Ako ste pasionirani u praćenju nogometa ili ste vezani za najvažniju sporednu stvar direktno ili indirektno onda je nogometni meetup u organizaciji City of Football u Splitu prava stvar za vas. Posljednja tema jednog takvog, sedmog po redu, održanog u splitskom hotelu Ambasador bila je razvoj i rezultat u mlađim kategorijama.
Da bi svaka tema bila što interesantnija organizatori se pobrinu odabirom glavnog predavača, a ovog puta doveli su jednog od najboljih u svom poslu. Bernardo Silva, Rúben Dias i João Félix samo su neki od igrača koje je João Tralhão pratio u razvoju kroz nogometnu školu Benfice tijekom 19 godina rada u portugalskom velikanu. Kad je nogomet u pitanju Tralhão je spreman uvijek pričati, a o njegovom bogatom iskustvu, kao i neizostavno o Hajduku, razgovarali smo nakon održane iscrpne prezentacije.
Počeli ste kao trener u najmlađim kategorijama Benfice i stigli do dva finala Lige prvaka mladih...
- To je bio prirodan put za napredak. Počeo sam u najmlađim kategorijama i to je bilo jako važno za mene jer morate uzeti vremena za pronaći osobna uvjerenja, metodologiju, strukturu i ideju igre. To je najbolji put za učiti. Smatram da sam privilegiran trener što sam mogao početi u tako velikom klubu kao što je Benfica. Dali su mi vrijeme da izgradim svoje ideje i da ih primijenim, a uz to su me naučili i pomogli mi shvatiti što je pobjednički mentalitet u sportu. Za mene je pobjednički mentalitet ključ za postići uspjeh. Možeš imati sve, ali ako nemaš mentalitet pobjednika ne možeš ostvariti trijumf. Zato mislim da sam jako privilegiran trener jer sam počeo u mlađim kategorijama, prirodno sam napredovao te izgradio svoj trenerski identitet.
Trenirali ste veći broj sjajnih igrača koji su i danas na najvišoj razini nogometa. Kako ste ih skautirali i razvijali u Benfici za ono što su postali danas?
- Kao trener sam bio uključen u jednu veliku strukturu. Benfica je veliki i sjajno posložen klub u kojem je puno ljudi uključeno pa tako i trener koji je tu da pomogne i podigne vrijednost kluba. Moja uloga je bila ostvariti najbolje uvjete za igrače i biti najbolje pripremljeni trener za njih te im dati prave alate za razvoj da bi ispunili svoje snove. Znači igrati za prvu momčad i na razini Lige prvaka. Za tako nešto trebao pripremiti sebe kao trener koji je sposoban naučiti ih nešto i koji se zna nositi s njihovim talentom. Kako ranije u mlađim kategorijama, tako danas i na seniorskoj razini. Za igrače uvijek treba biti pripremljen da bi mogli pomoći im ostvariti njihove snove i očekivanja. Rekao bih da bez toga ne bi mogao biti trener. Ne bih nikad htio biti trener samo radi te funkcije, već sam uvijek htio biti trener koji utječe na igrače.
Tu dolazimo do toga koliko je psihologija važan segment za ‘man management‘.
- Naravno. Za mene je najvažnija stvar menadžment. Ne možete voditi grupu igrača i biti trener bez pravog menadžmenta. Zato sam vam rekao da je važno uvijek biti spreman. Ne samo taktički i tehnički za prezentirati svoju ideju i metodologiju igre, nego morate biti spremni i za nositi se s ljudima. Svima koji su uključeni u nogomet i klub od predsjednika preko sportskog direktora, igrača, medija do navijača. Mislim da je to ključ. Ako me pitate je li bilo lakše voditi te igrače koji se danas natječu za najveće trofeje u nogometu, kazat ću vam da je. Smatram da je to bila nagrada jer u isto vrijeme mi je drago što sam im pomogao da ostvare svoje snove i očekivanja, a s druge strane oni su pomogli meni da probijem svoje limite. Pokazali su mi da trebam uvijek biti na najvišoj razini kvalitete i da trebam biti inovativan te spreman za ostvariti snove. Najbolja riječ koja to sve sažima je altruizam. Dakle, misliti o njima, a ne o sebi.
‘Milijunsko pitanje‘
Tijekom prezentacije koju ste održali na Football Meetupu u Splitu imali ste i dva pitanja ‘od milijun dolara‘. Prvo je bilo kako balansirati između razvoja i rezultata u mlađim kategorijama, a drugo je kako prepoznati potencijal kod mladih igrača? Kako vi gledate na to iz svoje perspektive?
