StoryEditor

Donnarumma postao simbol uzleta ‘jedinica‘: dok ‘desetke‘ i ‘klasični napadači‘ pomalo izumiru, vratari evoluiraju i imaju sve veću važnost

17. srpnja 2021. - 11:05

Bio je rujan 2016. godine kad je Jürgen Klopp, koji je tada već skoro godinu dana bio na klupi Liverpoola, izjavio kako nikada ne bi igrača platio 90 milijuna eura. U siječnju 2018. je, pak, doveo stopera Virgila van Dijka za otprilike toliko, a pola godine kasnije izdvojio je tada rekordni iznos za vratara, dovevši Alissona Beckera iz Rome za 65 milijuna eura. Liverpool je nakon toga osvojio Ligu prvaka, a sljedeće sezone i prvi domaći naslov nakon 30 godina čekanja.

Niti mjesec dana nakon što je Alisson stigao na Anfield, Chelsea je srušio Liverpoolov rekord i doveo Kepu Arrizabalagu iz Athletic Bilbaa za 80 milijuna eura. Prošle sezone Kepa je izgubio startno mjesto na Stamford Bridgeu i uopće nije išao na Euro te je takvo nešto, što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo, postalo nogometna stvarnost. Klubovi su počeli plaćati braniče i vratare jednako kao i veznjake i napadače, a čak ih se počelo jednako tretirati u smislu da je postalo prihvatljivo čovjeka plaćenog 80 milijuna eura držati na klupi jer je izvan forme, što je donedavno bio modus operandi rezerviran gotovo isključivo za ofenzivnije igrače.

Da su vratari napokon postali ravnopravni kotačići momčadi, dokazali su nam netom završeni Euro i Copa América. Gianluigi Donnarumma bio je jedan od ključnih aktera Italije na putu do trofeja namijenjenom prvaku Europe, baš kao što je to bio i Emiliano Martinez na vratima Argentine, koja je osvojila kontinentalni naslov prvi put nakon 28 godina.

Najtraženiji u Europi

Donnarumma je, nakon finala u kojem je Englezima obranio dva jedanaesterca, proglašen i najboljim igračem turnira, postavši tako prvi golman kojemu je to pošlo za rukom. Ali njegova nagrada bila je rezultat sjajno odrađenog cijelog turnira, a ne samo finalne utakmice. Donnarumma je cijelo prvenstvo odradio odlično te je na najbolji mogući način naslijedio svojeg imenjaka Gianluigija Buffona, koji je tijekom više od 20 godina na golu Azzurra postavio zaista visoke standarde.

Iako su mu samo 22 godine, Donnarumma je već od 2016. bio prvi izbor Milana te je iz prijelaznog roka u prijelazni rok bio najtraženiji vratar u Europi. Ovog ljeta napokon je raskrstio s "rossonerima" i kao slobodan igrač potpisao za PSG, a sve je bilo popraćeno velikom dramom u kojoj su navijači milanskoga kluba prozvali mladog vratara izdajicom. Razlog je činjenica da mu je menadžer Mino Raiola te da su se dugi pregovori koji su vođeni percipirali kao njihovo ucjenjivanje kluba.

No, to je moderni nogomet. Sve se svodi na zakon ponude i potražnje. Donnarumma je smatrao da zaslužuje veću plaću, Milan mu je nije dao, a on je onda potpisao za Parižane koji će ga navodno plaćati 12 milijuna eura godišnje. Ono što je posebno zanimljivo jest to da najbolji igrač Eura 2020. vrlo vjerojatno neće započeti sezonu kao prvi golman francuskoga kluba, jer tamo "jedinicu" drži Keylor Navas, čovjek koji se veći dio svoje karijere (uspješno) "bori" protiv nemjerljivo bolje plaćenih i "glamuroznijih" kolega.

PSG je tako, nakon što je u ljeto 2017. Neymara platio rekordnih 222 milijuna eura, ove sezone i na gol odlučio dovesti superzvijezdu koja će se, pak, morati boriti za startnu poziciju. I nije čudno da je to upravo Donnarumma, moderan vratar bez izrazitih mana. Ima visinu (1,96 m), dobru vratarsku tehniku, odličnu reakciju na udarac, dobre reflekse, sjajno čita igru i dobro se postavlja, a loptom barata kako se danas od vratara i očekuje.

