StoryEditor
Ostaloreprezentativci

U vrhunskom sportu imamo oko šezdeset stranaca koji su naturalizacijom postali Hrvati: Dudu, Pešalov i Garcia su nam bili prijeko potrebni, a ostali?

Piše Marko Didić
15. studenog 2020. - 09:57

Naturalizacija ili prirođenje je pravni termin koji se najčešće spominje u sportu. U ovoj ćemo priči govoriti o posljedicama sportske naturalizacije i procijeniti koliko je donijela koristi, a koliko štete hrvatskom sportu, te kakvi su sada trendovi oko ovog fenomena.

Za razliku od stjecanja državljanstva podrijetlom, naturalizacija se ne provodi automatski po sili zakona, nego je za to potrebno izričito očitovanje volje dotične osobe i poseban akt državne vlasti.

Prirođenjem (naturalizacijom) dotadašnji stranac stječe hrvatsko državljanstvo ukoliko je podnio takav zahtjev, navršio je 18 godina života, živi neprekidno u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina, i ima odobren status stranca na stalnom boravku, te ako ima dokaz o otpustu iz svog dotadašnje matičnog državljanstva.

Tome nema kraja

Kada bismo vrhunske sportaše (koji su ionako do sada u Hrvatsku uglavnom dolazili u zrelim godinama) čekali osam godina da ubacuju pakove ili koševe po hrvatskim dvoranama, nikada ih ne bismo dočekali u hrvatskom dresu, pa se u tim slučajevima koristi tzv. beneficirana naturalizacija. Stranog se državljanina time dovodi pod hrvatsku zastavu pod olakšavajućim pretpostavkama, a jedan od čestih razloga koji se ističu je interes za Republiku Hrvatsku.

image
Slovenac Iztok Puc igrao je u hrvatskom dresu
Srđan Vrančić/HANZA MEDIA

Zlatko Mateša je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora već osamnaest godina (upravo je izabran na još jedan mandat od četiri godine) i objašnjava kako je baš HOO ključni čimbenik u tom procesu.

- HOO se nikada ne miješa u rad struke, dakle ni u procjenu sportskih saveza koji odlučuju koji im je sportaš - stranac, koji želi igrati za nas bitan za ostvarenje rezultata reprezentacije, posebno u olimpijskim ciklusima.

HOO uopće ne zanima što rade klubovi, ni oni nogometni ni košarkaški, niti bilo koji. Nikada se nismo miješali koga će se naturalizirati, ali bismo sve učinili da se ispuni želja saveza i stručnih ljudi koji se odluče za nekog inozemnog igrača - govori Mateša koji ne vidi ništa loše u procesu naturalizacije.

- To je jednostavno posljedica opće globalizacije i ona, budite sigurni, neće prestati. Naturalizacija ovisi ne samo o cilju i naše države koja naturalizira potrebnog nam stranca, nego i o egzistencijalnim željama igrača koji potpuno legitimno imaju pravo uklopiti svoje novo državljanstvo u napredak svoje sportske karijere i ostvarenje boljih ugovora u budućnosti - upozorava Mateša.

- Od svih naturaliziranih stranaca najveće zasluge za hrvatski sport imaju makedonski Albanac Enver Idrizi (karate) i Bugar Nikolaj Pešalov (dizanje utega), a u novije vrijeme u vaterpolu Španjolac Xavier Garcia. Ne mogu baš reći da ti sportaši kad završe svoje karijere potpuno odu iz našeg sporta i države, kao da nikada tu nisu ni bili. Koliko znam svi su manje - više korektni, pa eto Pešalov je sada predsjednik našeg Saveza dizanja utega. Ne znam koliko imamo trenutno naturaliziranih sportaša u Hrvatskoj, ali njihov broj se kreće oko šezdesetak. Mi na tu naturalizaciju gledamo samo za olimpijske razine i vrlo je moguće da se nekome domaćem sportašu možda nanese i nepravda tim činom, ali o tome koga ćemo naturalizirati ne odlučujemo mi u HOO-u nego sportski savezi.

Sada su ljudi iz Hrvatskog vaterpolo saveza predložili naturalizaciju ruskog reprezentivca Konstantina Harkova koji je sa reprezentacijom Rusije bio osmi na Europskom prvenstvu u Budimpešti, trenutno igra za Mladost s kojom je produžio ugovor, a ima tek 23 godine. On bi itekako mogao Hrvatskoj koristiti u idućim natjecanjima, rekao je Mateša.

