Na spomen Žalgirisa prva je asocijacija istoimeni košarkaški klub iz Kaunasa, koji bi ove sezone mogao biti posebno snažan. Ta je baltička zemlja ionako poznata kao zemlja košarke, ali istovremeno raste i nogomet. Poglavito u Kaunasu, gdje je Kauno Žalgiris ispisao povijest i prvi put osigurao Europu, pišu Sportske novosti.
A za to je najzaslužniji hrvatski dvojac Željko Sopić i Leon Kreković (26). Baš je krilni napadač iz Knina riješio Žalgirisu prolaz protiv kluba poznatog imena KI Klaksvíka. Kreković je u igru ušao u 46. minuti, a pred kraj utakmice zabio je za povijesno slavlje koje je njegovu klubu donijelo dvomeč s Dinamom. Istovremeno, Hajduk je na Cipru pretrpio katastrofu pa će i on na razini niže snage odmjeriti protiv Žalgirisa, ali iz Vilniusa. Pa, Krele, reci nam koji je koji Žalgiris, s kim onda igra Dinamo, a s kim Hajduk. "Može brate, samo zovi", rekao nam je momak kojeg poznajemo još iz dječačkih dana.
Kako ste, koliko vas je ljudi pitalo za koji Žalgiris igrate?
– Evo, iskreno, još nisam svjestan što smo napravili. Ušao sam u povijest kluba koji je jako mlad i novi, a tek sam došao. Osigurali smo Europu, pa to je čudo. Ovdje nitko to nije ni očekivao. Jedva da se i znalo da igramo, više se govorilo o koncertu nego o utakmici. Inače, puno mi je ljudi reklo da pozdravim Bosančića i Capana, ha-ha. Pero mi je čestitao, a Capija znam iz viđenja, nismo generacijski vezani.
Koliko ste daleko od Bosančića i Capana?
– Oko 45 minuta vožnje. Oni igraju za klub koji ima veću tradiciju, a mi smo novi i mladi. Doslovno u klubu rade tri čovjeka, ali vjerujem da ćemo brzo stići na ozbiljnu razinu. Evo, dobro smo krenuli. Još ćemo i narasti.
Otkud vi u Kauno Žalgirisu, ima li u tome prste Željko Sopić?
– Naravno, on je najzaslužniji za moj dolazak. Nazvao me, razgovarali smo pet minuta. Bio je to jedan četvrtak, taman sam uspavljivao dijete. U petak je već sve bilo riješeno. Zaista nevjerojatno. I još nešto, moram zahvaliti jednom velikom gospodinu, Igoru Štimcu.
Kako je surađivati sa Sopićem?
– Šef je nevjerojatan lik, pravo je zadovoljstvo surađivati s njim. Igra napadački nogomet s puno agresije, a to meni odgovara. Ponavljam, on je glavni razlog zbog kojeg sam došao. Rekao mi je odmah da se moram postaviti i da neće biti lako. Znao je da jedno vrijeme nisam imao klub, a ovdje se igra tijekom cijele godine. Nije bilo lako, ali puno mi je pomogao.
Koliko je teško trenirati bez kluba?
– Teško je, treniraš, a ne znaš zašto ni što će se dogoditi. Baš sam se pomolio Bogu da mi da neki znak, a onda je nazvao Željko.
Kako je biti nogometaš u zemlji košarke?
– Je, Žalgiris je ovdje svetinja, ali drže nas isti ljudi kao i košarkaški klub. Samo, kod nas rade doslovno tri čovjeka. Novi smo, ali rast ćemo.
Eto, odveli ste Žalgiris na Dinamo. Kakav je Dinamo, što očekivati?
– Gledao sam ih protiv Thuna i iznenadilo me je što su onako gubili. O Dinamu ne treba trošiti riječi, sve se zna. A ništa, borba, borba i ništa drugo ni treće. Nemamo druge opcije.
A Hajduk? Opet je doživio katastrofu, kako će protiv Žalgirisa iz Vilniusa?
– To je klub velike tradicije, ali Hajduku ništa posebno ne bi trebalo predstavljati problem. Jedino, oni domaće utakmice igraju na umjetnoj travi pa će onda tu biti potrebno određeno vrijeme za prilagodbu. Hajduk je, po mojem mišljenju, bolja ekipa i trebao bi proći protiv Žalgirisa. Ja im to od srca želim – zaključio je Leon Kreković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....