Mogao bi raditi u UN-u.
Govori engleski, njemački, talijanski, arapski, učio je nizozemski, mađarski, švedski. Nijedan od slavenskih jezika nije mu enigma, bavio se slovenskim, slovačkim, češkim, bugarskim...
- Koliko jezika znaš, toliko vrijediš – kaže mi.
Boraveći u arapskom svijetu odlučio je naučiti i taj jezik. Želja mu je bila voditi trening na jeziku svake zemlje u kojoj se nalazi. Jednostavno, nije mogao sjediti u društvu tamošnjih ljudi i tražiti da mu se stalno nešto prevodi, ili da samo zbog njega govori engleski.
- To mi je smetalo pa sam učio jezike. Brzo sam pohvatao arapski. Nakon treninga sjeli bismo negdje van uz piće, osjećao sam se kao doma u Zagrebu, kao nekad na Trešnjevki. Sjediš, družiš se, razgovaraš, to je život. U pravilu se jako emotivno vezuje...