Kad je FIFA obznanila da će 2026. godine širiti Svjetsko prvenstvo s 32 na čak 48 reprezentacije veći dio nogometne javnosti bio je protiv toga. Izgubit će se napetost kvalifikacija, tvrdili su, svi iole jači će proći bez problema, a razvodnit će se i kvaliteta samog prvenstva. Zelenortski Otoci i Curacao glavni su im bili argument, jer, kako je moguće da i ”takvi” igraju na Mundijalu.
Bilo je raznoraznih pritužbi i grintanja, pa tako i to da je Europa u tom bujanju za čak 16 momčadi dobila jako malo novih mjesta, samo tri od šesnaest novih. Jer, Europa je tradicionalno najjača, uz Južnu Ameriku.
Prve utakmice prvenstva demantirale su takve tvrdnje. Španjolska – Zelenortski Otoci 0:0, Portugal – Kongo 1:1, Ekvador – Curacao 1:1, tri su ”bombe” koje su najavile stvarnje nove karte nogometnog svijeta.
Međutim, samo prve utakmice. Već do kraja prvog kruga stvari su uglavnom sjele na svoje mjesto, svi koji su se trebali plasirati u nokaut fazu u tome su i uspjeli, uz poneku rijetku iznimku poput Turske i Urugvaja.
Europske reprezentacije nisu najbolje startale, ali su uhvatile ritam, prošlo je čak 13 od 16 momčadi, isto kao i aduti Južne Amerike.
Evo kako to izgleda po kontinentima:
EUROPA (13) - Hrvatska, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Francuska, Engleska, Švedska, Belgija, Španjolska, Portugal, Austrija, Bosna i Hercegovina, Švicarska
Čak 13 ih je prošlo dalje, 13 od 16, samo tri nisu uspjele, i to Turska, Češka i Škotska. Čak 40 posto zemalja u nokaut fazi je europskih. To bi značilo da Europa i dalje drži primat u svijetu nogometa i to čvrsto.
Među njima je veliki favorit Francuska, pa tradicionalno moćne Španjolska, Engleska, Njemačka, Nizozemska, Portugal i, naravno, srebro i bronca sa zadnja dva Mundijala – Hrvatska.
Istinabog, Nijemci i Nizozemci već su ispali, izbacili su ih Paragvaj i Maroko, ali eto, prošli su grupu.
Bosna i Hercegovina je hit, naši susjedi ne samo da su uspjeli izboriti SP već su i prošli prvi krug.
Znaju europske momčadi podbaciti u ponekoj utakmici, ali cilj još uvijek uspijevaju ispuniti, a to je prolaz.
Razočarala je u prvom krugu tek Turska od koje se uistinu više očekivalo.
AFRIKA (9) - Maroko, Obala Bjelokosti, DR Kongo, Senegal, Alžir, Egipat, Zelenortski Otoci, Gana, Južnoafrička republika
Ovo je dokaz koliko je legendarni Vladimir Beara bio u pravu kada je, dok je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća radio tamo kao izbornik Kameruna, još u ono vrijeme, prije pola stoljeća, tvrdio da nogometna budućnost pripada afričkim zemljama, zbog dominantnih fizičkih predispozicija nogometaša s tog kontinenta.
Afrika je već na devet reprezentacija koje su prošle prvi krug, devet od deset (!), a donedavno su momčadi s tog kontinenta svima bile ”kante za nabijanje” gol-razlike, uglavnom pitoreskne pojave na Svjetskim prvenstvima.
Senegal, Maroko, Obala Bjelokosti, pa i Egipat i Gana već su prije uhvatili korak s ostatkom svijeta i već ih se neko vrijeme ozbiljno doživljava, baš kao i Nigeriju i Kamerun, ali je prolaz DR Konga i posebno Zelenortskih otoka apsolutna senzacija. Mali arhipelag nije izgubio ni jednu od tri utakmice.
JUŽNA AMERIKA (5) - Brazil, Argentina, Paragvaj, Ekvador, Kolumbija
Tradicionalno dobri, s dva velikana, bilo bi ih i više, ali Južna Amerika ima mali broj država, samo 12. Manje nego Europa sudionika na Mundijalu.
Argentina je najavila napad na zlato, Kolumbija uzela prvo mjesto u grupi ispred Portugala, Paragvaj izbacio Njemačku, Ekvador se spasio pobjedom nad tom istom Njemačkom. Razočarao je tek Urugvaj i to jako. Da je Urguvajcima netko prije prvenstva rekao da u grupi sa Zelenortskim Otocima i Saudijskom Arabijom neće proći grupu...
AZIJA (1) – Japan
Južna Koreja je dobila Češku, Iran nije izgubio utakmicu (tri remija), Saudijska Arabija odigrala 1:1 kontra Urugvaja, ali sve su to bili uspjesi kratkoga daha. Na kraju je među 32 momčadi prošao samo Japan, a i on je odmah na prvom koraku eliminiran od strane Brazila, tako da Azija nema predstavnika u osmini finala. Irak je s tri poraza i gol razlikom 1:12 momčad s najgorim učinkom.
OSTALI (4) - SAD, Kanada, Meksiko, Australija
Tri domaćina, četiri velike zemlje. Meksikanci su dobile sve četiri utakmice, nisu gola primili, Kanada je isto u osmini finala. Ponavljam, ogromne su zemlje, potencijal je veliki, imaju veliki prostor za napredak, a već su dobri. Njihova je budućnost.
I onda, kakav je zaključak, je li se razvodnila kvaliteta zbog širenja na 48 reprezentacije? Kad već u šesnaestini finala ispadnu Nijemci, Nizozemci... onda ova teza ne drži vodu, bez obzira što se dogodilo par utakmica u kojima je bila velika razlika u snazi dviju momčadi. A ne zaboravimo da se Italija, Danska, Nigerija, Kamerun... nisu ni plasirali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....