Prošlo je 45 dana od smrti velikana Miroslava Blaževića. Za Ćirom se tugovalo, jer je bio najomiljeniji lik na nogometnoj sceni. I ne samo na području bivše države, Ćiru su voljeli u Švicarskoj, Iranu, Kini.., gdje je radio kao trener.
O Blaževiću je snimljeno nekoliko “dokumentaraca”, napisane brojne knjige, počasni je građanin rodnog Travnika, dobitnik najvećih trenerskih priznanja…
Ekipa portala Sportske ba posjetila je na Mirogoju Ćirin grob. Nekoliko svijeća i jedna dama pored groba.
Ljubica Matanović, skoro četiri desetljeća, od zagrebačke Univerzijade, Ćirina je tajnica.
– Da, dolazim skoro svaki dan kod Ćire - kazala je tužnim glasom gospođa Ljubica dok gleda u svijeće na grobu.
Ljubica je pored Ćire bila sve dok zauvijek nije zatvorio oči.
– Takav se čovjek nikad neće roditi. Volio je ljude. Sve ljude. Posebno Bosance. Nije to krio. Pa to svi znaju. I njega su svi voljeli…
Otkrila nam je kako se trener svih trenera ponašao u posljednjim danima života.
– Nosio se koliki može s bolešću. I kad mu je bilo teško, kada se patio zbog bolova, Ćiro je bio vedra duha. Pričao nam je viceve, nasmijavao nas. Kao da je želio da sakrije nesnosne bolove- priča Ljubica.
Nakon što se pomolila za “šefa”, suznih očiju skrušeno se okrenula i pokazala rukom.
- Evo, tu iznad Ćire pokopani su Dražen Petrović, Stjepan Lamza, Slaven Zambata, Josip Kuže…Hvala vam što ste posjetili našeg Ćiru - pozdravila se Ljubica i skoro nečujnim korakom napustila Mirogoj.