
Karlo Krolo, momak iz Trilja, član TK Split 1950, osvojio je hrvatski teniski Masters za dječake do 15 godina. Karlo je u finalu pobijedio Lovru Suevicha sa 6:1, 6:3. Masters je okupio najbolje hrvatske tenisače koji će i dogodine imati pravo nastupa za reprezentaciju do 16 godina, prilika je to bila ljudima od struke HTS-a da vide tko bi mogao zaigrati za reprezentaciju, a Krolo se odličnom igrom i osvajanjem Mastersa svakako nametnuo. Pobijedio je u četiri meča, najteže mu je bilo na startu kada je već u prvom kolu morao odmjeriti snage s klupskim kolegom Lovrom Ercegom, taj je meč pobijedio sa 6:1, 4:6, 6:4.
– Bilo je odlično, teško, ali ja sam igrao dobro pa... Po rezultatu je to bio najteži meč, dugo je trajalo, ali odmorio sam se i ostali su mečevi rezultatski bili puno lakši.
Kako si ranije prolazio s Lovrom?
– Nikad prije ga nisam pobijedio na turnirima, znamo se oduvijek, često smo se susretali. Igramo i na treninzima, družimo se.
Što je onda sada prevagnulo da ga pobijediš, na velikoj sceni?
– Dobro sam trenirao u zadnje vrijeme, potrefio mi se i dobar dan, igrao sam dobro, krenulo me.
Igralo se na brzoj podlozi, odgovara li ti to više, ili preferiraš zemlju?
– Meni je puno draža brza podloga, volim bržu igru, napadati. Imam brz servis i to mi najviše koristi na betonu.
Jesi li kad mjerio brzinu servisa?
– Nemamo nigdje mjerač brzina, nisam.
Kad si počeo igrati tenis?
– Počeo sam prije sedam-osam godina u Trilju. Trener iz Biska je dolazio na teren s umjetnom travom pokraj restorana Lovac. Taj je teren izgradio moj stric Toni Krolo, napravio ga je za rekreaciju. Vidio sam starijeg brata Nikšu da igra, probao sam i eto.
Koliko si dugo trenirao na tom terenu?
– U Trilju sam bio tri godine, ostalo sam ovdje, u Splitu. U Trilju sam radio s Petrom Šimundžom. Tamo nema kluba, igrala je sa mnom i jedna cura Roberta, ali je nedavno prestala trenirati. Kad sam došao u Split bilo mi je puno draže. Volio sam dolaziti na turnire i draže mi je bilo trenirati na zemlji nego na umjetnoj travi.
Tko ti je sada trener?
– Četiri godine već radim sa Željkom Stanićem.
Svaki dan putuješ u Split iz Trilja?
– Nedavno smo se preselili u Brnaze, ali da. Putovao sam stalno, automobilom je to oko 40 minuta vožnje, a cijelo prošlo ljeto sam dolazio autobusom, vožnja traje vi- še od sat vrmena. Iskrcao bih se na kolodvor u luci i onda sam dolazio pješke petnaestak minuta do Firula.
Kažu mi treneri da si odlično radio proteklo ljeto?
– Kad nije bilo škole imao sam više vremena, više sam trenirao. Dolazio sam rano ujutro, oko osam i onda sam radio po tri – četiri sata. Odradio svoj trening i onda ostajao igrati još s nekim. I kupao se nakon toga.
Radiš li posebno kondicijske treninge?
– Radim sam, brat mi se kuži u to, dao mi je neke vježbe.
Je li on trener?
– U Zagrebu studira povijest. Ali zna i dosta o kondicijskoj pripremi, malo je igrao tenis, više košarku, a sad se bavi powerliftingom, non-stop je u teretani.
Ovo ti je najveći rezultat do sada?
– Je, igrao sam puno turnira, po Dalmaciji igram non-stop, ali ovo mi je najvažniji osvojeni turnir.
Jesi li igrao na turnirima europskog ciklusa?
– Nisam još puno, samo u Solinu i Stobreču i to je to. Dogodine ću početi igrati europske turnire, ako me izbornik pozove ići ću s reprezentacijom.
Svi koji su pretendenti na mjesto u reprezentaciji bili su na Mastersu, izuzev Borne Devalda?
– Tako je, znao sam da teš ko mogu pobijediti Devalda, on pobjeđuje i igrače rođene 2000. i 2001., no znao sam da ostale mogu pobijediti. Ja sad imam puno prostora za napredak, trenirat ću i više i jače. U klubu nas ima puno, svi smo dobri. Skupi nas se grupa podjednako kvalitetnih i igramo.
Koji reket koristiš?
– Oduvijek sam igrao s Babolatom, trener ga isto koristi.
Jesi li pratio ATP Masters u Londonu?
– Pratio sam, nije mi drago što je Dimitrov pobijedio, htio sam da Federer osvoji. On mi je idol, najviše po igri.
Čujem da si i ti poput Federera miran u igri?
– Mirniji sam na terenu. Ponekad to izludi suparnike, haha.
Poludiš li ipak ponekad?
– Kad je baš važan poen pa napravim glupost, onda se iznerviram, ali neću baciti reket.
Škola?
– U Sinju idem u prvi razred za turističko-hotelijerskog komercijalista. Stignem sve, škola je stalno ujutro. U 14 sati je gotovo, u 14.30 krenem, dođem do 15.30 na trening, treniram do 18, kući sam nazad u 19 sati i to je to.
Sad u Brnazama imate veliku okućnicu, nagovaraš li oca da napravi teren?
– Volio bih imati teren ispred kuće, svakako.
Ušao kao rezerva, pa pobijedio
Karlo je baš izdanak klupskog treninga, kaže nam tata Krolo.
- Pokazao je da se isplati dolaziti u grupu, uz malo ulaganja pokazao je da se može napraviti puno, ako će se pravilno raditi. On je igrao turnire u Splitu i najdalje do Zadra. I išao samo na državna prvenstva u Zagrebu. Nikad nismo jurili za bodovima. I u Masters je ušao kao rezerva, otkazom Devalda on je dobio mjesto i osvojio turnir. Dobio je sada i pozivnicu za ITF do 18 godina, za glavni turnir. Potom će se spremati za državno i dogodine malo ići po turnirima u okolici, Sloveniji, Srbiji, BiH, Crnoj Gori... Išli smo mic po mic, nismo htjeli forsirati. Možda će možda pofaliti iskustva i rutine za završiti meč, ali kako je odigrao gore, ne trebamo se previše brinuti. Kao da je igrao finale Wimbledona – kazao nam je tata Krolo.
Preokret donijela pažljiva prehrana
Karlo ističe kako su mu puno pomogle nutricionistkinje Olivera Stričević i Renata Pavić.
– Svaki mjesec idem na pregled. Složile su mi način prehrane i ide mi puno bolje. Uvečer mi je rekla da ne jedem ugljikohidrate nego unosim proteine. Kako sam smršavio, opet mogu malo ugljikohidrata – kazao nam je Karlo.