Vratara hrvatske nogometne reprezentacije Ivicu Ivušića pitali smo što se to događa sa sucima na Cipru da su postali priča u cijeloj Europi.
- Najbitnije je da se liga normalno nastavila, a o sucima zapravo ne volim puno pričati - odgovorio je Ivušić, čuvar mreže Pafosa, koji je jučer igrao s Doxom.
Nova eskalacija dogodila se nakon Pafosove utakmice kod Arisa Limassola prošle nedjelje (1:1), budući da je nakon nje zapaljen automobil majke suca Menelaosa Antonioua, kojeg znamo i iz HNL-a.
- Čuo sam da je nešto bilo, ne znam točno što, spominju se neke prijetnje, pojedine su utakmice odgođene. Kvaliteta suđenja slična je kao u Hrvatskoj, zapravo kao i svugdje. Ima pogreška. Teško je uz VAR pogriješiti, ali uspijevaju. Ne znam kako.
Pafos je jedan od glavnih kandidata za naslov prvaka, čujemo da postoji nezadovoljstvo vaših navijača.
- Da. Eto, nisam sudački ekspert, ali u toj posljednjoj utakmici s Arisom dobili smo gol nakon što je čovjek očigledno igrao rukom. Suci su prokomentirali, gledajući VAR, da je igrao butom, a bila je čista ruka. Očito su oni to drugačije vidjeli. Svi griješe, može se pogriješiti...
Toliko o tome. Ivušić kaže da mu je izvrsno u Pafosu u kojem brani od zime, pišu Sportske novosti.
- Odlično je, ništa mi ne nedostaje. Imamo sve uvjete da možemo razmišljati samo o treningu i utakmici. Klub je na visokom nivou. Liga je jako zahtjevna, ima osam ozbiljnih ekipa, čak i teža od HNL-a, ima više momčadi za koje nisi siguran hoćeš li ih pobijediti. Ne možeš nigdje upisati bodove unaprijed. Zadovoljan sam. Na početku kad sam došao nisam znao da je to baš tako jer u Hrvatskoj ne pratimo ovdašnju ligu, a i općenito nije praćena. Zaštićena je, ne može se gledati stream bez plaćanja. Napeto je prvenstvo.
Trener mu je Španjolac Juan Carlos Carcedo.
- Bio je pomoćnik Unaiju Emeryju godinama, radio je s njim u Sevilli i PSG-u. On i stožer su vrhunski, vidi se da su stjecali iskustvo u najvećim klubovima, donio nam je još veći profesionalizam. Sa mnom je kao trener golmana Silvije Čavlina. Klub ga je angažirao, zaposlio, znaju koliko je kvalitetan. Ja sam mogao dati samo dobre preporuke. Sretan sam što je on ovdje jer drugačije se i ja osjećam otkad je tu. Stigao je i golman Renato Josipović, kao i treći vratar Antonio Cikač, koji je u U-18 ekipi, te Petar Bočkaj. Dosta je naših, pa mi je puno ljepše ove sezone. Domaćinskije se osjećam.
Golmanski sektor ste potpuno preuzeli, a kako se Bočkaj snašao u ciparskim uvjetima?
- Super. Radi odlično i igra odlično.
U Hrvatskoj je više bio ljubimac navijača nego trenera.
- Ovdje ga vole svi. Nametnuo se od prvog dana, maksimalno je profesionalan. Samo najbolje mogu reći za njega. Znamo se još iz Osijeka.
Dominik Livaković je otišao u Fenerbahče, vi ranije u Pafos, očekivali smo da bi prva dva vratara Hrvatske mogli na jače adrese. Zašto se naši golmani ne prodaju u velikim transferima?
- Ne znam. Iz moje perspektive gledajući, zadovoljan sam svojim putem, a vjerujem da je i Livi. Kad to ne bi bilo nešto dobro za nas, ne bismo odabrali taj korak. Govorim u svoje ime, a mislim da je tako i kod njega. Ne treba se vraćati unatrag. Teško je otići... Znate koliko dugo postoji naša liga, a možete na prste nabrojiti golmane koji su prodani za neki novac, nebitno u koji klub. Nije lako. No, ja sam super zadovoljan svojim odabirom i ne žalim niti trenutak.
U reprezentaciji je Ivušić pričuva Livakoviću, nekad je imao vrlo zapažene nastupe, ali sada ne igra jer Livaković čvrsto drži jedinicu. Dojmljivo je bilo s Latvijom i Armenijom, no potom se teško ozlijedio Ivan Perišić (križni ligament), probleme ima i Luka Ivanušec (gležanj)...
