StoryEditor
Strani nogometAJME BIJELI, ALE

Kako su Splićani odbili Mandžu: „Hajduk ga nije želio ni pogledati“

Piše PSD.
12. lipnja 2012. - 16:16
Mato je rano shvatio da mu je sin nogometnim talentom prerastao Slavonski Brod. A shvatili su to i svi koji su barem jednom maloga Marija vidjeli na djelu. U protivničkom šesnaestercu.

Kako bez imalo respekta razgrće dvostruko starije suparnike.
Mato nije želio gubiti vrijeme, želio je sinu pronaći veći klub, sredinu u kojoj će mali Mario imati sve preduvjete da postane veliki nogometaš.  Jedan od onih čije prezime obrambeni igrači sa strahopoštovanjem izgovaraju.  A u Hrvatskoj većega kluba u to doba od Hajduka nije bilo.

Godina je 2004. Mario Mandžukić je igrač slavonskobrodske Marsonije na posudbi u gradskome niželigašu Željezničaru. Nije još napunio 17 godina, a prvotimac je kojemu nema zamjene. Otac Mato zamolio je svog prijatelja Šimu Buzova, alfu i omegu Željezničara te Hajdukova povjerenika za Slavoniju, da 'maloga' pokuša transferirati na jug. U Split.

- Mato je smatrao kako bi Mario u Hajduku napredovao ponajprije jer je riječ o sredini koja bi odgovarala njegovu temperamentu.  Nije on bio navijač Hajduka, nego ga je samo zanimala budućnost njegova sina. A kako je znao da sam u stalnome kontaktu s ljudima na Poljudu, zamolio me da pokušam nešto učiniti. I, ja sam pokušao… - kaže nam Šime Buzov svjedočeći  još jedno poglavlje iz otvorene knjige Hajdukove žalosti.

Hajduk je bio prvak, navijačima se obećavala Liga prvaka, a Dinamu u čast sklanjale su se pjesme rugalice. Na Šimine pozive iz Slavonskoga Broda nitko se nije obazirao…

- U nekoliko navrata sam zvao ljude u Hajduku, više ni sam ne znam s kime sam sve pričao, no za maloga Marija nije bilo interesa. Niti ga na probu nisu željeli uzeti - i danas razočarano zbori Buzov, uvjeren kako bi, da su ga samo na jednom treningu isprobali, Splićani shvatili da je mali Mario igrač koji će se za nekoliko godina Europi predstaviti kao veliki Mandžukić.

Na Poljudu danas samo sliježu ramenima. Od 2004. godine 'bijeli' su promijenili više uprava i predsjednika nego Mandžukić klubova, stoga i ne čudi da je osam godina kasnije nemoguće ući u trag osobi koja, niti da proviri kroz špijunku, nije otvorila vrata napadaču zbog kojega talijanski i španjolski novinari oblijeću ispred kampa hrvatske nogometne reprezentacije.

- Kad se samo sjetim koliko je igrača došlo u Hajduk na probu, onda me, kao hajdukovcu, još više boli što Mandžukić nije dobio šansu. Evo, sada je dolje u juniorima mali Jelić kojega sam također preporučio, a volio bih da netko pogleda i maloga Katavića. Ne tvrdim da će oni postati pravi igrači, nisam, da se razumijemo, to tvrdio ni za Mandžukića, no ne bih volio da nam se povijest još jednom ponovi - upozorava Buzov.

A povijest je u Hajdukovu slučaju bolna da bolnije, vjerojatno u svjetskim okvirima, nema. Mnogi mladići su na Poljud dovedeni, da bi bez razumnog objašnjenja bili otpravljeni. Zvonimir Boban, Dado Pršo i Luka Modrić samo su najeklatantniji primjeri. Svojim igrama ispisali su povijest hrvatskoga nogometa (Modrić je još uvijek piše), no u njoj nije bilo mjesta za Hajduk. A sva trojica su, uopće nije patetika, rođeni s Hajdukom na usnama.

Mario Mandžukić nije sanjao dan kada će odjenuti bijeli dres. Ali sanjao je, baš kao i njegov otac Mato, veliki klub. A Hajduk mu se, te 2004. godine, iz njegova Slavonskog Broda upravo takvim činio.

- Najvažnije je da je Mario uspio. I da je, bez obzira što o njemu govore oni koji ga ne poznaju, ostao normalan čovjek.  Za mene je on još uvijek onaj dječak koji na treninge dolazi na staroj ponici s ruksakom na leđima - sad je već sjetan Šime Buzov, priznajući kako bi volio da mu nismo otvorili još jednu hajdučku ranu.

Mario Mandžukić će nakon Eura, izvjesno je, moći birati klub u kojemu će nastaviti karijeru. A na njenom početku, umjesto priželjkivanog Hajduka, uskočio je Petkovićev i Medićev Zagreb. Transfer je odradio Ivan Cvjetković, menadžer koji je, baš kao i svi koji su ga barem jednom vidjeli, shvatio da će mali Mario postati veliki Mandžukić.

                                                                                                                                                                V. VUKOVIĆ
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 15:44