StoryEditor
Ostalozdravko marić

Plazma Sportske igre mladih: ‘Uspjeli smo napraviti nešto stvarno veliko. Nastupilo je čak dva milijuna djece, a nisu trebali platiti niti lipe‘

14. svibnja 2021. - 12:35
Davor PongračićCropix

Priču koja traje već četvrt stoljeća nije lako svesti na jedan tekst. Pogotovo kada je na drugoj strani sugovornik poput regionalnog predsjednika Plazma Sportskih igara mladih, jednog od pokretača tog projekta, Zdravka Marića.

I knjiga bi bila malo kada krene “ćakula” o tome što je ovaj projekt prošao na neočekivanom putu od splitskih Brda gdje je sve počelo 1996. godine, do najveće amaterske sportske manifestacije u Europi. Na njoj je u rekordnom izdanju prije dvije godine sudjelovalo 220 tisuća, a ukupno dosad čak dva milijuna djece. 

- Ovog ljeta slavimo 25 godina Igara. Na Međunarodnom finalu u Splitu 20. kolovoza pripremamo posebno obilježavanje – ispričao nam je u uvodu Marić. 

Pritom je istaknuo na što je zajedno sa suradnicima najponosniji.

- Uspjeli smo napraviti nešto stvarno veliko. No, najponosniji sam što nijedno dijete nikada nije platilo ni lipu, a kroz Igre je već ukupno prošlo dva milijuna djece. Ni za kotizacije, autobuse, prehranu ili smještaj kada se putuje na državna finala. Sve im je besplatno. Ponosni smo i na to što, iako je riječ o amaterskim natjecanjima, na svim terenima angažiramo profesionalne suce i delegate.

Da ponovimo gradivo - djeca sudjeluju na Igrama u tri kategorije, od 8 do 12, od 12 do 14 i od 14 do 18 godina. Natječu se u tri države, Hrvatskoj, BiH i Srbiji, s državnim završnicama i međunarodnim finalom u Splitu. Ukupno se nadmeću u deset sportova, malom nogometu, odbojci, odbojci na pijesku, rukometu, uličnoj košarci, tenisu, stolnom tenisu, šahu, atletici (utrka na 60 metara) i graničaru. 

Radi dvije tisuće ljudi

- Na Igrama u tri zemlje u vrijeme natjecanja radi dvije tisuće ljudi. Ne plaćamo ih samo mi, negdje imamo ugovore s gradovima pa se trošak dijeli. Ljudi koji rade baš na organizaciji Igara je zajedno s direktno vezanim outsourcingom 40, od toga je 21 stalno zaposlena osoba. U Hrvatskoj ih je deset, a u BiH i Srbiji još 11. 

Lani ni pandemija nije uspjela zaustaviti Igre. 

- Nitko nam tada nije vjerovao da ćemo uspjeti. Zbog organizacijskih poteškoća imali smo nešto manji broj djece, ali opet je ih je bilo čak 186 tisuća. Uz to smo imali kampanje “Kod kuće je zakon” u kojoj smo djeci ukazivali na važnost očuvanja zdravlja i ostanka u svojim domovima u tim trenucima, u kojima su im video poruke slali Modrić, Matić, Džeko, Eriksson, Hahn, Bilić, Čeferin, Mijatović, Figo, Hierro... - rekao je Marić, pa priznao. 

- Imali smo i sreće što se sve igra na otvorenom. Svake godine, pa tako i lani, počeli smo u veljači zbog Coca-Cola kupa, najmasovnijeg nogometnog turnira u Europi s više od sto tisuća natjecatelja. Već 20. svibnja smo nastavili s Igrama. Poteškoća smo imali kod putovanja na finala. Organizirali smo i našu liječničku službu, spremne sobe za izolaciju, pridržavali smo se svih epidemioloških mjera. Nijedan roditelj, odnosno dijete nije otkazalo dolazak na finalna natjecanja, nijedan slučaj zaraze nismo imali. Međunarodno finale smo lani održali u Sarajevu povodom desete obljetnice Igara u BiH. 

Koliko pandemija utječe na ovogodišnje jubilarno izdanje? 

- Puno nam je lakše s prošlogodišnjim iskustvom. Startali smo početkom ožujka. Samo u Hrvatskoj se igra u više od 150 gradova, uz pridržavanje svih mjera. Ove godine krenuli smo i s Telemach Danom sporta. Vjerujem da će se s vremenom mjere i popuštati, tako da sam siguran da ćemo kao i lani sva natjecanja dovesti do kraja.

Kada je onda u ovih 25 godina bilo najteže? 

