StoryEditor
Ostalosretno starino

Prvih 100 godina Jadrana: preživjeli dva požara, dva puta osvojili Europu, idu u Tokio, natkrivaju Zvončac...

23. rujna 2020. - 22:53
Tom Dubravec/Cropix

Sritan ti stoti rođendan, Jadrane. Sportsko društvo Jadran (plivači, vaterpolisti i ribolovno društvo) evo baš danas slavi okruglu obljetnicu, ima eto stotinu ljeta da se klub osnovao i što je još važnije traje. Trebala je danas biti velika fešta, proslava, ali zbog koronavirusa je sve stornirano. No, rođendan je tu, a jadranaši imaju razloga za feštu.

Konstituirajuća skupština ‘Baluni’. U srijedu navečer se u prostorijama olimpijskog pododbora održala konstituirajuća skupština pomorskog kluba ‘Baluni’. Pročitana su pravila koja će biti podnesena vlastima na odobrenje. Svrha je društva gojenje svih morskih športova. U upravu, koja je bila izabrana ušli su: F. Aljinović, predsjednik, gdjica Kargotić podpredsjednik, prof. Nemar tajnik, Muller blagajnik, gdjica D. Antuović zamjenik blagajnika; odbornici: Kaliterna F., Bettini Ivo i Aličević Milan; nadzorni odbor: Dr. Ivo Karaman i gca Bonetti. Eto, to su imena koja su prva stajala uz ime Jadrana, a ulomak je to iz “Novog doba” objavljenog 24. rujna 1920. godine, dan nakon osnivanja kluba. Jadran je izdržao sve do danas, do vremena kada plivači ovog sportskog društva Marin Mogić i Franko Grgić čekaju Olimpijske igre, a vaterpolisti su već dvije godine u Ligi prvaka.

Jadran je najstariji splitski vaterpolo klub, osnovan u uvali Baluni na zapadnoj strani splitske luke 23. rujna 1920. godine. Inicijativa je pokrenuta na konstituirajućoj sjednici Pomorskog športskog društva Baluni. Prvi predsjednik bio je Frane Aljinović, a 24. srpnja 1921. klub je službeno otvorio vrata svog “doma“, sagrađenog dobrovoljnim prilozima članova. Plivalište je bilo dugo 100 metara, sa startnim zidom i okretištem.

Prva javna utakmica poslije Prvog svjetskog rata odigrana je 30. srpnja 1922. na prvom Podsaveznom prvenstvu u vaterpolu i plivanju u kojoj je ekipa Baluni pobijedila Firule rezultatom 5:1. Na međunarodnoj razini, Baluni su prvu utakmicu odigrali 1923. godine na turniru u Zagrebu kojemu je domaćin bio HAŠK. S bečkim Hakoahom ostali su 3:3, dok su u produžetku Mađari slavili s 5:3. Te je godine stigla i prva titula, još pod imenom Baluni, a godinu kasnije klub je promijenio ime u Jadran U noći 18. travnja 1925. odvila se velika drama u prostorijama Baluna. Izgorio je Jadranov dom, a kako je baraka bila osigurana na 200.000 dinara, odmah je i počela izgradnja novog doma u uvali u kojoj danas djeluje Jedriličarski klub Labud.

Početkom 1925. na tom je plivalištu održano državno prvenstvo u plivanju i vaterpolu, a tijekom susreta Juga i Jadrana sudac Malešević je pri rezultatu 2:0 u korist gostiju bačen u more. Utakmica je prekinuta i nova zakazana u Dubrovniku. Jadanaši nisu otputovali na tu utakmicu stoga je titula pripala Jugu. U noći između 20. i 21. travnja 1935. opet je izgorio klupski dom te je odlučeno da se novi izgradi u susjednoj uvali Zvončac.

Tijekom 1936. godine izgrađeno je osam kabina, iskopan je bazen, podignut zid prema groblju, postavljeni su tuševi, uređena je instalacija za vodu, izgrađene privremene tribine... Dominaciju dubrovačkog Juga Jadran je uspio prekinuti 1939. osvojivši novu, drugu titulu državnog prvaka. Šesti Jadranov naslov stigao je 1960. kada su za Jadran igrali V. Duhović, Cipci, Trumbić, Nardelli, Šestanović, Ježina, Kaliterna, S. Duhović, Roje, Franceski, Rossi. Nakon toga su jadranaši čekali 31 godinu na novi naslov državnog prvaka. U tom sušnom periodu nije bilo novca za velike stvari, a to se promijenilo tek početkom devedesetih godina 20. stoljeća kada su se Cipciju u klupskom vodstvu priključili Mitrović, Niko Bezmalinović, Šestanović...

Igračima koji su bili u Jadranu Posinkoviću, Bratiću i Krekoviću pridružili su se Bezmalinović, Duhović, Savičević, Močan, Budimir, Nardelli, a sa strane su dovedeni Kržić, A. Vasović, Vrbičić, Vičević. S trenerom Nevenom Kovačevićem ova je momčad postala prvak Jugoslavije 1991., na zadnjem prvenstvu u kojemu su sudjelovali hrvatski klubovi. Jadran je potom osvojio dvije titule prvaka Europe, a ona iz 1992. godine zlatnim će slovima ostati upisana u hrvatski sport. Kakvi su to bili dani prije 23 godine, tog prijestupnog 29. veljače 1992. godine. U Trstu je pobijeđena Savona, Mislav Bezmalinović dao je pobjednički gol za momčad koju je vodio Neven Kovačević. Jadranova titula prvaka Europe bila je prvi međunarodni trofej hrvatskog sporta. Tog 29. veljače 1992. godine na prepunom bazenu Bruno Bianchi u Trstu splitski Jadran Koteks slavio je protiv jake Savone sa 11:8.

