grad Split će uvijek biti vlasnik TC Firule. I onda Grad tom dioničkom društvu uvjetuje da ispunjava uvjete iz koncesije, ili će doći netko drugi.

Spominjete i kapital. Koji?

- Zašto ne bismo razmišljali i o stručnim, kvalificiranim i međunarodnim ulagačima?

Jeste li razgovarali s velikanima Firula o toj priči?

- S Nikom Pilićem sam i prije nekoliko dana razgovarao... On je uvijek spreman na dogovor. Ali, da osiguramo prve pretpostavke, moramo naše svjetski poznate velikane i ostale međunarodne veličine pozvati da budu dio tog svjetskog projekta. Jer je to osnovni preduvjet uspješnosti priče. Ukoliko ćemo se odricati nekih od njih iz potpuno primitivnih, rasističkih razloga, skidajući ih s njihovog svetog mjesta u povijesti kluba, onda ne možemo niti početi razgovarati o lokalnom, a kamoli o svjetskom projektu.

Osobne ambicije

Vi imate i osobno želju uključiti se u takav projekt?

- Sigurno, ja uvijek imam ambicije, tu sam se rodio i odgojio, dijete sam kluba. Mislim da sam ostavio nekakav pečat u pet godina upravljanja. Ali, krajnje je vrijeme da se to postavi na zdravim i dugoročnim osnovama i samo ako je odluka da će tu biti ‘proizvodnja’ svjetskih razmjera, spreman sam ući u to. Da bi naši budući Pilići, Franulovići, Ančići i Ivaniševići mogli stasati, moramo osigurati uvjete i da svijet dolazi k nama. A da bi tako svijet dolazio dižući i nama kvalitetu, moramo im osigurati uvjete koje trenutno nemamo.

I, kako očekujete da bi se vaša priča mogla realizirati?

- Konkretno, Grad mora odlučiti krenuti u to. To mora biti netko tko može povezati velikane TK Split kao bazu, ali nam treba odlučnost Grada Splita da konačno nađe način kako riješiti sve dubioze. A rješenje može biti jednostavno, jedno je ovo kojim ide ‘Jugoplastika’. No, najvažnije je da Grad mora odlučiti na zdravim osnovama dati koncesiju nekom ‘novom’ modernom TK Split koncesiju upravljanja TC Firule na dugoročnoj osnovi.

Mnogi će na Firulama odmahnuti rukom na Tukićeve ideje. Možda on i nije prvi izbor za preporoditelja splitskog tenisa, možda jest. Tko zna? No, činjenica kako bi se brend četvorice Top 10 igrača mogao puno bolje iskoristiti u spektakularnom prirodnom okruženju TC Firule je nepobitna. Ovakav ‘status quo’ samo je zatvaranje očiju.

pero smolčić

Sve stane u deset milijuna kuna

Koliko bi novca trebalo za ‘brendiranje’ Teniskog kluba Split na pravi način?
- S deset milijuna kuna si svjetska priča. Treba imati još dva tvrda natkrivena terena, organizirati vrhunski fitness centar. Otvoriti jedan restoran. Pretvaranje TC Firule u atraktivnu lokaciju svjetskih razmjera za razliku od sadašnjeg stanja gdje lokalna politika, usprkos mojim upozorenjima, dopustila da na ogradama TK Split vise razni tipovi pod utjecajem svekolikih opijata. Nažalost, nakon mojih brojnih upozorenja, niti jedan odgovoran u lokalnoj politici nije ni trepnuo okom kako bi toj sramoti stao na kraj.
Imate li vi ‘u pripremi’ taj kapital?
- Na svaku zdravu priču kapital će doći.
Netko će pitati, a zašto bi se uopće išlo u to? Ni ovako dugovi nisu astronomski, negdje oko milijun kuna. Možda još nešto više...?
- Slažem se, ali što želimo. Ja nudim svjetsku priču. Ako je ne žele, neka traje ovako. Treneri idu i daju privatne satove, djece nema, a ‘štunderi’ uzimaju u džep. Toliko smo novca bacili u vjetar. (ps)

Izdvojeno

04. srpanj 2020 02:42