Adriana Vilagoš je na 12. Međunarodnom Uskrsnom mitingu na ASK-u ostvarila najbolji ovogodišnji svjetski rezultat! Koplje je doletjelo čak 66,88 metara na splitskom mitingu na na kojem je bilo oko 700 natjecatelja iz Hrvatske i drugih zemalja.
Ujedno to je i novi rekord Srbije.
Podsjetimo, ova vrhunska atletičarka je razgovarala za Slobodnu Dalmaciju prošle godine, a nastupala je i za naš klub, a željeli su je i Mađari:
- Već nekoliko godina, od 2019., pripreme odrađujemo u Splitu. Baš su odlični uvjeti, stadion je u dobrom stanju i možemo vani bacati koplje. Zaletište je dobro. Možemo napraviti sve što isplaniramo i to je najbitnije u pripremama. Uz to, i vrijeme je lijepo – počela je atletičarka Adriana Vilagoš, koja nastupa za Srbiju.
I da, dobro ste pročitali, pohvalila je uvjete na ASK-u ova 20-godišnja djevojka oko koje su se lomila koplja. Malo su je na svoju stranu vukli Mađari i to u dvoranu kao rukometašicu, ali ona je na kraju završila kao kopljašica pod zastavom Srbije. Njene države, kako nam je kasnije i sama potvrdila. Što se tiče sporta, svakako nije pogriješila jer tek je napunila 20, a već je viceprvakinja Europe. Na EP u Münchenu prije dvije godine, tada još kao juniorka među seniorkama, bacila je 62.01 metra i najavila kako će uspješno preskočiti onu najtežu stepenicu u karijeri svakog sportaša. Prelazak iz mlađih kategorija u one "prave vode".
Na Parku mladeži se spremate za Olimpijske igre, kako ide?
- Zadovoljna sam, dobro sam otvorila sezonu. Iako sam bila samo na dva natjecanja i još me čekaju par njih do Europskog prvenstva koje je u lipnju. Poslije Rima planiramo još na nekoliko njih do Olimpijskih igara. Nemam normu, ali nedostaje mi još malo pa se nadam da ću je uspjeti uhvatiti.
I uistinu je blizu najvećeg sportskog natjecanja simpatična i vedra Adriana. U predgrađu je Pariza s bačenih 62.01 metra na nedavnom mitingu u Srbiji, ali ako i ne baci 64, ima drugog načina.
- "Road to Paris" je lista s kojeg ide 30 atletičarki u mojoj disciplini. Na vrhu su one koje su već ostvarile normu, a dalje se poredak radi po rezultatima, s tim da neki mitinzi nose više bodova. Trenutno sam 17, a nadam se da ću se malo pomaknuti prema gore. Prošle sezone sam u lipnju i srpnju imala malo lošije rezultate, a i to mi je ušlo u zbroj, pa sam zbog toga tako nisko.
Loše za vas je sve ispod 60 metara?
- Ha-ha, pa može se reći.
Vi ste među najmlađima na spomenutom poretku?
- Da, ovo mi je prva godina u seniorskim vodama, iako sam još uvijek mlađa seniorka.
Uvijek je težak taj prijelaz iz mlađih kategorija u seniorske vode, ali vi ste to već preskočili?
- Istina, u bilo kojem sportu, tako i atletici. Bio je težak taj period, kad sam još bila juniorka a natjecala se s najboljim seniorkama u Europi. Nadam se da ću s godinama dobiti još iskustva i biti bolja.
Majka Đerđe vam je trenerica. Je li vam to dobro ili?
- Pozitivno je što me poznaje i zna kako ću reagirati pa samim time i ona se zna postaviti. Kad sam umorna na treningu, a trebala bi baciti još jednom, ali ona razumije da ne mogu. Uz to, samo gleda moje interese. I u mlađim uzrastima sam imala dobre rezultate, ali mama nije željela da budem dobra samo tada, spremala me za seniorske dane. Mislila je na moje zdravlje i prilagođavala treninge mojim godinama, a ne rezultatima.
Ali ima i loših strana...
- Bude ih, nekad nakon lošeg bacanja kad dođete doma. Onda vam je ta trenerica sa stadiona – mama.
Je li za stolom zabranjeno pričati o atletici?
