StoryEditor
Tenisnakon duge pauze

Petra Martić se vraća tenisu i poručuje: Mikica mi je inspiracija, kad vidim kroz šta je ona prošla, dobijem motiv

20. veljače 2017. - 16:15
bol_open5-050616.JPG

Sidija san u Tempere s direktorom Feliksom Lukasom. Direktorom WTA Bol Opena. Taman mu pričan o tome da se Petra Martić vraća, da je počela radit u Njemačkoj u Schüttler-Waske akademiji, kad... Trrrrnnnnnnn.

– Ma vidi – kaže mi Lukas i u čudu pokazuje mobitel.

– Ovo ste se sto posto dogovorili – kaže mi.

Pogledan, kad ono poruka od Petre: “Feliks, vraćam se za četiri tjedna, kakvo je stanje s pozivnicama za Bol ove godine?”.

Ha... Nismo planirali, al’ ispalo je dobro. Kako ni Petra nije znala da nas dva sidimo zajedno, opalija sam odma sliku Feliksa i posla je Petri. Sad je ona bila zbunjena. Reagirali smo u sekundi...

Uz sliku san i napisa da “obrađujen” Feliksa za pozivnicu, makar to ne bi triba bit problem. Ne za Petru. Ako ništa, lani je osvojila turnir u parovima.

– Da, istina – nasmijala se Petra kad je skužila kako su se karte, eto, poklopile. 

Poklopile su se u toj jednoj, maloj sceni, a valjda će se poklopit i na malo duže vrime našoj odličnoj tenisačici. Nema teksta kojeg san pisa o njoj da nismo zajedno zavapili za sezonom – dvi bez ozljeda i bolesti. Aova prošla je, eto, prošla cila s ozljedom. Ekstruzijom diska... 

Halo Offenbach

Par dana posli scene s Feliksom san i nazva Petru. 

– Evo me u Offenbachu. Radim sa Saschom Nenselom i Mariano Delfinom. Pripreman se i ovdi mi je sada baza za cilu godinu.

U Bolu smo te vidili s trenericom Biljanom Veselinović, zašto ste se razišli?

– Kad sam se ozljedila ona je krenula svojim putem, ja svojim. Sve je bilo u redu između nas, nije bilo nesuglasica, ali tako se poklopilo. 

Kako si sad završila u Offenbachu?

– Sachu znam cilu karijeru. Prošle godine mi je prid moj zadnji turnir prije ozljede reka me da bi volija radit sa mnom i da mu se javim. 

Kad si se zapravo ozlijedila?

– Iza Monterreya (kraj veljače 2016., nap. a.), nisam igrala dva i po miseca. Onda san direktno, bez priprema, stigla u Pariz na Roland Garros. Bila je to, sad san sigurna, loša odluka. Ozljeda se nakon Pariza i Bola te Wimbledona pogoršala. Svatila sam da moram skroz prestat igrat, da nema drugog puta. Od tada sam bez turnira.

Sad si, kažeš, sigurna da je bila loša odluka igrat nakon Monterreya?

– Ae. Nisan ni trenirala nakon toga, a povukli su me ovi nastupi na Grand Slam turnirima. Tribala san prije stat.

Šta ti se točno dogodilo?

– Ekstruzija diska, malo se odlomio i čak 15 milimetara izaša van. 

I... Šta si radila da to saniraš nakon šta si stala igrat?

– Redovito vježbe koje mi je odredija Goran Marković. U Zagrebu sam bila kod njega i on mi je jako pomoga pri povratku. Nakon toga sam stalno bila u kontaktu s njim, bija mi je mentor tijekom rehabilitacije.

Petra ne voli disk(o)

Šta je sad s diskom?

– Sad  je vraćen na misto, ali i dalje treban pametno radit, dobro se spremit. Sad san završila četvrti tjedan priprema, još su mi ostala dva, a onda iden u Tunis dva tjedna na “petnajstice”, da vidim di sam. Onda na veće turnire.

Šta misliš sad di si?

– Moram malo laganije za početak krenit, pauza je bila baš preduga, ne mogu odmah na veliku scenu. Bitno mi je da vidin kako će mi tilo reagirat, turniri su drugačiji od treninga. 

Imat ćeš priliku koristit i zaštićeni renking?

– Njega ću ostavit za Rabat i neke veće turnire. Bit će zaštićen oko 155. mista tako da ću s njin moć u kvalifikacije Grand Slamova.

Je li te straj da se opet nešto dogodi?

– Nakon ozljede naravno da osjećam straj. Kad se probudim ujutro prvo pogledam leđa, bit će tako u glavi još dugo vrimena. Kad te toliko dugo boli nije lako to izbit iz glave i imat samopouzdanje. Tim oko mene je pažljiv, detaljno sve odrađujemo. Radim sve maksimalno šta mogu da leđa me služe još dugo.

Gledala si i Mirjanu Lučić-Baroni, njezino polufinale Australian Opena sigurno djeluje motivacijski na tebe?

– Mikica je inspiracija, ako imalo u glavi posustaneš, kad pogledaš njezinu životnu priču motivira te da se brzo digneš iz kreveta i odradiš vježbu. Drago mi je zbog nje i zaslužila je sve ovo šta joj se u zadnje vrime ostvaruje.

Kakvi su ti uvjeti za rad u akademiji?

– Kompleks pripada njemačkom savezu, Akademija iznajmljuje terene. Uz vanjske ima tri grijana terena s tvrdom podlogom, fizioterapeut je stalno na raspolaganju, fitness je tu. Sve je u deset metri, bolje uvjete ne mogu imat. Ne gubin vrime na putovanja. Odmah mogu kod fizija, ne triban čekat... Optimalno.

Bit će nešto novca

Kako je s novcem? U tenisu lova brzo curi kroz prste, ne igraš već neko vrime...?

– Taman san u situaciji kad bi tribala opet počet igrat i živit od turnira. Bit ću OK...

Treneri će putovat s tebon?

– Sacha je glavni, Mariano formalno drugi trener. On je Argentinac, bija je među 200 na svitu, isto odličan. Jedan ili drugi će putovat sa mnom, oba mi jednako pašu. Nijemac i Argentinac, dva različita svita, različiti karakteri... Da se ne uspavam.

Ima li s tebon u akademiji još koji naš igrač ili igračica?

– Nema, ali Offenbach je pun Hrvata, na ulici čuješ hrvatski jezik ka da san doma.

Di spavaš?

– Imam svoju sobu, u stanu sam 50 metara od akademije.

Jesi se zaželila Splita?

– Kako nisam igrala godinu dana, dosta vrimena san bila doma, više nego svih ovh godina zajedno, tako da sam se zaželila uobičajnog ritma, putovat i počet igrat turnire, fali mi sve to.

Di se vidiš za koju godinu?

– Meni je cilj igrat i ostavit ozljedu za sobom. Nadam se da ću je zakopat, da se neće ponavljat. Igrat dugi niz godina, primarno bit zdrava. Ostalo, zbog ove ozljede mislin da ću drugačije gledat na tenis i turnire. Prominiš perspektivu i pogled na karijeru kad ti se nešto ovako dogodi, više cijenim svaki trenutak.

Petra svakako ima kapacitet za ne samo top 100, već i za top 50. Samo da je posluži zdravlje.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. rujan 2020 14:54