- Svi znamo koliko je reprezentacija kvalitetna, te do koje mjere svi igrači dišu kao jedan i žive za njezine utakmice. Zato i imamo uspjehe. Naravno da je teško kada se ozlijede stožerni, ključni igrači. Nadam se da će se što prije vratiti... Ali, reprezentacija ima jako širok izbor i tko god zaigra na njihovom mjestu može ih kvalitetno nadomjestiti. To je neupitno. Tako ja to vidim.
Vjerujete da će Hrvatska biti jaka, da će dobivati i bez Ivana Perišića?
- Znamo koliko on vrijedi i znači, ali reprezentacija je jaka zbog našeg duha, a ne zbog pojedinaca. Naravno da nam Ivan nedostaje, kao i Ivanušec, teško je bez takvih igrača, ali poznato je u čemu leži naša snaga.
Koliko bodova očekujete u dvije listopadske utakmice s Turskom i Walesom?
- Odigrat ćemo kako najbolje možemo. Vidjet ćemo... Znamo da Hrvatska uvijek ide po najviše. Nemam puno što komentirati.
S dvije pobjede Euro bi bio osiguran.
- Lijepo bi bilo da to riješimo što prije. No, idemo utakmicu po utakmicu.
Nije bio još u Opus Areni, a danas ne znamo hoće li na stadionu biti nogometna publika, djeca ili možda nitko?
- Bila bi velika šteta da bude prazan stadion, nismo to zaslužili. Nadam se da će biti pun, da će osječka publika moći uživati. Nažalost, nisam kao igrač Osijeka dočekao istrčati u Opus Arenu, predivna je. Posebna.
Prije ozljede Perišića već smo se pomalo bavili s procjenama što Hrvatska može na Euru. Gdje vidite Vatrene u kontinentalnoj konkurenciji?
- Ne treba to sad komentirati, treba biti ponizan, dokazivati se i potvrđivati iz utakmice u utakmicu. Ne treba ništa najavljivati, nego ostati skroman i to je to. Kad već znamo koja je naša snaga.
Kako trojica odličnih vrata - Livaković, Labrović i vi - funkcionirate?
- U reprezentaciji nema mjesta razmišljanju o osobnom statusu, svi smo tamo zbog jednog cilja, a to je da Hrvatska pobjeđuje. Nije bitno tko igra ili brani. Tako ja na to gledam. O našem odnosu mogu reći sve najbolje, prava smo ekipa, odlično se slažemo na terenu i izvan njega. Nemam riječi zamjerke. Sve funkcionira. Kao što rezultati pokazuju, takav je odnos svih.
Pafos je klub koji je osnovan prije devet godina...
- Uložili su jako puno, očekuju iskorak, borit ćemo se za vrh, zahtjevi su visoki i vjerujemo da možemo.
Ipak, razmišljate li o ligama Petice? Ima li ponuda?
- Moj je posao na terenu, ne bavim se s ponudama, to je pitanje upućeno na krivu adresu. Koncentriran sam samo na branjenje za Pafos, jedino me to negdje može dovesti. Samo se tako mogu nadati pozivima u reprezentaciju...
Kako ste se rastali s Osijekom?
- Normalno. Osijek je klub u kojem sam proveo sjajno razdoblje života, dao mi je jako puno. S klubom sam se rastao u lijepim odnosima, ali s nekim ljudima koji su tada vodili, koji su u ruke dobili to što su dobili, to ne bih komentirao... To je manje bitno. Klub mi je dao puno i mogu samo najbolje reći o tome.
Ivušić je iz Viškova, dakle, Riječanin, kad igraju Rijeka i Osijek navija li za njih ili mu je svejedno?
- Nije mi nikako svejedno, stalo mi je i do Rijeke i do Osijeka. Rijeka je grad u kojem sam rođen, od malena imam ambiciju da bih volio igrati za Rijeku. Nećemo si lagati, to je klub u kojem sam bio od sedme do četrnaeste godine i uvijek ima posebno mjesto u mojem srcu. Naravno da mi je drago vidjeti da postiže dobre rezultate, ali kad igraju protiv Osijeka nekako sam neutralan. Volim Rijeku, ali volim i Osijek, koji mi je kao drugi dom. Teško mi je izabrati između njih.
Želite reći – Rijeka je vaš život, a Osijek draga profesionalna adresa?
- Ajmo to tako reći. Da.