Novak Đoković je osvojio Australian open. Nekako se to i očekivalo, igrao je uvjerljivo cijeli turnir i na kraju je pomeo Stefanosa Tsitsipasa i tako izjednačio rekord Rafaela Nadala od 22 osvojena Grand Slam turnira.
No igra Novaka Đokovića nije baš tema. Majstorstvo je svakako ogromno, nesumnjivo je najbolji reket svijeta, ne sada, nego svih vremena. No njegovo ponašanje, naročito na ovom turniru prešlo je sve granice dobrog ukusa.
Nakon osvajanja titule Novak se obratio Goranu Ivaniševiću, svašta je hrvatski as doživio u Australiji.
- Kakvo putovanje je ovo bilo za mene, moju obitelj. Ništa ne shvaćam zdravo za gotovo. Znam da me tolerirate, i najgore strane karaktera – kazao je Novak a onda se obratio Goranu, više šaljivo.
- Zašto se smiješ.
I nastavio:
- Ne znam hoćete li ikad oprostiti. Šta sam sve radio ove godine.
A radio je svašta. Doslovno.
Na humanitarnom dvoboju protiv Nicka Kyrgiosa je plesao Užičko kolo, savjetovao se s publikom, dao „otkaz“ Goranu riječima
- Gorane, ne trebaš mi više
Nakon toga je tijekom turnira izazvao kontroverze odlaskom u toalet, navodno bez dopuštenja, protiv Španjolca Roberta Carballesa Baene, dapače usprotivio se sutkinji koja ga je želila spriječiti.
Potom je u četvrtfinalnom dvoboju protiv Andreja Rubljova opet imao nalet bijesa i urlanje prema svom boxu
Srpskom tenisaču navodno je smetala ozljeda, a ni jak vjetar mu nije najbolje pao, pa je frustracije odlučio iskaliti na svom stručnom stožeru.
- Ne mogu, vidiš li?! - urlao je bijesni Đoković na Gorana Ivaniševića, a u drugom setu je u jednom trenutku povikao:
- Ne mogu, ubilo me!
Na ruku mu nimalo nije išlo niti ponašanje oca Srđana koji je ne napravio incident na tribinama… Uglavnom obitelj Đoković je napravila show malo većih razmjera. Dapače u finalu je čak opsovao i publiku koja je smatrala da predugo čeka između dva servisa.
Nakon finala mnogi teniski fanovi koji sve prate do detalja su secirali odnos između Novaka i Gorana, mnogi smatraju da se srpski tenisač prilično nekorektno odnosi prema Ivaniševiću, mnogi komentiraju da Goran tako nešto nije zaslužio. Uz činjenicu da je cijelo vrijeme ostao uz njega, radio naporno i rezultati se vide na Novakovoj igri.
No ovi ispadi su pravi znak da nešto „u centrali“ nije posloženo kako treba, bez obzira koliko bio dobar igrač Đoković je ispao iz ritma. Uostalom Goran Ivanišević je, uz Johna McEnroea bio jedan od onih koji su znali biti „nervozniji“, a koliko je tu granicu Novak sam prešao kada mu Ivanišević sam govori „dobro je, smiri se“.
Postavlja se i pitanje zbog čega Goran tolerira takvo ponašanje, novac sigurno nije u pitanju jer je za svoje igračke karijere Splićanin zaradio ozbiljnu svotu. Izazov je raditi s najboljim, Goran i jest tip čovjeka koji se ne plaši izazova, dapače.
No Goran je svjetska faca, i takvo mu nešto i nije potrebno, stekao je ime i reputaciju koja svugdje u svijetu otvara vrata. Sigurno je da bi sutra barem deset top igrača voljelo raditi s njim, da im bude trenere, uz sigurno manje stresa i ovakvih eskapada.
