Ragbijaši Sinja novi su prvaci Hrvatske! U finalnom dvoboju Sinjani su bili bolji od Mladosti, zasluženo i uvjerljivo, što je kruna na sjajnu sezonu u kojoj su dominirali i time snove sanjane dugih 45 godina pretvorili u stvarnost.
Veliku čast da podigne pehar prvaka pripao je kapetanu Nikoli Pavloviću koji je potom završio na rukama suigrača. Nije skrivao emocije:
- Prije svega hvala svima u klubu i oko njega, kao i publici koja nas je došla podržati. Sama utakmica bila je teška, još me emocije preplavljuju, ali iznimna mi je čast što sam ja izabran da podignem taj pehar prvaka. Mi smo prije svega momčad, a ne pojedinci i zato smo svi sudjelovali u podizanju tog pehara. Sada idemo slaviti, vjerujem do zore.
Sva sila svijeta spustila se do Sportskog centra Ivica Poljak Sokol i Andrija Alčić, njih preko tisuću, da uživo svjedoče velikom finalu ragbi prvenstva Hrvatske. Domaćini su se potrudili ovaj događaj organizirati na najvišem mogućem nivou. Otvaranje programa pripalo je padobrancima Areo kluba Sinj koji su na centar igrališta stigli sa zastavama Republike Hrvatske, Grada Sinja, Ragbi kluba Sinj i s loptom kojom je susret i započet. Nastup sinjskih mažoretkinja, veliki video ekran, razglas i dodatne montažne tribine uistinu su ostavile dojam vrhunskog događaja.
I dok se još svi nisu najbolje ni smjestili, Mladost je u petoj minuti povela zgoditkom Biškića koji se probio kroz srce sinjske obrane. Sinj je bio vidno nervozan na startu, teret očekivanja učinio je svoje, ali s vremenskim odmakom stvari su se po domaće počele pozitivno razvijati. Vrlo brzo Sinj je preokrenuo preko Tonija Miloša i Pavlovića, kasnije je kapetan gostiju Jurišić zaradio žuti karton, a Sinj je brojčanu prednost iskoristio tri minute prije kraja poluvremena kada je do kraja otišao Lerotić uz novo pretvaranje Pavlovića za 14:5, što je bio rezultat poluvremena.
Poslije dvije minute igre u nastavku Pavlović je pogodio iz kazne, a ubrzo je i stigao do skora te dodatno pretvorio za sinjskih 24:5. Već tada mogao se napipati naslov, predsjednik Ivica Dinarina Šimić je nervozno cupkao uz teren, nije mogao sakriti emocije, ali je sportski poručio kako još uvijek ništa nije gotovo. Ali, bilo je na kraju i više nego dovoljno. Dominko skorom i Jurišić pretvaranjem nakratko su zabrinuli domaće, međutim, nova serija napada na krilima Pavlovića i Majića otklonili su sve dvojbe o novom prvaku.
Posljednje minute bile su kao vječnost duge za Sinjane koji su ovaj naslov čekali generacijama, 45 godina da do kraja budemo precizni. Eksplozija emocija, suze radosnice i zagrljaji na sve strane dovoljno su pokazali koliko im je ovo značilo. Koliko se čekalo i koliko se željelo. Na kraju, vrijedilo je. Sinjani imaju svoje nove šampione.
