StoryEditor
Ostalobenkovačko čudo

Ni prave atletske staze nemaju, a ove su djevojke zadivile Hrvatsku: Sve dok ne krenu klupske pripreme, tvoj je zadatak trčati kroz vinograd

23. kolovoza 2020. - 16:23

Novinarsko pero znalo me odvesti na tisuće mjesta, od onih svjetskih top sportskih destinacija, do manje znanih kakav je, primjerice, Benkovac, gradić u kojem se uvelike priča o atletici.

Priča se o skromnim djevojčicama čiji rezultati izazivaju divljenje i daju energiju svima koji žele uspjeti u sportu. A put do zvijezda, osim u snovima, iznimno je težak, o čemu zasigurno svjedoči i uvod u ovo benkovačko atletsko predvečerje.

- Sve dok ne krenu klupske pripreme, tvoj je zadatak trčati kroz vinograd, jer će ti to biti uvodno zagrijavanje – govorila je jednoj djevojčici njezina majka, koja ju je dovela na atletski stadion u Benkovcu.

Nedvojbeno, upravo je stadion čarobna riječ kojom su širom otvorena vrata " kraljice sportova", jer sve dok grad Benkovac nije odlučio stvoriti barem minimalne uvjete za svoje atletičare, trčalo se ne samo vinogradima, nego i poljima u okolici ovoga slikovitoga gradića. Dobro je poslužila i školska sportska dvorana....

U čemu je onda tajna benkovačkog atletskog buma? Spreman odgovor imao je trener Dario Ivković, čije mišljenje zasigurno dijeli i Ivan Nekić, koji ovom prigodom nije mogao izravno nazočiti priči koju donosimo u "Spektru"... Zanimljivo, obojica rade u Benkovcu, učitelji su u razrednoj nastavi...

- Nema tu neke posebne tajne, sve je čista genetika, podneblje u kojem se živi, jer granice grada Benkovca dotiču plodne Ravne kotare i krševiti kraj Bukovice! Uzmimo samo primjer ove pošasti koronavirusa, COVID-19 nam ne može ništa – nasmijao se Dario.

Izgradnjom priručnog stadiona s četiri kratke pruge podigla se i razina zanimanja za atletiku, u klubu je oko 70-ak članova, uglavnom mlađeg uzrasta.

- Moramo biti zadovoljni ovim što imamo, istina, nitko ne bi imao protiv da se moglo ostvariti raniji plan, odnosno, stvaranje doslovce pravog atletskog stadiona. Ali, tko hoće raditi, može i ovdje udariti temelje dobrim rezultatima, u čemu uspijevamo, i to nas sve skupa veseli. Jer, ako nam je za ove brzinske discipline na 100 i 200 m dovoljno 40 metara ravnine, onda možete misliti kako bi to izgledalo u naravnoj veličini. Mi ćemo ovako pa dokle doguramo – veli Ivković.

U Benkovcu je prijašnjih godina također živjela atletika, ali su uglavnom, kaže Dario, bili dugoprugaši, dok današnji naraštaj više voli ove brzinske discipline ili pak skok u dalj.

- Neda im se patiti. Je li tako, cure? - upitao je trener i poslao ih na zagrijavanje prije nego je naš Luka Gerlanc pripremio opremu za fotografiranje.

- Ono što je zanimljivo jest činjenica da u klubu nemamo samo djecu koja idu u ovdašnju školu, nego i iz drugih mjesta. Roditeljima ne pada teško dovoziti ih na trening, iz Raštevića, Polače, Tinja, Miranja, Lišana Ostrovičkih i Biograda na Moru. Imamo tu širinu, jer se rad u klubu izgleda lako prenosi od usta do usta – zbori Dario, koji je usput najavio sudjelovanje na Erste ligi u Zagrebu, u isto vrijeme kad je i Hanžekovićev memorijal.