- Na početku nije, jer, da budem potpuno iskren, tada nisam ni imao viziju da će to ikada biti organizirano čak ni na nivou države. Nas nekoliko iz ulice smo to počeli raditi u stilu “ajmo napravit turnir, da bude zafrkancija, ionako ćemo ga osvojit”. Prva kriza je bila 2003. - prve godine kada smo se počeli organizirati natjecanja na državnoj razini. Te prve dvije godine proširenog sustava natjecanja bile su zaista teške. Drugi težak moment je svakako 2010. godina i globalna financijska kriza. Baš te godine smo proširili Igre i na BiH. Nije bilo lako ni prve godine kada smo Igre organizirali u Srbiji. To je bila 2014. godina i tada je tamo došlo do promjene vlasti. Istina, kasnije smo s novom vlašću i predsjednikom Vučićem uspostavili odličnu suradnju, koju održavamo i danas. 

Je li vam nekad došlo dići ruke od svega? 

- Sto puta ha, ha. Pogotovo u te prve dvije godine rada na državnom nivou. Iz današnje perspektive, možda bih se, zbog obujma posla i obveza, vratio na to da organiziramo natjecanja samo na županijskom nivou. S druge strane, sve ono što smo ljudi oko mene i ja napravili najbolji je pokazatelj koliko se dosljednošću, upornošću i vjerom u ono što radite može napraviti. Koliko god ponekad bilo naporno i teško, ipak su poznanstva koja sam stekao neprocjenjiva. 

Poznata zaštitna imena

Ambasadori Igara su: Aleksander Čeferin, Johannes Hahn, Luka Modrić, Predrag Mijatović, Jose Mourinho, Nemanja Matić, Edin Džeko, Domagoj Duvnjak, Nikola Karabatić, Luka Karabatić, Dave Richards (počasni predsjednik), Sven Goran Eriksson, Ivica Osim, David Beckham, Luis Figo, Franz Beckenbauer, Juan Carlos Navarro, Darijo Srna, Karl-Heinz Rummenigge... 

Otkrijte čitateljima kako dođete do stranih “faca” ambasadora Igara? 

- Moj nastup je uvijek isti – direktan i potpuno otvoren. Vjerujem u ono što radim i predstavljam to vrlo entuzijastično. Nabavim nečiji broj telefona, zovem dok se ne jave i nikada ne kažem tko mi je dao broj. 

Potom nam je ispričao smiješnu priču na tu temu s Čeferinom u glavnoj ulozi, dokaz kako upornost i odanost donose uspjeh. 

- Nabavio sam Čeferinov broj. Nije se javio na prvi poziv, ali je poslije on mene zvao. Predstavio sam Igre, rekao da smo bili i kod predsjednika Pahora. Zamolio sam ga za sastanak na kojem bih mu sve prezentirao. Rekao je da nema problema, ali da želi znati odakle mi broj, s obzirom na to da ga ima tek sedam dana. Rekao sam mu da se ne ljuti, ali da mu to ne mogu reći čak ni po cijenu da ne održimo sastanak. Na kraju je ostalo na tome da mu pošaljem mail i da će me zvati šef njegovog kabineta. 

Je li vas zvao? 

- Nazvao je. Rekao je da je odluka kabineta da ne mogu dobiti termin za sastanak dok ne kažem tko mi je dao broj. Kazao sam da mu ne vjerujem, da takvi ljudi ne krše riječ i da ću zvati predsjednika dok mi on to ne kaže. Zvao sam ga, pola godine se nije javljao! Kad sam bio na putu u Rusiji, nazvao sam ga iz hotela, s ruskog broja i javio mi se. Bio je oštar i rekao mi je: “Gospodine Mariću, ne možete biti tako uporni. Rekao sam da nema sastanka dok ne kažete tko vam je dao broj”. 

Tada mu je Marić rekao kako to nije istina.

- Kazao sam mu: “Vi ste na sastanak pristali, onda je vaš šef kabineta rekao da ste promijenili odluku na njihov nagovor. Ja mu nisam vjerovao. No, ako vi kažete da je tako, ja vam neću reći tko mi je dao broj, ali sigurno vas neću više zvati i nitko od mene neće dobiti vaš broj. I, samo da znate, ono što ja želim vama dao Bog da se dogodilo meni.” 

Lov na Čeferina

Potom je prošla godina, a Marić je bio u Madridu na proslavi rođendana Predraga Mijatovića. 

- Svaki dan ga je zvao Čeferin. Rekao je da je odličan s njim, da je Čeferin sjajan, moralan, izvrsna osoba. Ispričao sam mu što mi se sve dogodilo s Čeferinom, a Peđa je rekao da će on sve riješiti. Smiješno je bilo što je Peđa čak i zaboravio da mi je on dao broj, jer me pitao tko mi ga je dao. 

Potom je Mijatović nazvao predsjednika UEFA-e.