- Nije. Nama je to od početka neka obiteljska stvar. Puno smo zajedno radile i pričale o sportu, mama je jako puno truda uložila u mene. U početku je radila dva posla, u tužiteljstvu i kao trenerica, pa bi doma još dodatno učila, jer nije bilo nikoga tko bi radio sa mnom.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Studiram, upisala sam Kineziološki fakultet u Novom Sadu. Tako da osim učenja, volim gledati serije i čitati. Imam određene autore koji su mi dragi, ali nemam najdražu knjigu. To bude neka laka literatura, nije vezano za atletiku.
Je li teško na fakultetu?
- Na početku je bilo, zbog promjene. Imala sam određeni ritam u školi, a na faksu je to drugačije. Puno sam bila i odsutna, a bilo mi je i zahtjevno zbog jezika. Srednju školu sam završila na mađarskom, što mi je i materinji jezik, a na fakultetu se jasno predaje na srpskom. Ali sve za sada stižem...
Pratite li nešto od drugih sportova u slobodno vrijeme, ili?
- Volim rukomet, a nogomet mi je iskreno... dosadan, ha-ha. Kod tenisa pogledam samo rezultat, malo mi je dugačko pratiti cijeli meč.
Kad smo kod rukometa, u tom sportu su vas željeli Mađari?
- Bila je u igri jako dobra rukometna škola u Mađarskoj, nacionalna akademija. I bila sam tamo, taj centar je baš fantastičan. Vrhunski. Kompleks izgleda kao u nekom filmu. Zvali su me već u mom osmom razredu da idemo tamo, bilo je to jako ozbiljno, jer oni jako ulažu u sport već od mlađih uzrasta.
Ipak se niste odlučili za to?
- Bila je ta opcija, kao i ona u Srbiji. Išla sam na trening kampu za pionirsku reprezentaciju, ali morala sam odabrati između atletike i rukometa. Jasno je da se ne možete profesionalnog baviti s dva sporta na visokom nivou.
Kako je odabir pao na atletiku?
- Razmišljala sam par dana, ali znala sam što ću odabrati i da mi neće biti žao. U atletici sam od početka imala snove da bacam daleko i da budem dobra, ali rukomet sam samo voljela igrati. I danas mislim da je to lijepo sport, ali nisam se nikad mogla zamisliti u nekom klubu kao profesionalka.
Zašto koplje?
- Uh, to je duga priča, ha-ha, ali ukratko... Profesor tjelesnog me upitao hoću li na jednom natjecanju bacati vortex, jer sam imala jak šut u rukometu. To se baca u mlađim kategorijama kao poddisciplina koplja. Nikad nisam to ni vidjela, a izgledala mi je kao igračka. Bila sam dobra i odlučila sam da pored rukometa bacam, pa sam se tako počela spremati za državno prvenstvo. Rezultati su dolazili, svaki put sam bacala sve dalje i dalje. To se baca do 14 godina, a ja nisam imala ni klub, ni koplje. Natjecala sam se za Sentu, iako sam ja sam iz sela Mali Iđoš pa sam trenirala kod kuće.
Koplje je iznimno zahtjevna tehnička disciplina...
- To sam shvatila, jer u početku nije išlo lako. Vortex kako izbacite, ono tako i leti, a koplje nije tako.
Nije bas slušalo?
- Da, stalno sam se udarala s njim u početku, u glavu ili leđa.
Bilo je grublje od rukometa?
- Ha-ha, moglo bi se tako reći. No, s obzirom na tehniku, bacala sam solidno te prve godine. Ako samo jedan segment pogriješim, vidi se na metrima. Tako smo počeli, a tehnika je išla onda na bolje.
Je li bilo opcija nastupati za neku drugu državu?
- Nije. Nisam imala nikad tu želju. Ja sam Mađarica iz Vojvodine, iz Srbije i to je moja država, tako sam se uvijek osjećala.
Postali ste stalni gost u Splitu, dakle lijepo vam je tu?
- Prvi put sam ovdje bila davno sa Sportskim igrama mladih i od tada mi je Split bio neki čaroban grad. Svake godine kad se vraćamo, bude nam lijepo, volimo ovaj grad, more, a dolazimo u periodima kad je mirno i ljudi su uvijek ugodni.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj