StoryEditor

Matko Rak iz Whistlera: Bilo je lijepo biti hrvatski navijač, kisnuti i smrzavati se uz Jakova Faka

Piše PSD.
15. veljače 2010. - 09:04
Prvi veliki rezultat u sportu uvijek traži potvrdu da nije bio slučajan. Točno godinu dana nakon trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu, mladi biatlonac iz Mrkoplja osvojio je brončanu medalju na Zimskim olimpijskim igrama.
Fak prima čestitke


Sve podsjeća na Peking, kada je Snježana Pejčić odmah na početku Igara donijela Hrvatskoj medalju brončanog sjaja. I Jakov Fak je, baš poput Snježane, pomalo neočekivano “pogodio” treće mjesto. Oboje su dobrim rezultatima u Svjetskom kupu najavili solidne rezultate na Olimpijskim igrama, no nitko pred njih nije stavljao imperativ. A sada je zlatnim slovima upisano. I stajat će u analima zauvijek.

Podsjetimo, nakon Južne Koreje naš biatlonac punio je sportske stranice nekih tjedan dana, a onda polako pao u zaborav. Jer, biatlon nije nogomet. Tek su istinski zaljubljenici u zimske sportove tražili informacije o Fakovim plasmanima u Svjetskom kupu i pripremama za Vancouver.

A onda je, nakon medijskog zatišja, Fak morao posegnuti za posljednjom slamkom spasa – kroz te iste medije moliti za pomoć. Znao je da, ako bude imao uvjete da se potpuno i kvalitetno posveti pripremama za ZOI, može u Kanadi polučiti dobar rezultat. U medalju je vjerovao, no nije ju obećavao, ali nedostajalo je novca.

Ako ne budem mogao kvalitetno trenirati, morat ću nastupati za Sloveniju, rekao je tada. “Spin” je urodio plodom – HOO i zastupnik jedne autmobilske tvrtke čuli su vapaj. Rezultat smo vidjeli svi. I ljudi iz našeg Biatlonskog saveza danas priznaju da je to bila samo igra. Neophodna igra, da bi se mala nacija ponosila svojim olimpijcem.

Bilo je lijepo biti hrvatski navijač u Whistleru, kisnuti i smrzvati se među brojnim navijačima Norveške, Njemačke, i ostalih velikih biatlonskih zemalja te, naravno, Kanade. Na kraju, velikani Bjoerndalen i Greis 17., odnosno 21.

I ne zaboravimo se pokloniti Slovencima. To je najljepše rekao sam Jakov, zahvalivši svom slovenskom treneru i reprezentativcima Dežele u eter od srca, te poželivši im medalju. Da sport i olimpizam brišu granice te zbližavaju ljude najbolji je dokaz što se slavlje hrvatske medalje održalo u – Slovenskoj kući. Njihov predstavnik Bauer završio je, nažalost, na “najgorem”, četvrtom mjestu.

 

Na ramenima svoje ekipe
Biatlon je vrlo kompleksan sport, a laicima to može biti jasno iz činjenice da jedan promašaj mijenja sve. Također, vrlo važan element je sreća. A Fak je imao sreće s vremenom. Startao je dok nije počelo kišiti, prvo pucanje (nakon kojeg je imao četvrto vrijeme) odradio je također po relativno dobrom vremenu, dok je drugo pucanje bez promašaja obavio kada je kiša tek počela padati. Nakon toga je imao prvi prolaz. Morao je još istrčati preostalu dionicu, što je učinio izvrsno, u čemu ga nije omela jaka susnježica.

Odličan posao obavila je prateća ekipa na čelu sa njemačkim serviserom skija. Koliko je (ne)vrijeme imalo utjecaj na konačni poredak, najbolje govori činjenica da je šest prvoplasiranih imalo startne brojeve među prvih deset.

Jakov je imao i “predsreću”. Naime, u posljednjoj utrci Svjetskog kupa prije odlaska na ZOI upisao je prvi dobar rezultat ove sezone, a to ga je vratilo u prvu jakosnu skupinu, sa nižim startnim brojevima. Jer, da je imao viši startni broj, uhvatila bi ga mećava, a medalja bi čekala neko bolje vrijeme. Ili neke druge Igre.

Sada Jakov Fak može neopterećeno dalje. Fenomenalan rezultat ostvario je odmah na početku, a još su tri utrke do kraja, i više nema razloga da ruka bude ukočena.

tekst i slike: matko rak

 

item - id = 88567
related id = 0 -> 193376
related id = 1 -> 187710
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. studeni 2021 07:55