Nit‘ luk jeo, nit‘ luk mirisao. Ali ga je zapeklo, kao da je bijeli jeo ili crveni rezao. Pa ga opeklo, po ustima, od bijelog, i po očima, od crvenog. A drugi ga kusali i rizali.
Veselin Vujović postao je rukometna tema dana u Hrvatskoj. I govori čovjek "nemam ja ništa s tim, nit‘ želim, nit‘ se guram", ali, ne žele ga čuti. Čuju samo ono što žele čuti. Da je "Hrvatska mogla bolje na Europskom prvenstvu u Njemačkoj". Pa su to na nekom čudnom google translateu preveli, ipak je on stranac jel‘ da, kao "mene za izbornika Hrvatske". A nikada to nije rekao.
Prvo je Nenad Kljaić javno rekao da na mjestu izbornika "vidi Crnogorca Veselina Vujovića". Onda se Petar Metličić suprostavio toj ideji "to bi bila pogreška, ima u Hrvatskoj boljih i kvalitetnijih ljudi", dok je Zoran Gobac, službeno dopredsjednik Hrvatskog rukometnog saveza javno poručio "Vujović sigurno nikada neće biti izbornik hrvatske rukometne reprezentacije".
Zoran ko vidoviti Mile. Nije on, kaže, postavio Gorana Perkovca za izbornika, ni njega, a ni one prije njega, ali eto, zna da Vujović to nikada neće biti.
Kad već spomenuh Perkovca, čovjek je izbornik reprezentacije. Još uvijek. Nije se "ni ohladio", nemojte ovo shvatiti doslovno, a već traže novoga. A Perkovac nije na hlađenju.
Ali, narod voli fajt, voli svađu, hrani se time, ne znam zbog čega, pa klika. Pa mijesimo mi kruh i dalje, dodajemo sastojke samo da kruh traje što duže, da ga narod kusa. Malo Gopca, pa još malo Pere, i naravno kao kvasac – Veselin. Bez kvasca nema ni kruva.
- Vidite, novinar me nazove da malo prokomentiram neku utakmicu, da malo proćaskamo kao ja sada s vama. Onda ja iznesem mišljenje onako kako ja to vidim, nepristrano, bez ikakve namjere da osobno kritiziram izbornika ili bilo koga. Samo ono što vidim na terenu da se događa. A ono što se događa u svlačionici ili na treningu ne znam, niti želim komentirati. Samo vidim dobru ili lošu igru – kaže popularni Vuja i nastavlja:
- Ja sam direktan i ljudi to vole. I imam taj neki specifičan rejting na ovim prostorima, bio sam izbornik Slovenije, Makedonije i Srbije, trener Zagreba... I uvijek se oko mene lome ta neka koplja kao sada "da li Vujović treba preuzeti reprezentaciju Hrvatske ili imamo mi dovoljno dobrih trenera".
I uvijek ga novinari pitaju "kad bi vam to ponudili, bi li prihvatili".
- Ja im na to kažem "ljudi, neće se to nikada dogoditi, ima tu kod vas dovoljno dobrih stručnjaka". E, ali oni ne odustaju, pa me opet pitaju "ma dobro, ali kad bi vam ponudili bi li vi..". I ja im onda kažem "naravno, bila bi mi čast da budem izbornik Hrvatske". Ali, to je hipotetski, bez ikakve zle namjere, da ugrozim bilo koga, da mu uzmem kruh.
Kruha, dakle, može bit i bez Veselina. Imamo mi domaćih sastojaka. Sve prirodno. Domaće.
- Koliko god je internet dobar, toliko je i loš, svatko te može komentirati, reći sve najgore o tebi, pa će drugi to pročitati... Ja sam čovjek koji nema sredinu, na mene ne možeš biti ravnodušan. Ili me voliš ili me mrziš. Čudan smo mi narod. Ako mene deset ljudi voli odmah se pojavi sto drugih koji me mrze jer me ovih deset voli.
Hrvatska nije postigla rezultat koji su svi očekivali i odmah su počele špekulacije o smjeni Perkovca.
- I odmah, po sili zakona, Vujović jedan od kandidata.
Uvučeni ste u priču mimo svoje volje.
- Na ružan način, da se moram braniti "ljudi nije mi namjera, ne moram nikada biti izbornik Hrvatske". Želim ostati u dobrim odnosima s igračima i trenerima koje iznimno poštujem i nikada neću reći ni jednu ružnu riječ o njima.
Neki problem vide u činjenici da ste Crnogorac!?
- Držim se van politike, van svega, to mi je zadnja stvar na svijetu. Nikada nikome nisam tražio osobnu iskaznicu ako sam se s njim družio, ljude dijelim samo na dobre i loše. No, ako samo jednu moju riječ prenesu kako nisam rekao na to se javi sto komentara, pa se nadovežu drugi sa svojim reakcijama, pa to ide u nedogled... A ja samo želim da dođe dobar izbornik koji će Hrvatsku opet voditi do medalja.
U vrijeme Balića i Metličića, kaže, "navijao sam za Hrvatsku".
- Evo, sad su igrali Njemačka i Hrvatska. Pa za koga ću navijati? Za Nijemce!?
Pa dobro, vi i niste stranac. U anketi jednog našeg portala "tko bi trebao biti novi izbornik", navedeni ste kao Veselin Vujović, a ne pod "stranac".
- Ha, ha, bilo mi je to jako drago, da znaš. Poruči im da se ne moraju plašiti mene, samo se trebaju zapitati iz kojeg razloga toliki broj ljudi glasa za mene.
Za one koji ne znaju, dobili ste 41 posto glasova u konkurenciji Ivana Balića, Petra Metličića, Vlade Šole, Slavka Goluže, Ivice Obrvana, pa i samoga Perkovca... legendi hrvatskog rukometa. "Pola Hrvatske" je za vas.
- Da sam bio predzadnji s dva posto nitko me ne bi komentirao. No, ponavljam, ne zamjeram nikome ništa, ti ljudi imaju ugled i znanje i rejting da mogu komentirati, ali mogu to na jedan gospodskiji način. Nikada ne bih rekao da "ima boljih od Pere Metličića", rekao bih da je Pero odličan, ali da imamo i druge trenere koji to mogu odraditi.
Ajmo još nešto razjasniti. I Gobac i Pero i svi viču "ne treba nama stranac". Ne kažem ni ja da nam treba, ali čemu sva ta frka oko stranca? Pa ima ga i jedna Njemačka, Nizozemska, imaju ga i drugi...
- I Rumunji, Austrijanci... Pa i ja sam bio u Sloveniji, Makedoniji... Kad su me pitali tko bi trebao biti izbornik Srbije samo sam rekao da bih volio da to bude netko s našeg govornog područja, nebitno Srbin, Crnogorac ili Hrvat. Netko tko zna naš mentalitet, tko će se našaliti, ispričati foru, taktiku reći prostim jezikom da ga ti momci razumiju. A ne da pričamo na engleskom ili francuskom u svlačionici. Nikada emociju ne možeš prenijeti na nekom tuđem jeziku.
Evo, čovjek sve rekao. Pustite me na miru.
