Trideseti po redu Biokovski derbi ponudio je sve što dvoranski nogomet i ovu ligu čini toliko čarobnom i zanimljivom. Pune tribine, navijanje, tvrdu i uzbudljivu utakmicu i kraj u režiji jednog 16-godišnjaka čije će se ime dugo provlačiti po sportskim rubrikama u budućnosti.
Već od samog početka Vrgorčani su počeli dizati svoje navijače na noge, prvo je zaprijetio Brazilac Dos Santos, a onda je seriju udaraca u okvir gola otvorio Kirevski, a nedugo poslije toga nastavio je to i kapetan Martinac s 10-ak metara. No, lopta nije htjela u gol, Hercega je u tim trenucima ljubila božica Fortuna. Međutim, nisu ni Makarani bili bezopasni, Jelavićev udarac s 10-ak metara u 5.minuti doslovno je šetao po gol-crti, a suci su pokazali da se igra nastavi, zbog toga su uslijedili burni prosvjedi s makarske klupe.
Sredinom prvog poluvremena ponovno je Kirevski pogodio okvir gola. Malo se zakuhalo pred kraj prvog dijela susreta, Poračanin je zaustavio Jeffersona, a onda je na scenu stupio Bošković, prvi udarac mu je ukrotio vrli dobri Herceg, a drugi greda i tako su domaći igrači prvo poluvrijeme završili s četiri udarca u okvir gol(vratnice i grede).
U nastavku kao da je na parket izašlo puno odlučnije Novo Vrijeme, odmah na početku nakon jedne greške domaće obrane, Rafinha je imao veliku priliku za dovest goste u vodstvo, no nije bio precizan. Ali, nekoliko minuta poslije vratar BiH reprezentacije kapitulirao je, obranio je jedan Gašparov dalekometni projektil, no nije mogao odbijanac na kojeg je natrčao Sesar i pospremio ga u mrežu.
Domaći sastav je u tom trenutku „visio“, no gosti nisu uspjeli prelomiti utakmicu, Rafinhin udarac zaustavila je vratnica, a Sutonov raspoloženi Poračanin. Imao je i Bošković dvije prilike, ali nije nikako ovu večer mogao progurati loptu iza leđa makarskog čuvara mreže, iako je često dolazio u priliku. Zadnje dvije minute Subotić je krenuo na sve ili ništa s letećim vratarom-igračom u polju, na semaforu je već otkucavala posljednja minuta.
Makarani su se spremali s punim plijenom i pjesmom krenuti preko Stupice, ali jedan mladić s tim se nije pomirio, on se zove Šimun Ivo Barišić i ima 16 godina. Dan prije u kadetskom uzrastu dva puta je pogodio mrežu Porta Tolera, međutim to nije bio kraj njegova vikenda iz snova, sa 7-8 metara iskosa pospremio je loptu iza Hercegovih leđa za 1:1 i bacio punu dvoranu u trans. Do kraj se rezultat nije mijenjao iako su obje ekipe imale obećavajuće prilike.