Nogomet bez Lea Messija i Cristiana Ronalda, kada se dogodi, bit će neprepoznatljiv. Ova dva igrača provela su karijere isprepletena u mislima nogometne javnosti. Uvijek u borbi s usporedbama o postignućima, vještinama i trofejima.
Ali, trenutak njihove konačne nogometne mirovine sasvim je blizu. Jednome je 39, drugome 41 godina. Već neko vrijeme obojica ne igraju u europskim klubovima i to je čudno, ali barem su i dalje na naslovnicama i u središtu pozornosti za vrijeme reprezentativnih pauza.
Bilo je tako i za vrijeme ove reprezentativne pauze, iako u potpuno suprotnim kontekstima.
Messi je u utorak odigrao zadnju utakmicu u reprezentativnom dresu. Prijateljski susret protiv Benina, daleko od nekog nogometnog blockbustera. Svejedno, bit utakmice nije bila natjecateljska, već ceremonija oproštaja za igrača kojeg su mnogi opisali kao najvećeg svih vremena.
Skoro istovremeno, u Europi su se stvari odvijale na malo drukčiji način. Dok su Portugalci slavili važnu gostujuću pobjedu protiv Norveške, Ronaldo im se nije pridružio. Jer, iako je njegova reprezentacija pobijedila, on nije ušao u igru i to je bilo jedino bitno u tom trenutku. Nepremostiva nepravda. Malo nakon, napustio je suigrače i reprezentaciju.
No, barem je ušao u središte pozornosti...
Kasnije se oglasio i najavio da će jednom otkriti pravu istinu. Velika "istina" objavljena je poslije nekoliko dana: Ronaldo je htio igrati, a izbornik Jorge Jesus mu nije dao.
Kada će Ronaldov oproštaj od reprezentacije Portugala stići, nije poznato. Ali osjećaj je da taj dan nije daleko.
Puno uspona i padova
A što se Messijeve karijere za Argentinu tiče, moći će uživati u mirovini bez osjećaja da mu je ostalo nedovršenog posla. U kasnijim godinama karijere stigli su trofeji, titula svjetskog prvaka i dvije Copa Americe.
No, nije se uvijek činilo tako. Njegova reprezentativna karijera bila je puna uspona i padova, privremenih mirovina i dugo godina je izgledalo da će ostati tek na nizu neuspjeha i promašaja u ključnim trenutcima te da nikada neće doći ni blizu Diega Armanda Maradone.
Prvi put je obukao bijelo-plavi dres 2005. godine kao 18-godišnjak. Friško iz mlade reprezentacije s kojom je par mjeseci ranije osvojio naslov svjetskog prvaka. Taj je turnir počeo tek kao zamjena, da bi do finala postao apsolutna zvijezda s nagradama za najboljeg strijelca i igrača.
Zapišimo i njegov prvi seniorski gol. Ne bi nam bio toliko bitan da ga nije zabio upravo Hrvatskoj. Slavili su 2006. Vatreni u prijateljskom susretu s 3:2, a jedan od strijelaca bio je mladi Messi, njegov prvi od 126 golova za reprezentaciju.
Kasnije te godine predstavio se na velikoj sceni, na SP-u u Njemačkoj. Njegove igre bile su zapažene u skupini, ali je s klupe odgledao poraz od domaćina u četvrtfinalu, dok je godinu kasnije u finalu Copa Americe bolji bio Brazil.
Osvajanje olimpijskog zlata u Pekingu 2008. godine činilo se kao najava velike karijere. Osjećaj je bio: sad će reprezentativni trofeji početi stizati kao na traci, ali stvarnost je otišla u drugom smjeru.
Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi donijelo je težak poraz, 4:0 od Njemačke u četvrtfinalu. Pa nagodinu i ispadanje od Urugvaja u kontinentalnom natjecanju. Već tada se pošteno zakotrljala priča, usporedba Messijevih izvedbi za klub i reprezentaciju. Dok je u Barceloni bio autor najboljih i najplodnijih godina kluba, u reprezentaciji je zapinjao. A kao glavna zvijezda momčadi, od njega su se tražili odgovori na terenu.
Na svjetskom tronu
Takav se narativ nastavio i u najtežim godinama, 2014., 2015. i 2016. Tri finala, Svjetsko prvenstvo i dvije Copa Americe, nijedan trofej. Njemačka na Mundijalu, pa dvije godine u nizu Čileanci u finalu Cope. Bile su to najbolje šanse i teško će se ponoviti, tako se činilo.
Ni četvrto SP u Rusiji nije mu donijelo sreće. Eventualni pobjednici Francuzi bili su bolji na prvoj stepenici kup faze. Ne zaboravimo i poraz od Hrvatske u skupini, veliko iznenađenje, ostalo je 3:0.
Napokon, nakon odiseje i pol u trajanju od 16 godina kopno se počelo nazirati. Nova generacija sa Scalonijem na klupi, s iskusnim Messijem punim ožiljaka kao vođom. Još uvijek bez velikog trofeja s Argentinom, svaki sljedeći turnir najavljivao se kao "posljednji ples".
Poput kakve nagrade za upornost, stigao je potom trofej Cope 2021. godine, a godinu poslije i najveća nogometna nagrada. Svjetsko prvenstvo 2022., finale protiv Francsuke sa šest golova, zadnji jedanaesterac Montiela i Messi je pao na koljena u sceni za sva vremena.
Messi je reprezentativnu priču završio, u međuvremenu je još osvojio Copu 2024. a svježa uspomena je i poraz u finalu SP-a od Španjolske ovog ljeta. Nekoliko mjeseci nakon finala stigao je i oproštaj i kraj karijere koja je trajala više od dva desetljeća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....