Como je u srijedu navečer na gostovanju kod Lensa ispisao jednu od najnevjerojatnijih stranica u povijesti Lige prvaka. Talijanski klub slavio je s 9:1, čime je izjednačio rekord najveće pobjede u natjecanju i postavio novi, čudesan rekord kao prva momčad koja je uspjela zabiti devet golova u gostima u Ligi prvaka. Anastasios Douvikas zabio je hat-trick, a momčad Cesca Fabregasa još jednom pokazala da njezina napadačka igra nije tek prolazna inspiracija.
Nekoliko tjedana ranije Como je na svom stadionu s 4:1 svladao Manchester United, dok je u ligaškoj fazi Lige prvaka upisao i uvjerljivu pobjedu protiv RB Leipziga (4-1). Nakon četiri odigrana kola ima devet bodova i nalazi se među najboljim momčadima natjecanja. Sjajnu formu potvrđuje i u domaćem prvenstvu. Nakon deset odigranih kola u Serie A, Como drži visoko četvrto mjesto i prometnuo se u ozbiljnog konkurenta za sam vrh, a njegove utakmice sve češće privlače pozornost i onih koji talijanski nogomet inače ne prate previše.
No, priča o Comu zapravo je mnogo zanimljivija od samih rezultata. Nije riječ o klubu koji je preko noći potrošio novac i okupio nekoliko zvijezda. Njegov uspon rezultat je dugoročnog projekta, promjene načina razmišljanja i trenera koji je nogometnu ideju počeo graditi još dok je bio igrač.
Bankrot i četvrta liga
Kako bi se razumjelo što se danas događa u Comu, potrebno je vratiti se u 2017. godinu. Klub je tada zbog financijskih problema završio u četvrtom rangu talijanskog nogometa, Serie D, a njegova budućnost bila je ozbiljno upitna. Dvije godine poslije preuzela su ga braća Robert Budi i Michael Bambang Hartono, indonezijski milijarderi i vlasnici poslovne grupacije Djarum, jedne od najvećih u svojoj zemlji. Klub su kupili preko tvrtke Sent Entertainment za iznos koji se prema dostupnim izvještajima kretao oko 850.000 eura.
Zanimljivo je da nogomet u početku nije bio glavni razlog njihova dolaska. Mirwan Suwarso, koji je postao jedan od ključnih ljudi projekta, objasnio je da je prvotna ideja bila povezana s televizijskim sadržajem. U Indoneziji su vodili projekt Garuda Select, popularan sportski dokumentarni serijal u kojem su mladi nogometaši odlazili na europska usavršavanja. Como je trebao poslužiti kao nastavak te priče, odnosno kao baza za razvoj mladih igrača i televizijsku produkciju.
Plan o dovođenju indonezijskih igrača ubrzo je propao zbog strogih pravila o broju igrača izvan EU-a, pa su zbog toga odustali od početne ideje i okrenuli se izgradnji ozbiljnog nogometnog projekta. Vlasnici su počeli ulagati u infrastrukturu, stručni kadar, omladinsku akademiju i prvu momčad. U projekt su uključili bivšeg engleskog reprezentativca Dennisa Wisea, a kasnije i Thierryja Henryja, koji je postao manjinski dioničar. Umjesto brzog pokušaja ulaska u Serie A, Como je počeo graditi klub koji će dugoročno imati jasnu sportsku i poslovnu strukturu.
Rezultati nisu izostali. Como se iz Serie D probio u Serie C, potom u Serie B, a u sezoni 2023./24. izborio je povratak u elitni rang nakon 21 godine izbivanja. U prvoj sezoni Serie A nakon povratka završio je na desetom mjestu, što je bio vrlo dobar rezultat za novog prvoligaša. U sezoni 2025./26. napravio je još veći iskorak, završio na četvrtom mjestu i prvi put u klupskoj povijesti izborio Ligu prvaka.
Fabregas tvorac priče
U središtu današnjeg Coma nalazi se Cesc Fabregas. Bivši veznjak Arsenala, Barcelone, Chelseaja i španjolske reprezentacije u klub je stigao 2022. godine kao igrač, no već tada je bilo jasno da njegov dolazak neće biti samo nogometno pojačanje. Fabregas je imao važnu ulogu u oblikovanju momčadi, a nakon završetka igračke karijere počeo je graditi i trenersku.