- Imamo njih šestero koji su izborili normu: Stipan Bobanović, Fani Jurjević, Tonina Zrilić, Marta Marinović, Sara Stijepić i Valentina Šimunac. I to je za njih veliki doživljaj jer je nama cilj da djeca uživaju – zaključio je Ivković, napomenuvši kako je lanjske godine Matea Čerina uspjela biti u istom kadru s čuvenim Justinom Gatlinom, što je nedvojbeno detalj koji hrvatska rekorderka nikad neće zaboraviti. Istina, Matea ne voli previše istrčavati pred mikrofone, kamere i fotoaparate.... Želi ostati skromna unatoč tome što je svojim rezultatima uvelike privukla pozornost na sebe. Zato smo je oprezno uveli u razgovor s obećanjem kako neće biti "mrcvarenja".

- Onda može. Meni je draže govoriti na atletskoj stazi – otpustila je Matea smiješak i odvela nas na njezin put prema podlozi od tartana... Prije desetak godina sam gledala kako moje prijateljice treniraju atletiku, i to u školskoj dvorani ili na otvorenom malonogometnom igralištu. Svidjelo mi se i odlučila sam priključiti im se, istina, nije bilo ni prevelikog izbora jer je nogomet sport broj jedan u našem gradu. I to isključivo za dečke. Prva testiranja naših izvrsnih trenera Ivana i Darija, kako su mi kasnije rekli, otvorila su mi put u atletski svijet. Očito su na prvu primijetili moju darovitost – prisjetila se Matea, koja jednako uživa na treninzima kao i natjecanjima.

- U meni je uvijek taj osjećaj iščekivanja, bez obzira što je u pitanju od ovo dvoje, jer jedno i drugo meni donosi radost. Zato i jesam u atletici gdje namjeravam ostati što više, uvjerena kako mi se neće ponoviti lanjska ozljeda koja me je neko vrijeme udaljila od tartana.

Moja upornost i potpora trenera puno su mi značili za povratak, u konačnici i povratak k dobrim rezultatima. Hvala im – veli Matea, koja će na jesen krenuti u 3. razred Gimnazije u Benkovcu.

Valja istaknuti kako je od početka školovanja Čerina odlična učenica, koja u svjedodžbama niže samo petice. Još dvije godine srednje škole nakon kojih će uslijediti odluka koji fakultet odabrati, moguće je i novu sredinu življenja i treniranja.

- Znam kako je to neminovnost, međutim, ne želim se još opterećivati time, ali je posve izvjesno da ću potražiti neki veći klub, samim time i grad u kojem ću nastojati jednako dobro gurati, sportske obveze i one koje me očekuju kroz studiranje.
Nadam se da ću uspjeti uskladiti obveze, u ovom trenutku razmišljam samo o tome kako napraviti što bolji rezultat. Ono što ne volim kad mi se na leđa stavljaju razni epiteti u stilu "atletska kraljica" i slično. Do vrhunskih rezultata doista je trnovit put – zaključila je Matea i otrčala na stazu kako bi se priključila ostalim curama.

- Eto, to vam je Matea. Njoj je trening na prvome mjestu – kazao je Dario, te je iz povelike skupine "izvukao" rekorderke u štafeti 4x200 metara u razredu mlađih kadetkinja. Prva nam je pritrčala Sara Stijepić...

- Kako sam kroz izvanškolske aktivnosti odabrala atletiku te kasnijim odabirom trenera ovaj sport me skroz zaokupio i ne bih ga mijenjala za ništa na svitu. Uživam s mojim prijateljicama i tako ću nastaviti – svoje je odradila Sara i mikrofon predala u ruke Nike Gašpar...

- Iako smo po godinama uglavnom sve jedna do druge, imam najmanje "staža", jer u atletici sam nešto više od godinu i po dana. Privukli su me rezultati koje su prije mene postizale moje prijateljice i onda nije bilo teško zaljubiti se u atletiku. A nije mi teško ni putovati iz Biograda u Benkovac, u grad u kojem je rođen moj tata. Sve smo ponosne na ostvareni rekord, kao i na čestitke koje smo dobile od članica drugih hrvatskih klubova. Uz sve treniram i u biogradskom rukometnom klubu – kazala je Nika i zamolila Martu Marinović neka se predstavi s nekoliko riječi...

