StoryEditor
Ostaloveliki planovi

Paraolimpijka Anđela Mužinić uživa kući u Srinjinama na odmoru: Pripremam se za Igre u Tokiju. I vjenčanje

11. kolovoza 2020. - 20:45
Damjan Tadić/Hanza media

Ako ste proteklih dana na splitskom Žnjanu u večernjim satima uočili zgodnu, mladu djevojku kako energično vozi kolica, zapravo ste prisustvovali djeliću kondicijskih priprema naše vrhunske sportašice, paraolimpijke-stolnotenisačice za Paraolimpijske igre u Tokiju. Ona je 28-godišnja Anđela Mužinić iz Srinjina, nastanjena u Zagrebu, sportašica dakle koja čak i ljetni godišnji odmor provodi aktivno, kombinirajući vožnju kolica (to bi bio nekakav ekvivalent za trčanje, trening blagotvoran za jačanje pluća i mišićja gornjeg dijela muskulature s naglaskom na rukama) s treninzima u teretani.

Nije šala, jer Anđela – pedantnim čitateljima sportske rubrike već je poznato – nije samo višestruko trofejna sportašica, nego i nešto što bismo suvremenim rječnikom mogli nazvati "pozitivna influencerica".

Njezina životna priča nešto je manje poznata od sportske. Srinjinka i svjetska paraolimpijka - "naša mala" iz Poljičke republike – živjela je konvencionalno djetinjstvo do svoje trinaeste godine, doduše već tada je pokazivala mentalitet vrhunske sportašice, atipično za svoju dječju dob. Tada je, međutim, prometna nesreća presudila njezinu dotadašnjem sportu, premda ne i kvaliteti života; iz današnje optike smatra da je sve bio nekakav dio Božjeg plana...

Vojnička disciplina

- Jedino šta se u mom životu prominilo je - vrsta sporta, jer san s odbojke prešla na stolni tenis. Sve drugo san već preorijentirala, kretanje pomoću kolica nije mi nikakav problem, ja zapravo i zaboravin da san u njima dok se ne pogledam u ogledalo – s osmijehom će Anđela.

A u ogledalu, bogme, ima što vidjeti; ljepotica visoka 175 centimetara i teška šezdeset kilograma jamačno bi imala i manekenskog potencijala da je sport nije "uzeo pod svoje". Prava vojnička disciplina njoj je veselje, naporni treninzi dvaput dnevno,a između njih oni mentalni, pa masaže, sve to ona odrađuje sretno, motivirano...

Popisu svakodnevnih obaveza još treba pridodati kuhanje i vođenje samostalnog kućanstva u Zagrebu; ništa to Anđeli nije teško, štoviše, uz sve to čak privodi kraju studij sportskog menadžmenta uz stipendiju Libertasa!

Zbog točnog informiranja napomenimo da Anđela otprije nekog vremena kućanstvo ipak ne vodi sama; pri ruci ima najboljeg cimera, svog dečka Kristijana Vincetića, također paraolimpijca-plivača!

- Zaručnika, molit ću lijepo – slatko nas ispravlja Anđela, koja kani s "Kikijem" (kako ga zove od milja), uploviti u bračne vode u listopadu iduće godine.

- Vodim sretan i ispunjen, možda čak i "preispunjen" život: puno treniram, sedam dana mjesečno idem na pripreme u inozemstvo. Nedavno sam bila u Srbiji, pa u Parizu, Njemačkoj... Kad sam išla u Pariz govorili su mi: "blago tebi, ideš u Grad svjetlosti", a ja sam u tih sedam dana vidila samo sportsku dvoranu, ka i obično! Bila san od centra udaljena sat i po vožnje taksijem, a nisan ga se uspila dočepat! - bez žaljenja će Anđela, smije se.

A dok se mnogi među nama groze mirisa sportskih dvorana koji ih asocira na prisilne satove tjelesnog odgoja na ne-sportskim studijima (dopustite malo osobnog upliva potpisnice ovog teksta), našu sugovornicu taj podražaj njuha pretvara u pravu, gladnu predatoricu koja lovi lopticu i na koncu najčešće slasno "pojede" protivnicu!

- Boravila sam u Olimpijskom centru rukometne reprezentacije u Parizu, u sklopu kojega su i smještajni kapaciteti. Imali smo po tri treninga dnevno - veli ona kao "dobro jutro".

Trotjedni godišnji odmor Anđela je iskoristila za boravak u obiteljskoj kući svojih roditelja u Srinjinama, plivanje u kući za odmor s bazenom kod Omiša te za lagane, rekosmo, splitske kondicijske treninge. Dakako, i za planiranje svojeg vjenčanja u dalmatinskoj metropoli.

Purger iz - Osijeka

- Bit će u Splitu, dašta će! Red je pirovat odakle je mladenka - smije se ona.

Napominje da joj muž "nije baš skroz Purger jer je rođen u Osijeku".

- Po ocu je Zagrepčanin, ali mama je Slavonka, pa ga je spletom okolnosti rodila u osječkom rodilištu - veli o svom Kikiju.

Upoznali su se na OI u Londonu, kad je ona kao mlada i perspektivna sportašica došla "na pozivnicu", a Kiki bio u fazi oporavka od operacije ramena, pa baš nije mogao sportski briljirati. Tada nije ništa osvojio, a zapravo je osvojio ono najvažnije: Anđelu.

- Duhovit je, ima super priču, ali nije baš od eksponiranja. Oboje puno treniramo, njegovi treninzi počinju čak još ranije, od šest ili sedam ujutro na bazenu, pa opet popodne... Radnim danima često idemo na spavanje već oko osam navečer! - povjerava naša mlada sugovornica.

Subotom ne izlaze partijati po klubovima kao njihovi vršnjaci, ali itekako znaju zafeštati na rođendanima, promocijama, vjenčanjima svojih brojnih prijatelja i rodbine.

- Najvažnije je da ljudi imaju slične sklonosti, zato se sportaši među sobom razumiju - kazuje Anđela.

Za skoro vjenčanje (koje će se crkveno najprije održati u crkvi u Srinjinama) upravo bira lijepu salu i haljinu, a u tome joj besplatno pomaže planerica Tina Ponoš.

- Zahvalna sam joj na tom daru jer sam stvarno uvik u stisci s vrimenom! Valjda mi korona neće pokvarit taj dan - nada se Anđela, koja u budućnosti priželjkuje i dvoje djece. Jamačno će ih odgajati u sportskom duhu, kao što je i nju usmjerio njezin otac, nekadašnji nogometaš, uz potporu majke, predane kućanice.

A mi joj od srca želimo ispunjenje svih lijepih želja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

11. rujan 2020 23:28