StoryEditor
Ostaloima bogatu karijeru

Utemeljitelj hvarskog juda danas svoje znanje prenosi na na male otočane: Prvo ih učim zdravom životu, kao što je mene učio nono koji je poživio 108 godina

Piše Mirko Crnčević
9. siječnja 2020. - 23:24

Vrbovljanin Renato Šćulac (59), privatni poduzetnik iz Vrboske na otoku Hvaru, široj sportskoj javnosti je poznat kao bivši jugoslavenski i hrvatski judo reprezentativac, nositelj crnog pojasa 3. dan.

Najveći uspjesi su mu treće mjesto na seniorskom prvenstvu bivše države te treće mjesto na Otvorenom prvenstvu Afrike u Tunisu, a bio je i višestruki prvak Hrvatske u svim dobnim kategorijama, od dječaka do seniora, čak 12 puta. Zanimljivo je da preseljenjem iz Splita u hvarsku Malu Veneciju kod njega nije isčezla ljubav prema tom sportu, osnovao je judo klubove Jelsa i Hvar u kojima danas treneriraju mnogobrojni otočani, naročito oni mlađih dobnih skupina, njih osamdesetak.

- Rodio sam se u Sinju, a do sedmog razreda Osnovne škole živio sam u Trilju, kada su moji roditelji Ivan i Lukrecija preselili u Split, želeći da im djeca imaju mogućnost studiranja. Otac me s 14 godina odveo na trening juda na Gripe, kod trenera Steve Mentusa, i tu počinje moja judo priča. Velikom marljivošću sam vrlo brzo ušao u prvu momčad Splita pod vodstvom trenera Eduarda Besaka, bila je to najtalentiranija generacija splitskih judaša – Vujević, Vukorepa, Tavra, Ivančić, Šimunović, Tripalo, Ilić, Palikuća..., koja je tih 80-ih žarila i palila jugoslavenskim, a pogotovo hrvatskim judom – prisjeća se Šćulac.

Godine 1981. bio je jedan od osnivača splitskog Studenta, koji je tada bio predvodnik mladih i školovanih snaga u splitskom sportu, a kasnije postao najuspješniji hrvatski judo klub. Čak 16 puta za redom bili su seniorski prvaci Hrvatske, imali su olimpijce Tomislava Marjanovića i Marijanu Mišković, europsko seniorsko srebro i broncu. Međutim, Renato nije zapostavio ni svoje obrazovanje, tri godine kasnije diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, nakon čega je poslovnu karijeru gradio u Brodomerkuru, gdje je prošao put od samostalnog referenta do predsjednika uprave Visočice u Gospiću. Od 1991. do 1994. član je sportske čete pri Specijalnoj policiji u Splitu, a početkom Domovinskog rata oženio se Minjom, s kojom je dobio sina Tonija i kćerku Anu.

- Ja sam prvi unuk Tonija Beritića, najstarijega Dalmatinca, koji je preminuo u 108. godini, a napisao je knjigu “Kako dugo i kvalitetno živit” koju smo dali u tiskali mi, njegovi unuci (Renato Šćulac i Renato Beritić op.a.). Dakle, on je na mene ostavio veliki trag, baš kao Vrboska, pa i cijeli otok Hvar, jer sam tu provodio najljepše dane svoga djetinjstva. Zato sam se 2004. odlučio preseliti u Vrbosku, uz kafić “Nono Toni” otvorio sam mali pogon PVC stolarije u Pitvama. Tako sam, kad se posao uhodao, 2014. osnovao sekciju AJK Student u Jelsi, a poslije i u Hvaru, koje su prerasle u klubove, danas imaju itekako uspješne judaše, velike nade toga sporta – govori Šćulac, koji je jedno vrijeme bio predsjednik Studenta, predsjednik Judo saveza SDŽ, član IO HJS, član NO Saveza za fizičku kulturu grada Splita, sudac je Prve kategorije s A licencom, a danas i jedan od trenera hvarskih judaša.

