Tužna vijest, preminuo je naš poznati sportski novinar Dražen Pinević

U Zagrebu je u četvrtak, 25. lipnja, rano ujutro, nakon kraće i teške bolesti, u 62. godini, preminuo Dražen Pinević. Naš Pindra. Jedan od nas, jedan od stupova Sportskih novosti, vrhunski i višestruko nagrađivan novinar koji je matičnoj redakciji ostao vjeran cijelog, nažalost prekratkog, života - pišu Sportske novosti.

Dražen Pinević rođen je 15. studenoga 1964. u Banjoj Luci. Sport mu je bio opsesija od mladosti, a novinarstvo ne samo zanimanje, već način života. Prve je novinarske radove počeo objavljivati još 1981., te je od početka u Sportskim novostima, u kojima je trajno zaposlen od veljače 1991., nakon što je diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Prošao je sve etape razvoja, od mladog novinara i reportera do urednika. Svestran, posve predan sportu kojeg nije samo pratio. On ga je i razumio, a sportaše i sportašice, trenere, cijenio, volio. Nema sporta koji nije pratio, o kojem nije izvješćivao. Od početaka koji se gotovo pa tradicionalno vežu uz utakmice trećih i četvrtih liga, nogometnih zona, pa do olimpijskih igara. Izvješćivao je s olimpijskih igara u Sydneyju 2000., Ateni 2004., Pekingu 2008., Londonu 2012., Rio de Janeiru 2016. i Parizu 2024.

Teško je navesti koji su sportovi bili Pindrini. Atletika, streljaštvo, košarka, odbojka, nogomet, vaterpolo... ali posebno, prvo i najveće mjesto – rukomet. Njegova je istinska zasluga što je u višedeseljetnom praćenju rukometa značajno doprinio sadašnjem medijskom statusu rukometa kao jednog od naših najpraćenijih sportova.

Iza nogometa – prvi. I to je njegova ostavština. Golema. Za vječnost. Pindra je upravo u rukometnom svijetu bio i ostat će zauvijek cijenjen i uvažavan daleko izvan hrvatskih granica. Kroničar cijelog tog sporta, s tri desetljeća stalne nazočnosti na svim velikim rukometnim natjecanjima, kontinentalnim i globalnim. Pozivan i na neke gala-svečanosti od samih krovnih organizacija ovog sporta, EHF-a i IHF-a. Na svim rukometnim EP i SP u našoj zemlji, a nije ih bilo malo, dakako da je bio zadužen i za funkcioniranje press-službe. No opet, i tada, ma koliko god posla bilo, prve su mu bile stalno i uvijek – Sportske novosti.

Prije dva mjeseca dobio je nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara, nacionalne strukovne organizacije, za komentar godine. Prije koji dan rekao nam je, ležeći u postelji:

- "Ma, samo da mi ova jedna ruka ozdravi, opet ću pisati."

Ruke nisu ozdravile. Naš Pindra je zaspao. Jedne novine, Sportske novosti, izgubile su novinara i urednika. Cijeli sport, rukomet poglavito, svojega najvećeg podupiratelja. Mi iz redakcije, nekoć na Slavonskoj, danas u Koranskoj, izgubili smo ne urednika i kolegu već velikog, velikog i dragog prijatelja.