StoryEditor
OstaloBravo za nenu kezića

Splićanin istrčao njujorški maraton: A na splitskom su me nosili kroz cilj

13. studenog 2017. - 22:46
received_10203851872413878_1024

Nagrađivani splitski arhitekt, koji je karijeru počeo u projektom birou Michael Hopkins u Londonu, i redovni profesor na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, Neno Kezić, uspješno je otrčao ovogodišnji njujorški maraton.

– Odluku o tome donio sam prije nekoliko godina kada sam promatrao finiš trke u Central parku. Vidjevši ljude od 70 i više godina kako živahno prolaze 40. kilometar, rekao sam sebi “zašto ne” – priča Neno Kezić i dodaje da je zanimljiv prolog te trke.

– Na ovogodišnjem Splitskom polumaratonu sam postigao najbolje osobno vrijeme, ali uz pomoć dvojice Crnogoraca koja su me prenijela preko cilja. Nakon toga sam završio na Zavodu za hitnu medicinsku pomoć zbog dehidracije. Kada sam ležao na infuziji mislio sam da je gotovo s mojim trčanjem – s puno će humora naš sugovornik.

No, nakon izlaska iz “prve pomoći”, dobio je e-mail da je izvučen na lutriji za njujorški maraton.

– Naravno da mi u tom trenutku nije bilo ni na kraj pameti otići na trku. Ali nakon mjesec dana liječničkih kontrola i kada sam se uvjerio da je sve dobro, donio sam odluku da idem.
To je bio njegov drugi pokušaj na lutriji. Objašnjava da se sudjelovanje na njujorškom maratonu ostvaruje rezultatima, humanitarnim angažmanom i lutrijom. Tako je krenuo s pripremama.

– Prijateljica iz New Yorka mi je poslala plan priprema koje sam provodio tri do četiri puta tjedno tijekom četiri mjeseca. Bio sam vrlo discipliniran, trčao sam oko 50 kilometara tjedno u svim uvjetima, a posebno je bilo teško po velikim vrućinama ovog ljeta. Ukupno sam pretrčao preko 750 kilometara, a poslije se pokazalo da je priprema najvažniji dio trke.

Sa suprugom Tanjom u New York je stigao nekoliko dana prije održavanja maratona.

– Na dan kada se dogodio teroristički napad, bili smo na toj visini Manhattana, samo na istočnoj strani. Tog jutra sam trčao uz Hudson river, sjevernije od mjesta incidenta. No, o terorističkom napadu ne treba razmišljati jer pojedinac jednostavno ne može izbjeći takvu situaciju. Zanimljivo je da se istu večer nedaleko tog mjesta odvijala velika Halloween povorka.

Tako ga teroristički napad nije pokolebao u odluci da trči njujorški maraton.

– Inače suho i sunčano vrijeme tih dana u New Yorku na dan utrke se pokvarilo i cijelo vrijeme je padala kišica. Iako je prijevoz do starta dugo trajao, bio je dobro organiziran. Trebalo je stići do trajekta na jugu Manhattana, pa trajektom do Staten Islanda i još autobusom do startnog sela. Iako je bilo osigurano 1500 zahoda, redovi pred njima su bili – značajni. Vjerojatno se radilo o nervozi prije starta – kroz smijeh će splitski arhitekt.

– Startalo se u četiri vala. Bila je to impresivna slika preko mosta koji spaja Staten Island i Brooklyn. Nakon nekoliko stotina metara od starta, između 56 tisuća trkaća naletio sam na poznanike iz Maraton kluba Marjan.

Kasnije, otprilike sredinom staze ispred mene se ukazala trkačica s natpisom na leđima “If I drop, carry me to finish line”. To sam doživio osobno.
Dodaje da mu je sve bilo lakše uz malu, ali glasnu grupu navijača, njegove supruge i njujorških prijatelja.

– Organizator je napravio aplikaciju za praćenje trkača na mobilnim uređajima, pa su supruga i prijatelji znali kada ću proći pored njih. Tako sam se na tri mjesta susreo sa svojim navijačima.

Trčalo se preko Brooklyna, Queensa, Queensborough mosta na Manhattanu, pa u Bronx Prvom avenijom i natrag na Manhattan Petom avenijom. Pokraj Guggenheim muzeja se ulazilo u Central park do cilja.

– Ovaj posljednji dio u Petoj aveniji je bio kontinuirana uzbrdica, i nakon pretrčanih 35 kilometara, ujedno meni najnapornija. U tim trenucima noge se već značajnije osjećaju i u stvari trčite snagom volje, više nego snagom mišića koji samo slušaju glavu koja ili želi ići do kraja ili ne želi.

Nakon četiri i pol sata utrčao je u cilj.

– Tamo se nisu dijelile samo medalje, već i pončoi za zadržavanje topline, pošto nakon toliko kilometara tjelesne energetske zalihe su ispod nule.

Sada mu se čak ne čini da je bilo toliko teško.

– Možda je to zato sto nisam imao posebnih problema tijekom trke. Valjda zbog dobre pripreme.

I za kraj će sveučilišni profesor:

– Pretpostavljam da će to što sam pretrčao jedan od pet najvećih maratona na svijetu pomalo postati dio vlastite spoznaje i ponosa. U svakom slučaju, osjećaj je bio veličanstven. Svi ti trkači različitih nacionalnosti, rasa, fizičkih predispozicija, u dobrom raspoloženju stvorili su nezaboravan doživljaj. I bilo je lijepo vidjeti svoje ime u New York Timesu između više od 50 tisuća trkača koji su završili utrku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. svibanj 2022 03:17