- Gledajte. Otkako sam započeo karijeru uvijek sam imao u glavi da je nogomet igra. Natjecateljska igra i tu ste da pobjeđujete. Uvijek učite igrače da pobjeđuju. Ne možete ih učiti da igraju na remi ili da gube, već da budu bolji i da budu bolji od protivnika. To je moj prvi princip igre po kojem ih učim da budu bolji i da pobjeđuju. Naravno, nekad nećete pobijediti i ne možete samo staviti pobjeđivanje ispred razvoja čak ni kao trener seniorske momčadi. Moje mišljenje je da razvoj treba biti na prvom mjestu, a onda iz toga doći do rezultata i pobjeda. Ako to napravite iz moje perspektive ste bliže prvo pobjedama, a onda i do razvoja boljih igrača koji probijaju svoje limite. Tu ne govorim samo o mlađim kategorijama, već i o iskusnijim igračima koji trebaju i vole izazove. Ako nemaju izazov onda ćete imati možda problem s njima. Zato mislim da su razvoj i pobjede povezani. Ne možete razvijati igrače bez pobjedničkog mentaliteta, kako sam i ranije rekao. Trener uvijek treba imati alate kojima će igrače učiniti boljima, pa i one iskusnije.
Za prepoznavanje potencijala i talenta spomenuli ste na prezentaciji kako vam često prvi dodir s loptom sve kaže. To je nešto što igrač ne može naučiti tek tako...
- Nije lako prepoznati potencijal kod mladih igrača. Puno je različitih perspektiva oko toga što je potencijal. Osobno volim gledati nogometne utakmice svugdje u svijetu. Godišnje pogledam preko 500 utakmica na svim razinama svugdje u svijetu i ono što najviše volim je primijetiti potencijal kod nekog igrača. Želim uvijek biti taj koji je pronašao nekog novog talenta ili dobrog igrača te ga spremiti u svoju bazu podataka onih s kojima bih volio raditi u budućnosti, a ta lista je velika. Jedna od stvari koje su po meni najvažnije kod igrača za primijetiti je njihov prvi dodir te govor tijela i mentalitet. Prvi dodir nije važan samo u smislu kontakta nego i tajminga kad napadaš loptu, načina kako napadaš loptu, smjer prvog dodira te gdje želiš poslati loptu s kojim posljedicama za tu akciju. Za mene to znači puno. Ako imate igrača koji možda ne izgleda fit ili fizički nije na razini, onda je prvi dodir jedan od indikatora za pronaći potencijal u igraču. Naravno puno je i drugih indikatora, ali za mene je ovaj najvažniji.
Roditelji i obrazovanje
Uloga roditelja u razvoju mladih igrača je važna iz više faktora, a često zna biti i otežavajuća okolnost djeci zbog pritiska ambicija kojem su izloženi. Kako vi gledate na to?
- To je jedan od problema u mlađim kategorijama, ali nije ni jedini. Realnost je da svi roditelji žele najbolje za svoje dijete. Međutim, nekad mi, jer i ja sam isto roditelj, stavljamo dodatni pritisak na dijete. Možda ne želimo da to tako bude, ali okolnosti su takve da su pod pritiskom. To je vidljivo iz jednostavnih primjera kao kad dođu kod kuće nakon utakmice i primjerice pitamo ih koliko su golova zabili i slično. Umjesto da ih pitamo jesu li uživali u utakmici, jesu li uživali sa suigračima, te druge slične stvari. To su pitanja koja bi roditelji trebali postavljati djeci da bi skinuli pritisak s njih. Zato što kad djeca osjete da ih roditelji, najvažnije osobe u njihovom životu, pitaju jesu li zabili gol osjetit će se egocentrično. Razmišljat će da bi bili prihvaćeni od roditelja i da bi ih oni smatrali uspješnima trebaju zabijati golove. To je taj ekstra pritisak. Ako ne zabiju možete zamisliti kako će se osjećati ispred roditelja. Jedna od posljedica toga je i da odustanu jer ne uživaju u nogometu. Zato što se ako zabiju osjećaju prihvaćeno, a ako ne postignu gol nisu. To je samo jedan od primjera i jedan od problema u nogometu, a mišljenja sam da se moramo svi uključeni u nogomet educirati. Ne samo treneri, direktori i igrači nego i roditelji te, po mom mišljenju, i agenti.
Znamo da neće svi koji krenu u mlađim kategorijama neće ostvariti najviše razine nogometa, a tu onda dolazimo i do važnosti formalnog obrazovanja. Koliko vi smatrate važnim obrazovni segment u životu mladih igrača?