Prvi dvoboj Savona je u Genovi dobila 12:10, a Talijani su se zbog rata u Hrvatskoj svim silama borili ne doći te 1992. godine u Hrvatsku. Predlagano je da se dvoboj odigra u Zagrebu, no Talijani su odbili. Savona je u Trst donijela dva razlike, imali su u završnici 8:9, no onda je prvo Jadran projektilom Ognjena Kržića poravnao ukupni rezultat, a 37 sekundi prije kraja je kapetan “lavljeg srca” Mislav Bezmalinović zakucao loptu u mrežu. Bilo je to prva titula europskih prvaka koja je stigla u Hrvatsku, nakon nešto više od pola godine otkad je Hrvatski vaterpolski savez (5. kolovoza 1991. godine) raskinuo sve odnose s tadašnjim Vaterpolskim savezom Jugoslavije. Izborena na silom prilika, “domaćem terenu” u Trstu.

Jadran su 1992. vodili Neven Kovačević kao glavni trener i Željko Beba Jozipović kao pomoćnik. predsjednik Jadrana bio je Darko Šestanović, tajnica Ana Dvornik, tehniko Frane Mitrović, te članovi Uprave Ivica Cipci, Niko Bezmalinović, Dabiša Ježina, Siniša Vukičević, dr. Pjero Rossi, Toni Pavlović. Uz momčad su stalno bili “sveto trojstvo” Mitrović, Bezmalinić i Šestanović. Jadranaši su potom ponovili priču, postali su prvaci Europe i 1993. godine u velikom finalu pobijedivši zagrebačku Mladost

Jadran je branio naslov, a Mladost je išla po sedmu titulu. U prvoj utakmici u Zagrebu Mladost je pobijedila 8:7, a 21. veljače odigran je uzvrat u Splitu. Nakon četvrte četvrtine Jadran je vodio 5:4, igrali su se produžeci i momčad sa Zvončaca pobijedila je 6:4.

A potom? Vaterpolisti Jadrana protekle su dvije sezone bili u ligi prvaka, a u novoj monografiji “Jadran 1920 - 2020”, autora Marija Garbera, plivači Jadrana Franko Grgić i Mate Ružić prozvani su plivačkim Kukočem i Rađom. Ako je tako, onda je njihov trener Mate Ružić plivački Božidar Maljković. Ljudi rade čuda, izborili su norme za Olimpijske igre na 800 i 1500 metara, ali i krov nad glavom ovom “stogodišnjaku”. Naime, velikim dijelom zahvaljujući njihovim rezultatima dodijeljena je potpora Vlade RH u iznosu od 7,5 milijuna kuna za natkrivanje Jadranovog bazena na Zvončacu. Novi bi to trebao biti zamašnjak razvoja kluba.

Dvije titule prvaka Europe

1991./92.

Pitesti, studeni 1991.

Jadran-Koteks – Ujpest Torna 17:10

Jadran-Koteks – Galatasaray 15:4

Steaua – Jadran 5:17

Trst, prosinac 1991.

Jadran – Barcelona 12:7

Barcelona, prosinac 1991.

Barcelona – Jadran 11:11

Waanendaal, siječanj 1992.

Polar Bears – Jadran 11:9

Trst, veljača 1992. 

Jadran – Poalr Bears 9:6

Genova, veljača 1992.

Savona – Jadran 12:10

Trst, veljača 1992.

Jadran – Savona 11:8

Igrali su: Posinković, Bratić, Kržić, Kreković, Bezmalinović, A. Vasović, Budimir, Duhović, Savičević, Moćan, Bukić, Vrbičić, Šimenc, Pavlović, J. Vasović

1992./93.

Nica, studeni 1992.

Jadran – Triglav 23:8

Jadran – Tirol 13:6

Jadran – Spandau 04 13:10

Jadran – Hapoel 21:3

Nice – Jadran 13:11

Genova, 30. studenoga 1992.

Savona – Jadran 11:10

Zagreb, 15. prosinca 1992.

Jadran – Savona 13:11

Polufinale

Jadran – Nice 7:9

Jadran – Nice 11:8

Finale

Mladost – Jadran 8:7

Jadran – Mladost 6:4

Igrali su: Posinković, Kržić, Kreković, I. Asić, A. Ježina, Budimir, D. Duhović, Savičević, Smodlaka, Pavlović, A. Nardelli, Bezmalinović, A. Vasović, Doczi, R. Vrbičić, Bratić.

Olimpijske medalje

Srebro u Helsinkiju 1952.

Veljko Bakašun i Marko Brajnović

Srebro u Melbourneu 1956.

Ivica Cipci

Srebro u Tokiju 1964.

Toni Nardelli

Zlato u Seulu 1988.

Mislav Bezmalinović

Državne titule

Plivačke titule

1927., 1928., 1929., 1930., 1931., 1932., 1933., 1936., 1948., 1954., 1960., 1961., 1962., 1963., 1969., 1970., 1987., 1990., 1991.

Vaterpolske titule

1923., 1939., 1945., 1946., 1947., 1948., 1954., 1957.,

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. listopad 2020 18:35