- Rekao mu je da njegov prijatelj radi super projekt za djecu i da mi je on dao broj. Objasnio mu je da ne želim preporuke, da svakoga zovem direktno. Kao ambasador Igara onda nam je napravio čast da je došao u Zagreb. Tu ga je ponijela emocija i sve ovo je javno ispričao, da sam ga tražio mjesec dana. Ja sam tada bio nervozan jer smo završavali jedan sponzorski ugovor, a Čeferin me upitao jesam li ljut zbog toga što je sve ispričao. Rekao mi je da ga je oduševilo kako čovjek ne želi izdati prijatelja, kako je samo ispričao istinu. A ja njemu: “Niste, rekli ste da je to trajalo mjesec dana, a trajalo je dvije godine!” 

Čeferin je za Marića otkriće. 

- Potpuno je isti prema svima, predsjednicima i čistačima. On je velika šansa europskog nogometa, šansa za siromašne, šansa da se sport izvorno vrati onome što je bio. Jednostavno, šansa je za društvo u cjelini. 

Kako je sve izgledalo kad ste počeli ovaj projekt? 

- Imao sam 20 godina. Nas šestorica koji smo skupa bili ministranti počeli smo raditi na tome. Bili smo ekipa iz ulice, sa svima sam i danas u super odnosima, ali kako je sve raslo nitko više ne radi na ovome i svi su se oženili. 

I naš sugovornik je friško uplovio u bračne vode. Kako ste vi ostali u projektu? 

- Mene uvijek vodi neviđeni elan. Moraš imati strast za sve što radiš u životu. 

Jeste li u počecima ikada pomislili da bi to moglo trajati kvarat stoljeća ili ovako narasti? 

- Ma kakvi – odgovorio nam je kao iz topa, onako baš po splitski. 

- Ni približno. 

Što je bila inicijalna ideja? 

- Samo organizirat turnir, da nam nekako prođe ljeto. Lijepili smo plakate po školama, crkvama, videotekama... Igralo se sedam sportova. Kad je nastupilo pet tisuća djece onda su nas svi živi zvali i govorili nam “ajmo malo češće” - s emocijama se prisjetio Marić. 

- Tada smo krenuli tražiti sponzore. Slali smo pisma svim državnim kompanijama, a trebao nam je netko da nam otvori vrata. Pisali smo predsjedniku Tuđmanu, da nam bude pokrovitelj. Tri tisuće puta sam zvao taj ured, ali nikada nismo dobili odgovor. Onda smo se prebacili na Šuška, on nam je postao pokrovitelj. Tada smo počeli zvati sve firme, tako je sve krenulo. Zvali smo sve, osiguranja, čak i groblja ha, ha. Onda su nam iz firmi počeli govoriti – „Pa zašto to ne radite i u Zagrebu?“. 

Od tada ste nadišli i nacionalni nivo, postali ste Igre bez granica na ovim prostorima na kojima se svašta prethodno događalo? 

- Povjerenik Europske komisije Johaness Hahn javno je rekao da trebamo dobiti Nobelovu nagradu za mir. Vučić je pak rekao kako smo mi najviše uradili za mir na ovim prostorima. Od 2023. godine širimo Igre na Sloveniju i Mađarsku. Tu nas je covid-19 zakočio, da nije bilo pandemije to bi se već dogodilo ove godine.

Proračun za Hrvatsku 14 milijuna kuna

A kako bi u Knjazovim emisijama stajalo pred “e-pe-pe” i ovdje vrijedi ona - sponzori, Bog vas blagoslovio. 

- Nama je budžet za Hrvatsku za ovu godinu 14 milijuna kuna. Od toga je 85 posto privatni kapital, Coca-Cola, Bambi, Tommy, Ferrero, Telemach, PBZ, INA, Podravka... Jedini državni sponzori su nam HEP i Hrvatska pošta, a radimo i s MUP-om. Tu je naravno i Ministarstvo turizma i sporta s kojim smo nastavili suradnju. Neki sponzori nas i sami pozovu, iskažu zainteresiranost da uđu u naš projekt – naglasio je Marić. 

Neizmjerno je zahvalan svima. Bez podrške sponzora Igre ne bi postale ovo što s godinama jesu, ali s posebnim je emocijama ipak pričao o jednom čovjeku. 

- Tomislav Mamić se i ljudski senzibilizirao za Igre. S “Tommyjem” smo sada napravili novi sponzorski ugovor na pet godina bez obzira na krizu.

‘Uz pomoć ministra Božinovića dižemo svijest o sigurnosti mladih u prometu’

Natjecanja su samo jedan aspekt Igara. 

- Radimo i dosta edukacijskog sadržaja za djecu. Uz veliku podršku potpredsjednika Vlade RH i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića s partnerima MUP-om i policijom radimo edukacijski program za podizanje svijesti o sigurnosti djece i mladih u prometu. Tu je i UEFA-ina fondacija za djecu, oni su nam sponzori već drugu godinu. U suradnji s njima razvijamo ženski nogomet, potičemo djevojčice da se bave sportom i pokažu da mogu biti jednako dobre kao i dječaci. Ove godine u suradnji s Coca-Colom počet ćemo raditi i na svijesti djece o održivom razvoju – istaknuo je Marić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 00:51