Donnarumma je na Euru bio temelj talijanske obrane koja je primila samo četiri gola, a svojim držanjem i reakcijama ulijevao je sigurnost svojoj momčadi koja je tijekom cijele knockout faze plesala na rezultatskom rubu. Italija je i u polufinalu i u finalu slavila nakon jedanaesteraca, Donnarumma je obranio ukupno tri udarca s bijele točke i direktno utjecao barem na jedan od dva promašaja protivnika. Ali iako bi neki mogli reći da su jedanaesterci lutrija, ili da se vratara ne treba procjenjivati na temelju obranjenih penala, kad je Donnarumma u pitanju takav stav ne može biti dalje od istine.

image
Donnarumma brani jedanaesterac Bukayu Saki
AFP

Naime, Talijan je u svojoj seniorskoj karijeri obranio 14 od ukupno 40 kaznenih udaraca s kojima se susreo za vrijeme regularnog dijela utakmice, što je iznadprosječna uspješnost koja iznosi 35 posto. Ako u obzir uzmemo samo Serie A, dakle kontekst domaćeg prvenstva u kojem je očekivano da vratari bolje poznaju protivničke igrače, postotak mu raste na 41 posto (13/32). Razlog za to je njegova tehnika, koju je adaptirao sukladno zahtjevima koje današnji izvođači sve više nameću.

Taktika: čekanje

Igrači se danas često odlučuju na čekanje do posljednjeg trenutka, kako bi golman trznuo i pokazao svoju namjeru, a oni smjestili loptu u suprotnu stranu. Stoga vrhunski vratari sve više ostaju mirni do posljednjeg trenutka. Najbolji primjer toga mogli smo vidjeti upravo u finalu Eura, u kojem su i Donnarumma i Jordan Pickford sjajno branili jedanaesterce. Zapravo je najimpresivnija obrana bila ona engleskog čuvara mreže, koji je zahvaljujući nevjerojatnoj strpljivosti obranio penal Jorginhu, koji je poznat kao jedan od najboljih izvođača jedanaesteraca na svijetu. Iz usporene snimke može se vidjeti kako je Pickford ostao savršeno miran sve dok brazilski Talijan nije udario loptu, a onda se poput pantere bacio u svoju desnu stranu i obranio udarac.

Prije toga je Donnarumma obranio penal Jadonu Sanchu, također čekajući ga do posljednjeg trenutka. Isto je napravio i kad je loptu na bijelu točku namjestio Bukayo Saka, ali možda je najimpresivniji potez talijanskog golmana bio onaj u trećoj seriji, iako taj penal nije ni obranio. Tada je pred njega stao Marcus Rashford, koji nije redoviti izvođač jedanaesteraca u Manchester Unitedu, ali koji je u pravilu vrlo siguran. Njegova tehnika izvođenja slična je onoj Jorginha, jer do posljednjeg trenutka čeka vratarev potez. Donnarumma ga je bio čekao i kada se Rashford stajnom nogom i tijelom namjestio kao da će pucati u svoju desnu stranu, Donnarumma je reagirao i bacio se u nju, a Rashford je onda u zadnji tren preusmjerio udarac u suprotnu stranu. Ali kako je taj njegov potez, biomehanički gledano, bio na rubu mogućega, udarac nije mogao biti dovoljno precizan i siguran te je lopta pogodila vratnicu.

Tako je Donnarumma završio Euro dopustivši protivnicima konverziju samo 44 posto jedanaesteraca, što je uistinu impresivan učinak. Ništa manje impresivan učinak nije imao ni Emiliano Martinez, koji je prošlog vikenda pomogao Argentini doći do prve Copa Américe još od 1993. godine.

