StoryEditor
Ostaloobtelj maretić

Otac Dragan je ratnik, ranjenik i trener, osnivač Odbojkaškog kluba invalida Split, a kćeri vrhunske odbojkašice. Ovo je njihova priča

8. ožujka 2021. - 10:26

Kakav otac, takav sin!

E, to bi nam bila prava (prva) rečenica za početak priče o sportom zaluđenoj obitelji Maretić, samo da su Dragan i Nada dobili sina, ali nisu. Rodili su dvije kćeri. I to kakve kćeri. Jedna je Valentina, druga Barbara, a zajedno su udarna snaga Odbojkaškog kluba “Brda”.

Baš kao što je tata Dragan bio devedesetih dijelom “samo je jedna udarna”, ponosni pripadnik Četvrte gardijske brigade.

Kakav otac, takve kćeri!

- Umirovljen sam 2002. godine, nisam prošao liječnički pregled - nonšalantno će tata Maretić, a mi se čudimo.

Sportaš, a nije sposoban proći “sistematski”?! Kako je to moguće?

- A bio sam ranjen, pa eto - veli.

Iza tog “pa eto” skrila se cijela jedna ratna štorija.

Minska polja

Bilo je ljeto 1992., južno bojište, a mlada, hrabra ekipa izviđača Prve pješačke bojne “Paukova” zašla duboko u teritorij koji su držali agresori. Mi već vidimo izmaglicu, isparava zemlja, ranjena i teška, natopljena boli. Čujemo kako šuška lišće, kako se i vjetar boji zapuhati, da oni ne čuju... Osjećamo, a tamo bili nismo, kako miriše strah. Odjednom se cijela ta naša izmaštana slika iskrivljuje, razbija je eksplozija, pa potom rafali, prašina nam skriva pogled na krvlju oblivene mladiće, ne čujemo jauke, jer stišću zube...

- Moji su me suborci iznijeli preko dva minska polja, jedno njihovo, jedno naše - dvadeset i devet godina poslije Dragan nam pripovijeda, kao da se to njemu dogodilo nije i još će, a mi se naježili dok nam strava za vratom sjedi:

- Dva puta po deset minuta!

Toliko je trajala ona pucnjava iz filma koji i dalje vrtimo iza kapaka, a on nabraja gdje je “primio” metke:

- Noga, kuk, prsa, leđa, ruka, na dva mista, i glava!

Pa tu mi malo šutimo, dodatno susprežemo suze dok doznajemo da se na ratište vratio nakon ratne bolnice, štaka, rehabilitacije... Koliko je dugo oporavak trajao, pitamo, uvjereni kako više rata nije vidio...

- Pa, par miseci, a onda zadarsko bojište – opet će Dragan kao da je cijeli taj roman netko drugi pisao.

Svi smo visoki

Zbunjeni slušamo nastavak, o časničkoj školi, o Dinari, Oluji, Južnom potezu, Maestralu... Na stranu stavlja naš sugovornik rat, pa nas vodi drugim putem, putem izvanrednog studija na dislociranom zagrebačkom Kineziološkom fakultetu, gdje je kao otac već dviju djevojčica i suprug i ratnik – postao trenerom i ispunio svoj san.

- Kako sam prošao što sam prošao, želja mi je bila pokrenuti klub gdje bi se sportom bavile i osobe s invaliditetom – kaže nam osnivač Odbojkaškog kluba invalida “Split”, i kao da nas je mokrom krpom lupio posred glave – pitamo se koliko je života taj čovjek već odživio i preživio...

Raznježeno veli kako su i supruga Nada i on visoki stasom, pa su njihove djevojčice startale s predispozicijom za bavljenje košarkom ili odbojkom. I jesu izrasle, hvala dragom Bogu, čvrste, vretenaste, rođene sportašice.

- Prošle su bazične sportove, i plivanje, i atletiku, i gimnastiku, a onda je Valentina s negdje osam godina počela trenirati odbojku, pa joj se sestra Barbara pridružila kad je i ona malo stasala. Sada je, eto, Valentina trenerica i kapetanica Odbojkaškog kluba “Brda”, a Barbara je bila reprezentativka Hrvatske i u juniorskom i u kadetskom dresu – veli ponosni tata, dajući nam do znanja kako smo o njemu sasvim dovoljno govorili.

