StoryEditor
Strani nogometnije u šoldima sve

Posljednji nogometni romantik; O razlozima zbog kojih je Daniele De Rossi odabrao Bocu Juniors

Piše Antonio Juričić
31. srpnja 2019. - 18:58

Vijest da je Roma odlučila ne produljiti ugovor s kapetanom i ikonom kluba Danieleom De Rossijem na kraju prošle sezone rastužila je navijače rimskog kluba, ali i sve ljubitelje nogometa.

Nije bilo važno simpatizirate li Romu ili ne i sviđa li vam se De Rossi kao igrač, poanta je bila u tome da je čovjek koji je cijelu svoju karijeru htio ostati vjeran jednom klubu, bio prisiljen napustiti ga.

Unatoč 616 nastupa u dresu rimskog prvoligaša u kojima je uvijek davao sve od sebe, uprava kluba odlučila je da im je bolje bez njega, ponajviše iz razloga što je De Rossi prije koji dan zagazio u 37. godinu.

Istina je da su u Italiji igrači znali ulaziti i u peto desetljeće života još uvijek aktivno igrajući nogomet, ali vremena su se promijenila, kao uostalom i vlasnička struktura kluba na čijem je čelu sada grupa američkih biznismena. 

Doduše, trojica od njih ukupno četiri vuku korijene iz Italije, uključujući predsjednika Jamesa Pallottu, ali njihov mentalitet ipak je "zapadnije" orijentiran.

Iako je morao otići iz Rome, talijanski veznjak nije htio završiti karijeru, stoga se logičnim nametalo da će njegova sljedeća destinacija biti Japan, Kina, Bliski istok ili možda MLS.

Los Angeles FC nudio mu je više novaca nego što je imao u Romi, a nije mu manjkalo ni ponuda iz ostalih nogometno egzotičnih zemalja. Fiorentina je također bila zainteresirana za njegove usluge, ali De Rossi je bio jasnog stava da ne želi zaigrati ni za jedan drugi talijanski klub.

Bez previše razmišljanja odbio je sve druge ponude i potpisao za - Bocu Juniors.

Taj potez došao je kao veliko iznenađenje i svima nama koji gledamo nogomet tražeći u njemu dublji smisao vratio vjeru u to da još uvijek postoje igrači koji nogomet igraju radi njega samoga.

Nogometaši se danas često pomame za novcima ili u rjeđim slučajevima za uspjehom. I to je to. Na ove prve većinom gledamo s prijezirom, a ove druge razumijemo, ali nam svejedno ne prirastu srcu.

De Rossi je treća vrsta, možda i njen jedini živući predstavnik, ili barem jedan od rijetkih. Ona koja nogomet igra zbog emocija koje on nosi sa sobom.

Talijanski veznjak u karijeri ima naslov svjetskog prvaka, europskog prvaka do 21 godine, brončanu olimpijsku medalju, dva talijanska kupa, te individualne naslove najboljeg igrača i mladog igrača Serie A, talijanskog sportaša godine, dok je bio uvršten i u idealnu jedanaestorku Eura 2012.

No, unatoč svim tim uspjesima, svi će ga ipak pamtiti po beskrupuloznom stilu igre, liderskim kvalitetama i emocijama koje je unosio na teren.

Jednako dobar na pozicijama zadnjeg veznog, centralnog veznog, pa čak i ofenzivnog veznjaka, smatran je jednim od najkompletnijih igrača sredine terena.

Koju god mu ulogu treneri bili namijenili, on bi ju izvršavao bez problema. Bila to uloga "box-to-box" veznjaka, dubokog playmakera ili čak stopera, De Rossi je jednako doprinosio i obrani i napadu svoje momčadi.

Ponekad je nailazio na kritike da je pretjerano agresivan i da često bez potrebe dobiva žute kartone, ali razlog tome bila je ista ta strast koja ga je odvela put Argentine. Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je na nogu tetovirao znak upozorenja na opasnost od uklizavanja.

Da je otišao u neku od "generičkih" liga s "generičkim" navijačima i igrao utakmice bez trunke emocija, De Rossiju nogomet ne bi imao smisla, jer njegova je igra mnogo više od zbroja kvalitativnih čimbenika, a svu svoju raskoš pokazuje tek onda kada primi vanjski podražaj.

Igrač koji će zlatnim slovima ostati zapisan u Rominim povijesnim knjigama neće biti glavni kotačić plavo-žute momčadi, već će se najvjerojatnije rotirati na jednoj od dvije centralne pozicije u veznom redu, ali kada ukliže i odnese loptu i(spred) protivnika, a La Bombonera eruptira, njegovo ranjeno srce bit će ponovno ispunjeno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. listopad 2022 18:16