Prve korake napravio je u omladinskom pogonu, nakon čega je kratko vodio prvu momčad kao privremeni trener. Budući da tada još nije imao potrebnu UEFA Pro licenciju za stalno vođenje seniorske momčadi, u sezoni 2023./24. službeno je preuzeo ulogu pomoćnika iskusnom Osianu Robertsu, iako je zapravo bio glavni arhitekt klupske igre. Nakon što je Como izborio ulazak u Serie A, a Fabregas riješio formalnosti oko licence, vlasnici su mu povjerili mjesto glavnog trenera i potpisali s njim četverogodišnji ugovor. Njegovo iskustvo s trenerske strane na papiru je bilo skromno, ali nogometno znanje i razumijevanje igre nikada nisu bili upitni.
Zanimljiv je i kontrast između Fabregasa kao igrača i trenera. Na Europskom prvenstvu 2012. u dresu Španjolske često je igrao na poziciji lažne devetke. Iako je "Furija" na kraju dominantno osvojila taj Euro, njezin stil igre koji se bazirao na kontroli ritma i iscrpljivanju protivnika beskrajnim dodavanjima izazivao je i kritike. Dio nogometne javnosti smatrao je da je riječ o sterilnoj dominaciji, odnosno nogometu s premalo izravnosti, rizika i golova.
Fabregas je danas na suprotnoj strani te rasprave. Njegov Como igra izrazito brz i okomit napadački nogomet. Iako žele loptu u svojim nogama, posjed nikada nije sam sebi svrha. Momčad pokušava brzo mijenjati stranu napada, stvarati višak u međuprostorima, uključivati veznjake u završnicu i pritiskati protivnika čim izgubi loptu. Como pritom ne gradi momčad oko jedne velike zvijezde, nego oko više tehnički kvalitetnih igrača. Nico Paz, Martin Baturina, Lucas da Cunha, Máximo Perrone i Anastasios Douvikas samo su neka od imena koja se savršeno uklapaju u takav način igre. Riječ je o mladim, iznimno inteligentnim i dinamičnim nogometašima, a upravo je s takvim profilom igrača Fabregas stvorio nogomet koji je u kratkom roku oduševio svijet.
Spektakularna pozicija stadiona
Posebna priča u cijelom ovom usponu jest i njihov stadion. Giuseppe Sinigaglia nalazi se neposredno uz jezero Como, a klub na njemu igra gotovo cijelo stoljeće. Riječ je o stadionu koji je dio identiteta grada, ali njegova povijesna infrastruktura nije bila prilagođena zahtjevima modernog europskog nogometa.
Nakon što je Como izborio Ligu prvaka, pojavila se mogućnost da europske utakmice neće moći igrati na vlastitom stadionu. UEFA-ini standardi za infrastrukturu, sigurnost i organizaciju utakmica predstavljali su ozbiljnu prepreku. Klub je morao brzo reagirati jer preseljenje europskih utakmica na drugi stadion značilo bi da bi momčad ostala bez mogućnosti igranja pred svojim navijačima na mjestu na kojem je izgradila cijelu priču.
Radovi su započeli odmah nakon završetka prethodne sezone. Izgrađena je nova tribina, unaprijeđena infrastruktura i sigurnosni sustavi, a teren je potpuno obnovljen i proširen za dva metra. Na kraju je Sinigaglia dobio zeleno svjetlo za domaćinstvo utakmica Lige prvaka. Tako je Como uspio zadržati ono što mu je bilo važno - igranje europskih utakmica uz obalu jezera, u vlastitom gradu.
Pobjeda protiv Lensa 9:1 možda je najzvučniji rezultat dosadašnjeg projekta, ali ona nije izoliran slučaj. Como je u Ligi prvaka prethodno svladao RB Leipzig i Manchester United, dok je jedini poraz u prva četiri kola doživio na gostovanju kod Feyenoorda, gdje je izgubio 3:2. S 19 postignutih pogodaka u četiri utakmice nalazi se na četvrtom mjestu ligaške faze.
Takvi rezultati pokazuju da se Como više ne može promatrati samo kao simpatična priča o povratku iz nižih liga. Klub je izgradio momčad koja može igrati protiv velikih europskih imena, a izvedbe na terenu potvrđuju da Fabregasova ideja funkcionira i na najvišoj razini.
Naravno, pred Comom je još mnogo posla. Jedna uspješna sezona ili nekoliko velikih europskih pobjeda ne jamče dugoročnu stabilnost. Ipak, klub ima vlasnike koji su pokazali spremnost na ulaganje, upravu koja je postavila jasnu strukturu i trenera koji je uspio spojiti vlastito nogometno znanje s modernim pristupom. Danas zbog toga imaju četvrto mjesto u Italiji, Ligu prvaka i nogomet zbog kojeg se njihove utakmice gledaju i izvan granica zemlje. A ako je suditi prema dosadašnjim rezultatima, projekt na obali jezera Como još nije dosegnuo svoj konačni domet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....