Portugal je izgubio od Španjolske 1:0 u osmini finala i tako ispao sa Svjetskog prvenstva, a Cristiano Ronaldo se oprostio od reprezentativnog dresa.
Nekoć jedan od dvojice najboljih nogometaša na svijetu na ovom je turniru djelovao kao istrošeni duh prošlosti, evidentno prisutan samo zbog starih zasluga. U redu, postao je prvi nogometaš u povijesti koji je zabio gol na šest svjetskih prvenstava, a vjerojatno će dugo ostati jedini. Dva puta je zatresao mrežu nemoćnim Uzbekistancima i jednom Hrvatskoj, iz kaznenog udarca.
Ni Lionel Messi ga gotovo sigurno neće dostići, jer na leđima ima već 39 godina, a propustio je upisati se u strijelce na Mundijalu u Južnoj Africi 2010. Ali onaj tko je tek na ovom Mundijalu "upoznao" Ronalda, ne bi vjerovao da se taj igrač nekoć stavljao u kontekst najvećeg svih vremena.
Njih dvojica u zadnjih više od dva desetljeća praktički su privatizirala raspravu tko je najbolji na svijetu i obojica su imali argumente iza sebe. Messi je bio glavni igrač jedne od najdominantnijih momčadi u povijesti nogometa i u karijeri osvojio čak osam Zlatnih lopti, dok je Ronaldo igrao za nekoliko najvećih klubova na svijetu, uvijek bio prvenstveno individualac i došao do "samo" pet Ballon d‘Or-a.
Talent vs. rad
Ipak, neke od tih Messijevih nagrada s razlogom su osporavane, dok je uvijek bio prisutan i taj odnos "talent vs. rad". Odnosno, smatralo se da je Argentinac genijalac s urođenim talentom i da je zbog toga "lakše" ostvarivao uspjehe, a da je Ronaldo sebe izdigao redom, radom i disciplinom.
Umirovljenici, ljudi srednjih godina, mladići, tinejdžeri, djeca, bebe... Svi su se dijelili na "team Messi" i "team Ronaldo" i međusobno se šamarali statistikama, podacima i utakmicama u kojima je njihov favorit izgledao kao vanzemaljac ili se onaj drugi "nije pojavio".
Onda je Ronaldo otišao u Saudijsku Arabiju za rekordnu plaću, a Messi u SAD za novac, dionice kluba, lige, Applea... Samo što nije dobio i poziciju u Bijeloj kući... I rasprava je nekako utihnula.
A onda je došlo Svjetsko prvenstvo koje je definitivno, bez ikakve dileme i argumenata, dokazalo da je Messi bolji.
Argentinac se trenutno nalazi na diobi prvog mjesta najboljih strijelaca, s Kylianom Mbappeom i Erlingom Haalandom, sa sedam postignutih pogodaka i kao lokomotiva vuče svoju reprezentaciju, kao što ju je prije četiri godine odveo do titule svjetskog prvaka. Ronaldo je, pak, već tko zna koje veliko natjecanje zaredom bio najveći uteg svoje ekipe.
U fazi napada mu je radijus kretanja bio od jednog do drugog stopera, a glavni doprinos ogledao se u njegovim zvučnim signalima i žestokim gestikulacijama u svakoj mogućoj situaciji. Slobodni udarci redom su mu završavali na tribinama, popraćeni onom gestom: "Pa gdje ga baš sad ovako loše zahvatim.", kao da mu je to jedan od rijetkih koji ne uđe, a ne jedno 163. uzastopni koji nije išao ni u okvir gola...
Ukratko, u fazi napada bio je očajan, a u fazi obrane se nije ni trudio.
Tužni oproštaj
Bile su to tužne predstave igrača kojeg nekad davno nisu mogla zaustaviti ni jedanaestorica, a koji posljednjih godina djeluje kao razmaženo derište kojem se mora popustiti jer je njegova lopta s kojom se igra. Ali nije problem to što je fizički pao i što su godine, pa i boravak u Saudijskoj Arabiji učinili svoje, nego zato što to odbija sam sebi priznati.
I ovakav Ronaldo mogao bi biti jedan od boljih napadača na svijetu, kada bi znao svoje limite i podredio se momčadi. Ali on svojih ograničenja nije svjestan, a od suigrača i dalje traži da se podrede njemu. I to je ono zbog čega je njegov oproštaj od portugalskog dresa djelovao ponižavajuće.
Ni Messi nikada nije bio bogznakakvi defenzivac (najblaže rečeno), a i on traži od suigrača da mu se podrede, ali njegovih 39 godina se toliko ne primjećuje, jer on na račun svoje genijalnosti i čistog talenta i dalje radi razliku na terenu. Argentinski kapetan dosad je zabio jednak broj golova na prvenstvu kao i 25-godišnjak koji djeluje kao Terminator i 27-godišnjak koji izgleda bolje od Ronalda u najboljim danima. To sve govori.
Cristiano je godinama nosio Portugal na svojim leđima, ali u nekom trenutku je postao uteg na nogama svojih suigrača, a nikada to nije bio spreman priznati. Zato je sada napustio reprezentativni nogomet s 19 dodira i 10 točnih dodavanja za 100 minuta provedenih na terenu protiv Španjolske. I uz gromoglasne kritike iz njegove domovine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....