- Za mene je tu sve vrlo jasno. Osoba si unutar društva i trebaš dobiti na vrijednostima karakternim, osobnim i drugima. Škole su zato vrlo važne u tome jer ne uče djecu samo matematici, jezicima i znanosti nego i drugim vrijednostima. To je jedno od najvažnijih mjesta uz vaš dom za obrazovati ljude o uključenosti u društvo. Zato je to za mene vrlo jasno. Bilo koji sport, a u ovom slučaju nogomet, važan je iz dva razloga. Prvi je onaj tehnički da bi bili bolji nogometaš ili sportaš, ali najvažnija stvar je izgraditi karakter, osobnost i životne vrijednosti kroz sport. Potpuno sam uvjeren i stvarno vjerujem da je to odgovornost i klubova za koje nastupaju. Klubovi nisu samo odgovorni da proizvode nogometaše i nogometašice ili bilo koje druge sportašice i sportaše. Jako je važno pomoći djeci da budu bolji ljudi i osobe.
Koji bi savjet dali mladim trenerima na početku njihovih karijera iz nekog svog osobnog iskustva nakon svega što ste prošli?
- Prije nekih 30-ak godina imali ste možda dva ili tri kanala na televiziji i prebacivali ste s jedan na dva te obrnuto. Danas imate televiziju preko 100 kanala. Prije nekih 15-ak godina ste imali jedan mobitel, sad imate milijune mobitela i mijenjaju se svako malo. Društvo u suštini se ubrzalo i stvari se kontinuirano mijenjaju te se javljaju uvijek nove stvari. Ne dajemo puno vremena za uživanje u stvarima. Ono što želim kazati da društvo u globalu želi sve na brzinu i sve se brzo mijenja. Tako je i s trenerskom karijerom. Svi bi odmah htjeli biti glavni treneri Bayerna, Hajduka, Benfice... Žele raditi na najvećoj mogućoj razini što je prije moguće, a zapravo trebaju uzeti vremena. Naravno, mediji nam uvijek pokažu primjere nekih trenera koji su uglavnom bivši igrači i imaju odmah priliku za voditi neke od najboljih momčadi. No to je manjina zapravo i jako je mali postotak onih koji dođu u takvu priliku. To nije pravilo nego iznimka. Zato, moj savjet mladim trenerima je i moj primjer za koji smatram da je dobar. Počeo sam s 20 godina, a čak i danas s 43 želim i dalje učiti o nogometu. Sad sam iskusan trener, ali i dalje želim učiti te biti uključen u inovacije. Zato je moj savjet da uzmu vremena. Ne trebaju ni gledati ni razinu klubova u kojima rade jer i na nižoj razini mogu pomoći igračima da se razviju, a tako i klubu da raste. Trebaju biti spremni pomoći, a ne biti egocentrici. Dakle, samo uzmite vremena, uživajte u karijeri trenera jer je sjajna i upoznate puno dobrih ljudi, a uz to budite i spremni pomoći igračima i klubu te cijeloj strukturi.
Kad spomenete egocentrizam onda je, vjerujemo, važno spomenuti koliko je za trenera bitan i dobar stožer kao skup savjetnika u radu...
- To je ključ i jako važno za mene. Kad radite s dobrim ljudima koje smatrate istima kao što ste i sami, onda osjetite da se slijedi filozofija i ideja vas i kluba onda ste dobro pripremljeni za uspjeh. Ako ne radite s ljudima koje ne identificirate s vama samima je teško. Zamislite ovako. U nogometu možemo razgovarati o mlađim kategorijama i seniorskoj razini što su različite stvari. U mlađim kategorijama je važno raditi s ljudima koje identificirate sa samim sobom, klubom, vizijom i idejom. Zašto? Zato što pomaže igračima da se razvijaju jer nemate različite poruke za sve, nego istu za sve. Naravno, da su svi jedinke za sebe, ali slijede vašu filozofiju i viziju kluba. Tu vam stožer pomaže prenijeti jasnu poruku igračima koju trebaju slijediti. Na seniorskoj razini uz to sve osim stožera treba te se moći identificirati i sa sportskim direktorom, predsjednikom ili vlasnikom te svima koji su u klubu. To je jako važno, a zato tu više od filozofije i ideje rada vjerujem u kulturu oko kluba. Svi se moraju osjećati kao dio toga, slaviti pobjede i tugovati na porazima. Drugim riječima svi moraju biti navijači koji su involvirani u rad kluba. Na seniorskoj razini stožer mora biti identificiran s trenerom, ali i s kulturom kluba. Tako štedite vrijeme i ulažete ga za igrače i momčad. Ako nemate takve ljude oko sebe puno ćete vremena uložiti u uključivanje i usmjeravanje kako bi trebali, a u profesionalnom nogometu nemate toliko vremena.