Hoće li Harkov zaustaviti Zovića i Viskovića

Splitski poznavatelji vaterpola misle da bi naturalizacijom Harkova bio zaustavljen napredak dvaju Splićana, ljevaka koji igraju to isto mjesto desnog vanjskog, a to su 23-godišnji Ivan Domagoj Zović, koji je nedavno potpisao za četverostrukog europskog prvaka Spandau 04 iz Berlina, i Ante Visković, igrač zagrebačke Mladosti. Do jučer su oba igrala za splitski Jadran, igrali su oni i za hrvatsku reprezentaciju u svim uzrastima, ali nikada nisu dobili priliku kakvu možda zaslužuju. A sada naturalizacijom Harkova vjerojatno i neće.

image
Xavier Garcia - najzvučnije pojačanje u vaterpolskim vodama
Niksa Stipaničev/HANZA MEDIA

Mile Smodlaka, pomoćnik vaterpolskog izbornika Ivice Tucka, misli da se tu radi u nijansama u kvaliteti između dvojice Splićana i Rusa.

- I Visković i Zović su imala priliku biti u reprezentaciji i doista između njih i Harkova se radi o nijansama, ali često nijanse nekada odlučuju hoćete li otići u finalnu skupinu na nekom natjecanju ili ne. Mi imamo dva ljevaka u reprezentaciji koji su već u poznim godinama (Joković i Garcia) i sigurno nitko neće biti zaboravljen, neovisno o naturalizaciji Harkova koja jest planirana, ali tek nakon Europskog prvenstva 2022. godine u Splitu.

Ja sam za naturalizaciju, ali ciljanu i u malom obimu, baš kao u slučaju Španjolca Xaviera Garcie za kojega mi ne bismo imali adekvatnu zamjenu u reprezentaciji da ga nismo uspjeli naturalizirati - zaključuje Smodlaka.

Dok se u nekim sportovima nastavlja sa intenzivnim dijeljenjem hrvatskih putovnica, nogometni, košarkaški i rukometni savez su već davno napustili taj model i tu politiku, a neki je nisu nikada ni imali.

Hrvatska nogometna reprezentacija je u svojim redovima imala Ardijana Koznikua koji je postao hrvatski državljanin raspadom Jugoslavije, odlučivši se igrati za Hrvatsku.

Imala je i Brazilca Eduarda koji je u Dinamu doveden sa 15 godina, oženio se Hrvaticom, te mu nije bila potrebna naturalizacija, kao i njegovog zemljaka Sammira oko kojega su se lomila koplja zaslužuje li uopće igrati za našu A vrstu. I to je sve što se izrodilo bitno od stranih igrača u našem reprezentativnom nogometu. A stranaca nikada više. U klubovima.

Pokleknuo i Slaven

Donedavno ih je bilo po petnaest u Dinamu, Osijeku, Hajduku i Rijeci. Četrdeset posto kadra u našoj ligi je bilo uvozno, a jedino je Slaven Belupo iz Koprivnice odolijevao tom trendu, ali je sada i on popustio. Kvota stranaca u HNL-u smanjena je sa osam na šest igrača s putovnicom izvan Europske unije, a u Drugoj ligi mogu biti angažirana tri stranca te u nižim ligama dva.

Kod raspada nekih država 90-ih godina prošlog stoljeća mnogi su nogometaši mogli promijeniti državljanstvo i tako zaigrati za svoje nove zemlje (profitirala je osobito Švicarska) jer bi inače to bilo jako teško s obzirom na puno stroža pravila koja vladaju u ovom sportu oko promjene državljanstva a kažu: ako si bio makar na klupi i u zapisniku za svoju bivšu A reprezentaciju, ne možeš zaigrati za drugu. Tako se ne može zaboraviti Albancu s Kosova Kujtimu Shali i Slovencu Gregi Židanu što su u listopadu 1990. odigrali prvu službenu nogometnu utakmicu za Hrvatsku, dok se Jugoslavija još nije raspala, a Hrvatska nije bila priznata. Poslije je za Hrvatsku igrao i Crnogorac Dževad Turković, a u znak zahvale sljedeći izbornici ih svu trojicu nikada više nisu zvali.

Šta su stranci donijeli dobroga našoj košarci?

Amerikanac Oliver Lafayette je postao hrvatski reprezentativac, a da nikada nije odigrao ni minute za jedan hrvatski klub. Njega je doveo u reprezentaciju tadašnji izbornik Velimir Perasović i s njim eksperiment nije uspio jer se povrijedio uoči Europskog prvenstva 2015.

