Kiša i blatnjav teren nije smetao ragbijašima Nade i Dalmacije, a rezultat su spektakularne fotografije.

Biste li vi bili spremni ovako šporkati dres i svaku poru svog tijela? Ući glavom u kopačku ako treba? Ili osjetiti kako je to „poljubiti“ blatnjavi travnjak? I sve to mukte. Bez novčane premije ili slave. Već samo – iz ljubavi. Prema sportu i prema klubu. 

Ovo su ragbijaši Nade i Dalmacije u okršaju Regionalne lige na Starom placu u Splitu. Oni su junaci ove naše fotopriče. Ne zbog utakmice kao takve, koju je Nada dobila, već zbog prikaza onoga što ragbi uistinu jest. Borben i požrtvovan do krajnjih granica.

Prljav, težak, blatnjav. Ragbi u svoj svojoj suštini. Usprkos vremenskim uvjetima. Bura, jugo, kiša, snijeg, blato, kaljuža. Nebitno. Nije stvoren da bi bio šetnja u parku. Igračima je možda nesreća, a nama sreća što je teren bio blatnjav od kiše. Inače ne bismo dobili ovakve sjajne fotografije. 

Sigurno da je ragbijašima u ovakvim uvjetima neusporedivo fizički zahtjevnije igrati nego po suhome, ali imamo dojam da im to i nije previše mrsko. Jer u ovakvim okolnostima vidi se tko je za ragbi, a tko nije.

A na kraju dana među igračima jedne i druge momčadi vlada obostrani respekt jer nije lako odraditi dvoboj u kaljuži i pod kišnim kapima. Cijeni se trud ovih momaka kao od brda odvaljenih.

I sve je to zaokruženo jednim logičnim pitanjem za kraj: a ko će sad ove dresove oprat’!?