- Mogla bih ponoviti sve ovo što ste čuli, praktički u atletiku smo dospjele na isti način. Čim su krenuli prvi dobri rezultati na regionalnim natjecanjima, znale smo da možemo više, bolje i brže. Ponosna sam i sretna zbog ostvarenog rekorda - zborila je i Marta i zadnju izmjenu štafetne palice ponudila Valentini Šimunac.

- Još u trećem osnovne počela me privlačiti atletika o kojoj su mi pričale prijateljice. Dobro se sjećam kako su govorile da će nas u svemu nositi dobar rezultat, jasno, nakon odlično odrađenih treninga koje možemo zahvaliti našim učiteljima Dariju i Ivanu – pohvalila je Valentina trenere u AŠK "Benkovac".

Bajkoviti zalazak sunca iza zidina Kaštela Benković, srednjovjekovne utvrde, te nad poljima plodnih i Ravnih kotara, nedvojbeno otpratio nas je do novog susreta s darovitim atletičarkama koje umjesto TV sapunica radije prate izravni prijenos atletske Dijamantne lige.

MATEINE MEDALJE

Poslije dvostruke titule prvakinje Hrvatske na 100 i 200 metara u mlađoj juniorskoj konkurenciji, Matea Čerina postala je i juniorska prvakinja na 100 metara. Finalnu utrku istrčala je za 12,24 sekunde, a u skoku u dalj osvojila je brončanu medalju skokom od 5,51 metar.

Na prvenstvima Hrvatske, mlađem kadetskom i kadetskom u Varaždinu, mlađem juniorskom u Čakovcu i juniorskom u Zagrebu nastupilo je osam atletičarki AŠK 'Benkovac' i osvojile su pet zlatnih odličja, jedno srebro i tri bronce uz državni rekord mlađe kadetske štafete 4x200 metara – Sara Stijepić, Marta Marinović, Nika Gašpar i Valentina Šimunac. U mlađoj juniorskoj štafeti 4x100 metara zajedno sa Sarom Stijepić, Barbarom Pešut i Nikom Gašpar, Matea je otrčala do brončanog odličja.

DESET REKORDA U NOGAMA

Prije zadnjih uspjeha, Mateina niska osvojenih odličja također je povelika. Bila je sedmerostruka prvakinja Hrvatske, jednom viceprvakinja i dva puta brončana. Kao kadetkinja pet puta je osvajala prva mjesta na Prvenstvu Hrvatske na 60 metara u dvorani i na otvorenom, na 200 metara u dvorani i na otvorenom te u skoku u dalj. U mlađim juniorskom uzrastu bila je prvakinja na 100 i 60 metara. Postavila je četiri nova hrvatska rekorda, tri kadetska rekorda na 60, 100 i 200 metara na otvoreno i jedan za mlađe juniorke na 60 metara. Trenutačno drži deset državnih rekorda u kategorijama mlađih kadeta, kadeta i mlađih juniorki.(dž)

ODLIKAŠICA U GIMNAZIJI

- Nema tog trenera koji ne bi bio sretan što ima Mateu u svom atletskom timu. Brojem njezinih osvojenih odličja i plasmanima na važnim natjecanjima više sam nego zadovoljan. Ali znam da ona rezultatski može još bolje i više, poglavito može srušiti 12 sekundi na 100 metara. A to nam je i cilj - veli Ivica Nekić, Matein trener, bivši prvak Hrvatske na 400 metara. Kao član ASK 'Zadar' trebao je nastupiti za hrvatsku štafetu na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sydneyu, ali, nažalost, nije zbog ozljede. I priču o mladoj atletskoj nadi Nekić je ponudio u razgovoru na daljinu, jer se pripremao za operaciju meniksa, međutim, nije mogao propustiti i ovo:

- Ne mogu se ne osvrnuti na njezin školski uspjeh. Drugi razred Gimnazije završila je s prosjekom 5,00, što sve govori o njezinim kapacitetima. Na nama u klubu je da s Mateom nastavimo i maksimalno pomognemo u razvoju njezina sportskog puta. Ona i ostale cure zalog su razmišljanju da se i u manjim sredinama mogu stvarati izvrsni rezultati – zaključio je Nekić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 13:39