StoryEditorOCM
Ostalosve je na mjestu

Najbolja hrvatska parastolnotenisačica i olimpijska pobjednica nakon drame u finalu: ‘Bilo me strah sanjati zlato‘

Piše Hina
6. rujna 2024. - 23:23

Najbolja hrvatska parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić osvojila je zlatnu medalju u kategoriji WS3 na Paraolimpijskim igrama u Parizu nakon što je u finalnom susretu nakon dramatičnih pet setova pobijedila Koreanku Jiyu Yoon sa 3-2 (11-7, 11-8, 10-12, 10-12, 13-11).

Najveći je to uspjeh u karijeri 31-godišnje Splićanke koja je do sada osvojila dvije paraolimpijske medalje u ekipnom dijelu natjecanja zajedno s Helenom Dretar Karić - srebro u Rio de Janeiru (2016), te broncu u Tokiju (2020).

- Bilo me strah sanjati zlato, znala sam da imam kvalitetu jer sam druga na ljestvici. Sada je sve gotovo, mirna sam i spokojna, sada se samo pitam znaš li što si osvojila - kazala je Anđela nakon meča.

image



 

Paun Paunović/Cropix

- Bio je to težak meč, ove godine sam igrala s njom dva puta, prvi put sam dobila, drugi put je ona bila bolja. Prva dva seta sam odigrala sjajno, dok je ona dosta griješila. Kasnije je proigrala, nakon 2-2 u setovima pomislila sam, budi hrabra. U petom setu sam taktički odigrala dobro. Uopće se ne sjećam da je ona imala meč loptu, igrala sam maksimalno koncentrirano, poen po poen.

U Pariz je stigla kao aktualna europska prvakinja, dok je na svjetskim prvenstvima osvojila srebro u Granadi 2022., te bronca u Laškom 2018.

Bile su to njezine četvrte paraolimpijske igre. U Londonu je bila deveta, a u Rio de Janeiru i Tokiju peta. Sve je naplatila u Parizu.

image
Ronald Goršić/Cropix

- U Londonu sam bila mlada i izgubljena, nisam znala igrati, dobila sam pozivnicu. U Riju sam mogla doći do medalje, ali se nije dogodilo, dok sam u Tokiju izgubila od Yoon za ulazak u polufinale. Tri dana sam plakala. U Parizu nisam mogla na bolji način osvojiti, moji su bili na tribinama. Proigrala sam u polufinalu, uživala sam, u kompletu je ovaj Pariz nezaboravan - dodala je Anđela koja je do svoje trinaeste godine trenirala odbojku. Međutim, nakon prometne nesreće 2006. završila je u kolicima.

Anđela je imala veliku podršku na tribinama South Paris Arene. Bodrili su je roditelji Željko i mama Marija, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji, ostali sportaši...

- Atmosfera je bila sjajna, publika je bila prekrasna - dodala je.

image
Ronald Goršić/Cropix

Anđelu od 2010. trenira Mirela Šikoronja Ivančin. U timu su od 2014. psiholog Igor Čerenšček i kondicijski trener Igor Berislavić, kasnije su se priključili za mentalni trening Sandra Župarić, maser i fizio Željko Čop i Vladimir Šošić, te pomoćni trener Davor Bilić.

- Još sam pod dojmom. Polufinale je bilo fenomenalno, ali finale je bilo nevjerojatno kvalitetno. Potajno smo se spremali, ali željeli smo mir. Ja se uvijek sjetim naših nogometaša, skromno i u tišini. I to smo radili. Ponosna sam. Znala sam da nam Koreanka neće pokloniti niti jedan poen - kazala je Šikoronja Ivančin.

image



 

Paun Paunović/Cropix

- Anđela je odigrala nevjerojatno, imala je fokus, brzinu, tehniku. Ona je to zaslužila, radili smo 15 godina za ovo - dodala je.

Druga je to hrvatska medalja na Paraolimpijskim igrama u Parizu. Prvu je osvojio Luka Baković koji je u bacanju kugle u kategoriji F46 bio treći. Ujedno to je ukupno 28. medalja hrvatskih sportaša na ljetnim paraolimpijskim igrama, pri čemu šesto zlato, uz osam srebrnih i 14 brončanih medalja.

Anđelini roditelji: Bilo je suza na tribini

Na putu do paraolimpijskog zlata Anđela Mužinić Vincetić je imala veliku podršku na tribinama South Paris Arene. U Pariz su doputovali roditelji Željko i mama Marija, sestra, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji... Jedino brat Stipe nije mogao doći.

U ovu medalju je uloženo puno truda i odricanja, godine treninga. Od samih početaka koji su bili teški, no trude se isplatio. Bilo je napeto, ali jako dobro sam podnio meč. U početku sam imao stresove, srce bi mi lupalo 300 na sat, no danas sam znao da može do zlata i bio sam smiren - kazao je ponosni otac Željko.

Srce je napokon na mjestu i majci Mariji.

Bilo je strašno, teško je to proživljavati s tribina. Nikada kraja, no vjerovali smo u pobjedu. Na kraju su potekle i suze - kazala je gospođa Mužinić.

Anđela se ne nikada predaje, ona je čudo, hrabra je, ona je kao tigrica, grize, ne pušta - dodala je mama.

Na tribinama je bio i suprug Kristijan Vincetić, bivši paraplivač.

Svi smo ponosni i sretni, prije svega zbog nje. Svi smo došli u Pariz kako bi znala da smo uz nju. Ovo je kruna njezina dugogodišnjeg rada. Cijelo vrijeme puno trenira, ali je ove godine sve podredila Parizu - kazao je bivši paraolimpijac.

Od osmine finala, pa sve do danas bilo je čupanja kose i stresa. Bilo je puno teže gledati Anđelu nego se natjecati - dodao je sa smiješkom.

Mijo Bakić, predsjednik Parasportskog saveza grada Splita također, je na tribinama bodrio Anđelu.

Osjećaj je predivan, kao da smo pisali neku bajku - kazao je Bakić.

Da je netko režirao meč ne bi uspio tako, pet setova, prava drama. Ponosan sam i što su obje medalje u Parizu osvojili sportaši iz Splita, Anđela živi u Zagrebu, ali je iz Srinjana, kao da je naša medalja - kazao je.

image



 

Paun Paunović/Cropix
image



 

Paun Paunović/Cropix
image



 

Paun Paunović/Cropix
image
Željko Puhovski/Cropix
image
Ronald Goršić/Cropix
image
Ronald Goršić/Cropix
image
Ronald Goršić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. studeni 2024 00:54