Krizma i turnir

- Sa svojim klubom, OK “Brda”, igraju već treću sezonu u najvišem rangu, u Superligi!

Njegove djevojčice, godinama usprkos - tati su kćeri uvijek djevojčice, jedna ima nježnih 27, a mlađa tek 22, izrasle su u sjajne žene. Vrhunske su sportašice i – Valentina je magistra ekonomije, specijalizirana za marketing, na Hrvatskom institutu za kineziologiju stručno osposobljena za trenericu odbojke, dok je Barbara na četvrtoj godini splitske Građevine.

Kako uspijevaju i kako su uspjele izbalansirati vrijedne studentske dane sa sportom i treninzima?

- Dobra organizacija vremena – jednostavno će Barbara.

- I fokus na cilj – nadopunjuje je Valentina.

Disciplina donosi ritam, a uz ritam se lakše balansira rutinom. Samokontrola je objema na visini.

- Nikada trening nije presudio u korist izlazaka – jednostavno će sestre.

Zbog treninga i utakmica propustile su brojne fešte, vjenčanja, krizme, rođendane, tulume, druženja...

- Kada se Barbara krizmala, taj vikend je bio turnir u Rovinju. Odvezli smo se natrag za Split, prisustvovali svečanoj misi, nakon ručka s obitelji sjeli ponovno u auto i vratili se u Rovinj – ubacuje se, sa smiješkom, tata Dragan.

Otkada su igračice i članice i trenerice OK “Brda”, naučile su kako klub nije “samo” klub, to je puno šira priča.

- Uz odbojku surađujemo i na svim projektima kluba, kao i sa Sport2lifea koji nam otvara nova vrata i nove mogućnosti. Klub podržava sve naše aktivnosti i mimo odbojke - veli nam Valentina.

Pa sa splitskim ambasadoricama sporta nastavljamo ćakulu, lakše im je, primjećujemo, dobaciti balun, zakucati, dodati, negoli procijediti koju riječ. Djela. Akcija. Ne prazne priče.

Ništa bez sporta

Napominju obje, a tata se slaže kimajući glavom, kako im je majka (i supruga) Nada najveći navijač! Vjerno ih bodri, ispraća i dočekuje sa svih utakmica i turnira. Mame su mame.

- Sport nam je dao prijatelje, radne navike, naučio nas nositi se s osjećajima, izboriti se za svoje mjesto u ekipi, kao i za mjesto ekipe na nekim drugim listama – nabraja nam Valentina.

- Sport nas je naučio timskom duhu, poštovanju tuđih različitosti, naučio nas je toleranciji – nastavlja Barbara.

Što mogu poručiti mladima, zašto je važno odabrati sport i trening, a ne pivo i zidić, trudimo se mi biti mudri, a cure će u glas:

- Neka pročitaju ovo gore pod “što vam je donio sport”!

Jedna su drugoj potpora, ali i najbolje kritičarke. Za koje desetljeće vide se u svojim poslovima (“Izgradit će Barbara ćaći kuću u Dicmu” – opet se ubacuje ponosni tata, pa se smijemo, a Barbara kima glavom, hoće, već vidimo), ali se ne vide dalje od baluna.

- Makar rekreativno – vele.

Obišle su pola zemaljske balote, nikad ni trena nisu pomislile napustiti svoj grad, a i kako bi, znaju što je za ovaj dio svemira žrtvovao njihov tata...

Sjajne cure!

Ovo je Valentini prva trenerska polusezona i ekipa joj je prva u Prvoj B ligi - ponosno veli Ivana Čičo Gutović, tajnica OK ‘Brda’.

Jedini muškarac u klubu, ujedno i predsjednik, je Slobodan Gutović, veli kako je jako dobro što klub vode žene, a sad je ipak red podići razinu svijesti kod naših sugrađana o ženskom sportu. O sestrama Maretić nema dovoljno koplimenata:

- Sjajne cure!

OK ‘Brda’ i obitelj i Odbojkaški klub invalida ‘Split’ jake su snage koje su sestre sportski odgojile i obrazovale.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. lipanj 2021 22:01