OstaloKonferencija SDUŠ-a

Kako spriječiti seksualno uznemiravanje i zlostavljanje nad djecom u sportu? Progovorite o tome, tišina nije opcija

Piše Mladen Bariša

Središnji državni ured za šport organizirao je konferenciju – ''Kako spriječiti seksualno uznemiravanje i zlostavljanje nad djecom u sportu?'' Ovom intrigantnom temom započela je nacionalna kampanja protiv seksualnog nasilja nad djecom u sportu. Inicijativu je pokrenulo Vijeće Europe, a kampanje su već provele – Nizozemska, Finska, Velika Britanija, Španjolska, Portugal i Francuska.

O seksualnom nasilju nad mladim sportašicama i sportašima vrlo se malo govori. No, problem očigledno postoji. Svako peto dijete u Europi izloženo je nekom obliku seksualnog nasilja, a 80% inkriminiranih djela počinile su osobe od povjerenja žrtve. Prema (još uvijek malobrojnim specijaliziranim – sportskim) istraživanjima svaki sedmi sportaš ili sportašica izloženi su seksualnom uznemiravanju ili zlostavljanju. Zašto se o tome zna vrlo malo? Ponajviše zbog činjenice da tek svaka deseta žrtva progovori. Potresno je stoga zvučalo svjedočanstvo negdašnje španjolske gimnastičarke Glorije Viseras, bivše olimpijke (Moskva 1980.) i žrtve seksualnog zlostavljanja.

- Nijedna medalja nije vrijedna integriteta djeteta koje se bavi sportom. Kao djevojčica, uspješna gimnastičarka, doživjela sam traumu koja me obilježila za čitav život. Sve je počelo tako da me trener dirao po grudima i gurao prste u mene. No, nije stao na tome. Više puta me silovao – u dvorani za zagrijavanje, hotelskoj sobi... Puštao bi glazbu (Carmen ili Bolero) da amortizira moje vriskove i plač. On je bio slavni gimnastički trener, sportski nacionalni heroj. Imala sam tada 15 godina. Osjećala sam strah, bol, konfuziju, krivnju... Prestala sam govoriti, jesti, razgovarati s prijateljima i obitelji. Ošišala sam se na kratko da izgledam kao dječak. Osjetila sam olakšanje tek kada sam se povjerila roditeljima. Oni su pokrenuli sudski proces, ali sve je na koncu otišlo u zastaru. Čovjek koji mi je to učinio i dalje sa bavio trenerskim poslom. No, osjećam da me taj slučaj učinio snažnijom osobom. Danas me mnogi ljudi pitaju za savjet u svezi svoje djece koja se bave sportom – kazala je Gloria Viseras. Niti danas, 40 godina nakon seksualnog zlostavljanja nije mogla suspregnuti emocije kada je govorila o toj temi. Njezina je poruka svim sportašima koji su seksualno zlostavljani:

- Progovorite o tome, tišina nije opcija!

Kakva su iskustva hrvatskih sportaša i sportašica? U istraživanju kojega je prezentirala doc.dr.sc. Zrinka Greblo Jurakić, sa Hrvatskih studija (Odsjek za psihologiju), a na uzorku od 529 ispitanika (316 sportaša i 204 sportašice) prosječne dobi – 20 godina, rezultati (po)kazuju slijedeće: seksualnom uznemiravanju bez kontakta bilo je izloženo 4% sportaša i 10% sportašica; uz kontakt - 3% sportaša, odnosno 4% sportašica; neprimjerenim zahtjevima bilo je izloženo 1% sportaša i 8% sportašica, odnosno težim oblicima zlostavljanja, u koje se ubraja i prisiljavanje na seksualni čin – 1% sportašica!

Nijedan od navedenih slučajeva nije međutim prijavljen niti procesuiran. Žrtve kao razloge ističu – posramljenost, strah za sportsku karijeru, ''osobni problem''.... Takvih slučajeva nema niti u medijima. Trenutačno se vodi sudski postupak protiv jednog trenera (iz borilačkih sportova) nakon prijava četiriju maloljetnica. Zakonom je međutim zapriječena objava njegovih podataka kako bi se zaštitile žrtve!

Tek nakon pravomoćnosti presude okrivljenik se uvodi u registar počinitelja za spolno zlostavljanje djece i njegovi su podaci dostupni na zahtjev suda, odnosno MUP-a. A uz vještog odvjetnika, počinitelj možda nikada i ne bude upisan u spomenuti registar...

#MLADI#SPORT#SEKSUALNO NASILJE