Noćna mora Marija Vuškovića (22) se nastavlja. Stoperu njemačkog HSV-a Sportski arbitražni sud (CAS) odbacio je žalbu na pozitivan nalaz na dopinškom testiranju i produljio mu suspenziju. Umjesto prvotno dosuđene dvije koje je gotovo pa odradio, morat će pauzirati ukupno čak četiri godine, ukupno do 15. studenog 2026. godine.
Vušković je bio pozitivan na EPO (eritropoietin) 16. rujna 2022. godine tijekom treninga. Lani mu je izrečena dvogodišnju suspenzija od strane sportskog suda Njemačkog nogometnog saveza, koje je počela teći od 15. studenog 2022. godine. Bivši nogometaš Hajduka je podnio žalbu CAS-u nadajući se da će mu suspenzija biti ukinuta, dok su Svjetska antidopinška agencija i Njemačka antidopinška agencija uložile dvije druge žalbe za udvostručenje razdoblja suspenzije.
Vušković će tako ukupno četiri godine provesti izvan travnjaka. Donekle je olakotna okolnost to što će praktično polovinu kazne već odradio iščekujući svoju sudbinu, odnosno vodeći pravnu bitku kojom bi dokazao svoju nevinost.
Sinner bez grijeha
Apsurdno je da je proteklih dana jedna druga tema vezana za uzimanje dopinga u svijetu sporta okupirala javnost, a imala je potpuno drugačiji epilog. Talijanski tenisač i prvi reket svijeta Jannik Sinner oslobođen je optužbi za uzimanje dopinga usprkos dva pozitivna testa u ožujku. U Sinnerovu organizmu pronađeno je manje od milijarditog dijela grama klostebola.
Tijekom istrage prihvaćeno je Sinnerovo objašnjenje kako je anabolički agens klostebol u njegov organizam ušao putem masaže od strane jednog člana njegovog tima. Dotični je prethodno koristio sprej za tretman kože koji sadrži klostebol, koji se legalno može nabaviti u svakoj ljekarni.
Za usporedbu, hrvatski tenisač Marin Čilić bio je optužen za doping 2013. godine. Bez obzira što je dokazao da nije kriv, svakako je bio kažnjen s čak devet mjeseci. Čilić je bio optužen za uzimanje glukoze, očito je bio žrtva nečijeg neznanja. ITF je Čilića kaznio sa devet mjeseci zabrane nastupa, ali je nakon žalbe Arbitražni sud za sport (CAS) kaznu smanjio na četiri mjeseca. Sinner je prošao „lišo”, Čilić je kažnjen iako nije kriv, a Vušković je - nadrljao.
Što su i ta Čilićeva četiri mjeseca spram Vuškovićeve četiri godine. Pogotovo zbog toga što je Vuškoviću zabranjeno bavljenje nogometom u bilo kakvim natjecanjima koja spadaju pod ingerenciju Hrvatskog nogometnog saveza. Neće moći igrati organizirani nogomet niti na najnižoj razini tipa Županijskih liga i slično, mali nogomet... Samo nešto što je izvan formalnih natjecanja. Što je s obzirom da se bavi momčadskim sportom katastrofa.
Ademi bio još i stariji
Međutim, pamti se i kako je kapetan Dinama Arijan Ademi zbog dopinga iz nogometa bio izbačen na dvije godine. Za razliku od Vuškovića, njemu je CAS smanjio kaznu s četiri na dvije godine. Podsjetimo, Ademi je „pao” nakon susreta Lige prvaka s Arsenalom 2015. godine. Prvotno je dobio četiri godine kazne, ali je u ožujku 2017. uspenzija smanjena na dvije godine, do listopada 2017. godine.
- Uzorak koji je Arijan Ademi dao na doping-kontroli 16. rujna 2015. sadržavao je zabranjenu tvar stanozolol. Igrač je tražio poništenje UEFA-ine odluke na temelju toga da je uzimao propisani lijek nakon ozlijede koji je bio kontaminiran nedozvoljenom supstancom. CAS je uzeo u obzir posebne okolnosti u ovom slučaju. Iako je igrač dokazao da nije imao namjeru uzimati nedozvoljena sredstva, ne možemo se složiti s time da kaznu treba poništiti. Umjesto toga, odlučeno je da je smanjenje kazne na kraći period prihvatljivo. Njegova žalba je tako djelomično prihvaćena. Posljedično tome, zabrana igranja nogometa od dvije godine, s početkom od 7. listopada 2015. godine, izrečena je za Arijana Ademija – objavio je tada CAS.
Ademi je u trenutku izricanja kazne imao 24 godine. U pauzi je Ademi također igrao samo na amaterskoj razini. Trebao je tijekom suspenzije trenirati i igrati u tadašnjem četvrtoligašu Kustošiji. Već je Dinamo to objavio, već se priključio Ademi treninzima, u veljači 2016. godine. O tome su davali izjave čelnici Dinama i Kustošije. To je bilo u vrijeme kada je na snazi za Ademija još bila prvotna četverogdišnja kazna. No, ispostavilo se da ne smije igrati u nijednom rangu natjecanja, pa tako ni u Županijskoj ligi za Kustošiju. Poželio je tada igrati i mali nogomet na Kutiji šibica, nije smio.
Kada 23-godišnjak čeka 25. rođendan
Na travnjak se profesionalnoj karijeri Ademi vratio tek nakon isteka kazne, kao 26 godišnjak. Vuškoviću će se nogometu, bude li sve u redu, vratiti dan prije 25. rođendana. Dotad će biti osuđen sam na sebe što se tiče treninga, održavanja fizičke pripremljenosti, „glave”. Pod ugovorom s HSV-om Vušković je do ljeta 2025. godine. Ako ne odluči dignuti ruke od svega i prekinuti karijeru, a nema razloga da se preda.
Ako se Ademi mogao vratiti još stariji, pa nakon toga igrati najbolji nogomet karijere, postati rekorder kluba po broju osvojenih trofeja (244), nastupa za Dinamo u europskim kupovima (104), drugi igrač u povijesti kluba po broju nastupa (iza Dražena Ladića), onda nema razloga ni da se Vušković preda. Pogotovo ne nakon svega što je već prošao kako bi isprao ljagu sa svog imena.
Nevjerojatno je da je Vuškoviću kazna povećana iako je od početka jasno kako postoje mnoge nelogičnosti. Na tijelu Vuškovića nije pronađen trag uboda igle, a EPO se unosi u tijelu isključivo na taj način. Ujedno je Vušković odbio nagodbu kojom bi smanjio kaznu u zamjenu za priznanje krivnje inzistirajući na dokazivanju svoje nevinosti. Mnogi bi se u njegovoj situaciji išli linijom manjeg otpora, preuzeli krivnju bez obzira na sve, samo da se vrate nogometu. Vušković je htio istjerati istinu na čistac. Na kraju su njega istjerali iz nogometa. Ne smije dopustiti da ga potjeraju zauvijek.