Mario Vušković vratio se na teren nakon četverogodišnje suspenzije. Zaigrao je u prijateljskoj utakmici HSV-a i Hajduka, koja je ostala 1:1. Nakon utakmice podijelio je dojmove.
“Stvarno je neopisiv osjećaj. Gotovo pun stadion, utakmica protiv Hajduka, susret moja dva najdraža kluba. Nisam baš spavao posljednjih dana, a ovo danas stvarno ne mogu opisati”, započeo je.
Nakon utakmice Vuškoviću su navijači HSV-a predali transparent “Free Vušković” koji je na tribinama stajao pune četiri godine:
“Bilo je jako teško i meni i mojoj obitelji. Ali uz podršku ovih navijača i kluba, uz zdravo okruženje, prijatelje i obitelj, sve puno lakše. Naravno da je bilo mračnih dana, ali na kraju je sve dobro završilo. Ponosan što smo moja obitelj i ja uspjeli sve to izdržati.”
Vušković se posebno zahvalio HSV-u i navijačima:
“Mislim da su od početka stali iza mene. Na svakoj utakmici isticali su transparent “Free Vušković”, jako sam zahvalan. Ali kada malo bolje pogledaš, zna se što je istina, da je sve ovo bila velika nepravda. Mislim da su i oni to brzo shvatili.”
O mogućnosti da nastavi dokazivati svoju nevinost rekao je:
“Svi znate da je nepravda velika. Nije na meni da sada ulazim u detalje. Neki su ljudi odgovorni za tu nepravdu i samo se nadam da će jednog dana istina isplivati i izaći na vidjelo. Vidjet ćemo kada će to biti. Ako bude postojala ikakva mogućnost da se nastavim boriti na sudovima ili na neki drugi način, borit ću se. Ali zasad je najvažnije da uživam na terenu. Četiri godine nisam igrao i sada je bitno da svaki dan dajem maksimum na treninzima, a dalje, što Bog da, i na utakmicama.”
Osvrnuo se i na moguće buduće slične slučajeve:
“To se mora zaustaviti. Sada je na ljudima da ispitaju što se dogodilo i kako je uopće moguće da se takvo nešto dogodi na toj razini profesionalizma. Samo ne želim da se ikome nakon ovoga što se meni dogodilo dogodi isto. Jer to je horor.”
O osjećaju na terenu:
“Danas sam se stvarno dobro osjećao na terenu. Ritam nije bio visok, ipak je riječ o prijateljskoj utakmici. Ali dobro sam se osjećao tih 40 minuta.”
O mlađem bratu Luki, koji je također igrao za HSV:
“Otkad smo bili mali, uvijek smo sanjali da ćemo zajedno igrati u dresu istog kluba ili reprezentacije. Naravno da je san igrati za hrvatsku reprezentaciju. Luka je već tamo, a na meni je da se svakodnevno borim i pokazujem što mogu. Ako Bog da, jednog dana i ja ću zaigrati za Hrvatsku. To bi mi bio najveći san.”
Vušković je upitan i osjeća li da mora nešto vratiti HSV-u:
“Stvarno, moram im nešto dati zauzvrat. Stali su iza mene sve ove četiri godine i sada je na meni da im to vratim. Luka je već bio ovdje i odradio jako dobar posao, tako da su na neki način već zadovoljni. Ali sada je na meni da se dokažem i pokušam igrati što bolje za ovaj klub.”
O gradu Hamburgu:
"Svaki trenutak koji sam mogao iskoristiti da dođem u Hamburg, posebno tijekom ove četiri godine, iskoristio sam. Stvarno volim ovaj grad i ovaj klub. Mogu reći da je Hamburg moj drugi dom.”
Za kraj se još jednom zahvalio klubu:
“Mislim da je ovo prvi takav slučaj u povijesti nogometa, da se igrač vraća nakon četiri godine. Ne znam ni što bih rekao. Da jedan klub stoji iza igrača četiri godine, u nogometu u kojem karijere kratko traju, to se stvarno ne događa često. Neizmjerno sam zahvalan klubu i navijačima i nadam se da ću im se odužiti”, zaključio je Vušković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....