Jako sam tužan jer u ovom susretu ništa nismo napravili kako treba, nismo ništa vidjeli. Obrana je bila nešto agresivnija, uz to je Žderić nešto i obranila, bilo je dobrih kretanja, ali ukupno gledajući jako slabo. Nisu nas Njemice iznenadile, ali i ta naša obrana je kada malo bolje pogledate loše reagirala na vanjski šut. Njihove vanjske igračice su uz dobru realizaciju kroz dubinu razigravale i pivote tako da je bilo previše problema.
Napad? Samo Penezić, onako “na silu“, nije tu bilo ničeg posebno organiziranog, nju je išlo i pogađala je. Istina, nedostajala nam je Tatari, ali kako je moguće da na popisu 16 igračica imate samo jednog klasičnog srednjeg vanjskog, a dvije igračice kojima je to prirodna pozicija nisu tu, Kožnjak na tribinama, Lovrić niti u reprezentaciji.
I onda nastaju problemi u napadu, nema organizacije, nema protočnosti lopte, brzine, križanja. Samo individualno, glavom u zid, pa kako bude. Osim toga, nisam vidio niti promjenu u igri, mi stalno igramo isto, ako ide Horvat idemo na nju, ili Penezić. A gdje su nam krila ? Ništa, nije bilo niti lopti na njih, a niti kontri, polukontri ili nečeg čime bi razbili ritam u obrani Njemica.
Jako sam razočaran, ja sam vodio reprezentaciju 1994. godine kada smo bili peti na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. I nikako da napravimo bolji plasman, a prošlo je dvadeset godina.
StoryEditorOCM
Rukometstručno oko
Vatromir Srhoj: Ništa nismo napravili kako treba, išli smo glavom kroz zid
11. prosinca 2014. - 10:20