Iskustvo u seniorima
S obzirom na vaše iskustvo u mlađim kategorijama te ono u seniorskom nogometu zanima me kako postavite autoritet među igračima, posebno onima iskusnijima?
- Ne bih rekao autoritet, nego postaviti se kao vođa. Za to biti ne postoje godine ili status, vodstvo je vezano za kvalitete. Kad imate kvalitete ili ste pripremljeni za raditi s takvim igračima onda ne trebate imati neki status. Ne vjerujem u status i godine. Radio sam s mnogim iskusnim igračima koji su osvajali svjetska prvenstva ili lige prvaka te su bili pri kraju svojih karijera. Za nositi se s takvim igračima prvo morate s njima dobro komunicirati, što je ključ. To nije pokušavati prodati im nešto jer oni su pametni i iskusni te znaju što je najbolje za njih. Trebate jasno komunicirati očekivanja iz obje perspektive, trenerske i igračke. Ne smijete ih nikad staviti po strani i uvijek trebaju biti uključeni. To je pod jedan, a pod dva mislim da moraju biti u izazovu cijelo vrijeme svaki dan. Oni imaju veliko iskustvo iza sebe i odradili su tisuće treninga na najvišim razinama, zato im trebate znati ponuditi nešto novo i drugačije. Kad uče nešto drugačije od onog što su dosad znali i kad im zadate izazov onda će vas i pratiti kao vođu. Za tako nešto morate biti dobro pripremljeni i znati točno smjer kojim želite ići. Ako im kažete jasno ‘ovo je moj smjer i želim dosegnuti ovu razinu, a da to postignemo radit ćemo to i to‘ onda ste jasni u svojoj poruci. Onda ih na dnevnoj razini tretirate kako trebaju biti tretirani, naravno pravila su za sve ista. Moraju se osjetiti uključeni u vaš projekt, ali i da su potrebni te pod izazovom, kad se tako osjete vjerujem da će vas pratiti. To je važno pitanje kad pričamo o iskusnim igračima, a ja vjerujem da momčad mora biti sazdana od njih i mlađih igrača. Morate i izazvati iskusne igrače da pomognu i budu mentori mlađima u momčadi. Kad osjete tu povezanost s vašim projektom onda će vas slijediti.
Radili ste s Thierryjem Henryjem u Monacu te Nurijem Sahinom u Antalyasporu kao pomoćnik. Što ste naučili iz tih iskustava?
- To je bilo sjajno. Gledajte. Napravio sam sve u Benfici i osjetio sam da je vrijeme za novi izazov nakon što sam osvojio nagradu za najbolje trenera mlađih kategorija od portugalskog saveza. Bila je to kruna kojom je prepoznat moj 19-godišnji rad tamo, a uz to je bilo i vrijeme za novi iskorak. Naravno da sam jako sretan što sam imao priliku graditi karijeru u Benfici odakle imam toliko dobrih uspomena. Benfica mi je pomogla postati trener kakav sam sad. Međutim, kad me Thierry pozvao da se priključim njegovom stožeru u Monacu sve je bilo jasno za mene. Želio sam taj izazov i pomoći Thierryju koji mi je jako dobar prijatelj i volim ga kao osobu te smatram da je top trener. Želio sam tad otići, a nije bilo ni lako napustiti Benficu nakon gotovo 19 godina rada tamo, ali bio je trenutak. Iskustvo u Monacu je bilo jako dobro, trebali smo malo više vremena za implementirati naše ideje. Nismo imali dovoljno vremena za to, ali u ono koliko smo proveli mislim da je iza nas ostala ostavština u puno stvari. Na jedan način smo promijenili mentalitet, ne onaj trenerski jer je Jardim bio jako dobar i cijenim ga puno, ali onaj oko kulture oko kluba dijelom jesmo. Uložili smo puno u mlade, na primjer Badiashile je imao 17 godina kad je priključen prvoj momčadi, a sad je u Chelseaju. Bilo je tu i drugih mladih igrača u koje smo ulagali, a sad je iza toga i rezultat. Nakon toga sam imao iskustvo rada kao pomoćnik Sahinu koji je top trener i osoba. On je jako strastven trener i želi uspjeh. Od njega sam naučio puno isto i pokušao sam mu pomoći na najbolji mogući način. Veliki sam njegov obožavatelj, ne samo kao velikog igrača, nego i kao trenera. Smatram da će ostvariti najviše razine kao trener. - zaključio je portugalski stručnjak.