Martinez je u sedam utakmica na ovogodišnjem prvenstvu Južne Amerike primio samo tri gola, u finalu s Brazilom sačuvao je svoju mrežu netaknutom, a najveći obol svojoj ekipi dao je u polufinalu protiv Kolumbije, kada je obranio tri jedanaesterca u raspucavanju. Zbog svega toga očekivano je ponio naslov najboljeg vratara turnira.

image
Emiliano Martinez brani jedanaesterac Edwinu Cardoni u polufinalu Copa Americe
AFP

Zanimljivo je to da je Martinez debitirao za reprezentaciju tek početkom lipnja ove godine, ali i da je tek prošlog ljeta praktički započeo svoj put ka svjetskoj vratarskoj eliti, iako mu je tada već bilo nepunih 27 godina. Njegova priča zapravo je malo kompleksnija nego što se na prvu čini. Naime, Martinez nije golman čiji talent nije bio prepoznat sve dok nije došao u zrele godine. Naprotiv, skauti Arsenala prepoznali su ga dok je još igrao za mlađe uzraste Independientea te su ga u ljeto 2010. doveli za milijun i pol eura, prije nego što je uopće debitirao za seniore. Zatim su ga iz godine u godinu slali na posudbe, a u međuvremenu je samo povremeno stajao na gol Arsenala. Tako je do početka sezone 2019./20. u svojem životopisu imao samo 77 službenih seniorskih utakmica.

Onda se u lipnju 2020. Bernd Leno teško ozlijedio i Martinezu je napokon pripala uloga prvog vratara "topnika", a on ju je sjajno iskoristio i nametnuo se kao jedan od najboljih vratara lige. Prije početka sljedeće sezone Leno se oporavio, a Arsenal je pristao Argentinca prodati Aston Villi za otprilike 18 milijuna eura. Martinez je u svojoj prvoj punoj sezoni bio toliko dobar da su ga mnogi igrači, treneri i novinari proglasili najboljim golmanom Premier lige, iako je ta titula službeno pripala Brazilcu Edersonu – još jednom u nizu vratara koji već godinama čine temelj svoje momčadi.

Klasični napadači 'izumiru'

Priče Martineza i Donnarumme samo su jedne u nizu onih zbog kojih su vratari u očima stručnjaka, ali i običnih navijača postali jednako važni kao i, primjerice, najbolji strijelac momčadi ili fantazist s desetkom na leđima. Lav Jašin je 1963. postao prvi i do danas jedini vratar sa Zlatnom loptom, dok je Oliver Kahn 2002. postao prvi golman koji je proglašen najboljim igračem nekog Svjetskog prvenstva. No, tada su se vratari još uvijek promatrali kao "igrači drugog reda", ljudi koji su morali u kontinuitetu pružati gotovo nadljudske predstave da bi ih se moglo uopće staviti u isti kontekst s veznjacima i napadačima.

image
Oliver Kahn prvi je golman proglašen najboljim igračem nekog Svjetsko prvenstva (2002.)
Tom Dubravec/Arhiva/Cropix

Danas su oni punopravni članovi elite, igrači od kojih počinje faza napada, koji služe suigraču s loptom kao "ispušni ventil" kada on nema rješenja i koji više nisu samo posljednja prepreka protivnicima, nego koji kroz pozicioniranje i anticipaciju aktivno sudjeluju u fazi obrane i traže načine kako spriječiti protivničku momčad da uopće stvori opasnu situaciju. Također, rekordno nizak postotak konvertiranih jedanaesteraca na ovogodišnjem Euru pokazatelj je i da vratari mogu postati moćno oružje kod jedanaesteraca, a ne više samo promatrači od kojih se očekuje samo da daju sve od sebe.

Danas je gotovo nezamislivo da klub ili reprezentacija ostvare rezultatski uspjeh bez kvalitetnog vratara na golu, jer su vremena u kojima je ekipa mogla "vući" lošeg golmana daleka prošlost. Vrhunski nogomet je danas prvenstveno taktika, brzina, izdržljivost i snaga, a tek onda kreativnost i tehnika, zbog čega braniči i vratari imaju sve veću važnost.

I to je prirodna etapa u razvoju nogometa – dok "desetke" i "klasični napadači" pomalo izumiru, vratari evoluiraju i polako se uspinju na hijerarhijskoj ljestvici.

item - id = 1113367
related id = 0 -> 1128007
related id = 1 -> 1127234
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 22:28