Za projekt juda na škoju najprije je dobio potporu Ivka Gavranića, koji je ranije bio načelnik Policijske postaje Hvar, pa i profesora Ive Ivankovića, a kasnije Ilije Ćalete (Hvar) i Tonija Lučića (Jelsa), koji su danas predsjednici hvarskih judo klubova. S vremenom je, a uz pomoć jedinica lokalne samouprave, zaposlen i profesionalni trener profesor Ivan Rebić, kupljeno je i kombi vozilo, čime su dobili mogućnost prijevoza djece na treninge u Jelsu i Hvar, odlazaka na natjecanja po cijeloj Hrvatskoj. U međuvremenu je Renato bio jedan od glavnih organizatora sada Otvorenog prvenstva otoka Hvara u judu, a od ove godine okupili su i veterane, njih dvadesetak, koji će ove godine izaći na Prvenstvo Hrvatske. Judo je naprosto pustio korijene na Otoku sunca, ali nas zanima kako će sve to ići dalje?

- Nema za nas straha, mi judo smatramo filozofijom života. Svi koji su je poštivali završili su fakultete, dobri su obiteljski ljudi i uspješni u poslu kojim se bave. Naša djeca i njihovi roditelji to također vide, pa je onda sve lako i jednostavno. Za nas vrijedi ona “Sve se može kad se hoće”, što znači da je potrebno davati i nešto od sebe, a mi smo za to spremni, u planu nam je izgradnja montažne judo dvorane u Jelsi s čim u svezi imamo i podršku općinskog načelnika Nikše Peronje - kaže nam pripovjeda nam čovjek koji je spiritus movens judo sporta na škoju, te nastavlja:

- Budući da su svi naši članovi za nas potpuno jednaki nećemo nikoga posebno isticati, ali slobodno možemo reći da su to djeca s izgrađenim sportskim karakterom, koja na svakom koraku šire svoja znanja i prijateljstva, za njih ne postoji svijet alkohola, droge i ostalih nepodopština, a to je ustvari njihova najveća vrijednost.

A što se njegovog poslovnog života tiče reći ćemo i to da je prije dvije godine otvorio prvi “Wine & Oil bar” , sa svim hvarskim certificiranim vinima i uljima, koji je opet nazvan po nonotu Toniju, po kome bi drugome. I baš je to ljetos bilo mjesto Renatovog susreta s jednim od njegovih najljućih rivala u judu iz mladosti - Jovanom Pejčićem, sada uspješnim poduzetnikom iz Novog Sada, a budući da je njima judo oduvijek bio životna opsesija Joca mu je obećao da će ove godine sa svojom ekipom doći na Otvoreno prvenstvo otoka Hvara.

Do tada, uz obiteljske, poslovne i sportske obveze, junak naše priče redovito se uključuje i u društveni život. Aktivni je član TZM Vrboska, gdje trenutno obnaša dužnost predsjednika Nadzornog odbora, a za sve to čime se bavi Općina Jelsa mu je 2017. dodijelila Osobnu nagradu, koju je zaista i zaslužio. Bravo Renato, samo naprijed!

Renato je uspješan jer judo živi 24 sata dnevno

Mnogi su pokušali organizirati sekcije i klubove borilačkih sportova na otoku Hvaru, ali to nikome nije pošlo za rukom osim Renata Šćulca. Ja i kolega Lučić smo na prvu prepoznali njegovu usmjerenost prema javnom dobru i potpunu predanost za razvoj juda u našim sredinama, pa smo onda i mi ‘uprli’ koliko god možemo. Vrlo je važno da posljednje vrijeme, osim mladih, okuplja i veterane te nas baš veseli što će se već početkom sljedeće godine prvi put okušati na Prvenstvu Hrvatske. Jednostavno, Šćulac je čovjek koji 24 sata dnevno živi za judo, pa onda nije ni čudo da mu tako dobro ide – kazao je Ilija Ćaleta, predsjednik JK “Hvar”, čiji su sinovi također aktivni judaši.

Roditelji su oduševljeni

Judo je na otoku Hvaru postao prava senzacija, što svakako moramo zahvaliti utemeljitelju naših klubova, velikom čovjeku i treneru Renatu Šćulcu. On je u relativno kratkom vremenu uspio oko sebe okupiti mnoštvo djece i povezati sve one koji mogu pomoći, uključivši i nas roditelje. Zato smo mi danas zaista sretni, jer gledamo kako se tu pred nama otočna djeca lijepo odgajaju, uče sportskom ponašanju i žive “zdrav duh u zdravom tijelu” (Mens sana in acorpore sano). Bez znanja, nesebičnog odricanja i velikog truda obojice trenera toga zasigurno nebi bilo – rekao nam je Dinko Pavičić Donkić iz Vrbanja, otac od malene Paole koja je zaista jedna od najvećih nada hvarskog juda.

 

#JUDO#RENATO ŠćULAC

Izdvojeno