Prvi stranac u našoj reprezentaciji je zapravo Dontaye Draper, koji je prije tog igrao u Cedeviti pa ga je Aco Petrović, njegov tadašnji trener, nagovorio da obuče dres Hrvatske. Pokazao se značajnim faktorom u osvajanju četvrtog mjesta na Eurobasketu 2013. godine pod vodstvom Jasmina Repeše. Treba spomenuti i nesuđenog reprezentativca Justina Hamiltona čija je majka Hrvatica iz Zagreba i kojemu nije potrebna naturalizacija jer ima dvojno državljanstvo.

No momak je izvoljevao i nije htio ići na reprezentativne utakmice kvalifikacija za Olimpijske igre jer ga je čekao ugovor u NBA ligi te se bojao da se na tim utakmicama ne ozljedi.

image
Enver Idrizi u klinču s Ottom Weineom, i on je hrvatski kimono natopio znojem...
Davor Pongračić/HANZA MEDIA

Sve ovakve priče su dovele čelne ljude hrvatske košarke do toga da predsjednik Savjeta hrvatskog košarkaškog saveza Dino Rađa decidirano spusti rampu dovođenju stranaca jer to nije u interesu hrvatske košarke, pa čak ni Shane Larkina, jednog od najboljih košarkaša Eurolige koji se preko posrednika prošle godine ponudio hrvatskoj reprezentaciji.

San je Olimpijada, a dres nije bitan

Ima tu i osobnog interesa o kojemu je općenito govorio Mateša.

Samo jedan naturalizirani igrač može igrati za nacionalnu košarkašu reprezentaciju i tu je uvijek gužva, te zainteresiranih itekako ima.

Pogotovo kvalitetnih Amerikanaca kojima su nakon igranja za reprezentaciju SAD-a, Olimpijske igre san svih snova. Pa ako ne zaigraju za svoju zemlju, naturalizacijom i novim državljanstvom će dobiti mogućnost nastupanja na najvažnijoj svjetskoj sportskoj smotri.

U rukometu je zadnji stranac bio Slovenac Iztok Puc koji je s Jugoslavijom osvojio brončanu olimpijsku medalju, a s Hrvatskom zlato u Atlanti 1996., da bi nakon toga dobio slovensku putovnicu te za susjede osvojio osmo mjesto na Olimpijadi u Sydneyu. Od 1993. do 1996. kao Hrvat sudjelovao je u osvajanju četiri medalje s velikih natjecanja.

Najprije je 1993. osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama, godinu iza toga broncu na premijernom Europskom prvenstvu, 1995. je stigao i do srebra na Svjetskom prvenstvu, a vrhunac reprezentativne karijere doživio je u već spomenutoj Atlanti gdje je bio jedan od ključnih igrača u momčadi Velimira Kljajića.

Rukometnu reprezentaciju Hrvatske spašavaju Hercegovci, ali kako oni imaju dvojno ili samo hrvatsko državljanstvo, nemamo potrebe nikoga naturalizirati, a boljih teško možemo naći...

RUSKINJE NAM PREPORODILE ODBOJKU


Posebna navala sportaša nastala je raspadom SSSR-a. Ostavši 'bez države' mnogi su se otisnuli u Europu. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća tri su poznate Ruskinje zavladale hrvatskom odbojkom.

Na čelu s trenerom Nikolajem Karpoljem ojačane mladostašice postale su europske prvakinje. Irina Kirilova, Tatjana Sidorenko i Jelena Čebukina angažirane su i za reprezentaciju, a Hrvatice su tada stigle do tri srebra na europskim prvenstvima.

Aleksej Demjanov, bivši ruski gimnastičar, bio je 'naš' prvi gimnastički predstavnik na Olimpijskim igrama u Atlanti. Dobio je državljanstvo nakon nekoliko godina provedenih u Osijeku.

Mladi plivač Aleksej Puninski s četiri je godine došao u Hrvatsku, ali je tek s 15 zatražio državljanstvo. Osvojio je naslov europskog prvaka u malim bazenima 2007. na 50 metara leptir.

Kineski stolnotenisači razmilili su se svijetom, pa je i Hrvatska dobila svog. Tan Ruiwu donio je dva srebra s Europskog prvenstva 2007.

'Uvezene' atletičare imamo iz Mađarske, a radi se o bacaču diska Rolandu Vargi i Andrasu Haklitsu, bacaču kladiva koji je nastupio i na ZOI-ju u bobu četverosjedu.

item - id = 1057807
related id = 0 -> 1146356
related id = 1 -> 1139953
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. studeni 2021 08:33