StoryEditor
Ostalonovi šampion

Jure Čubelić: Ni meningitis me nije uspio zaustaviti, stvoren sam za hrvanje

23. travnja 2018. - 21:46
jure_cubelic2-300318

Zove me Tomo Marijanović, trener judaša Studenta, govori mi da je Jure osvojio medalju u hrvanju, prvu splitsku nakon bar 15 godina. “Jure je stroj”, kaže.

Pitan i Zlatka Kumrića, judaša, šta zna o Juri, jer vidin da skupa treniraju judo. Dobio sam isti odgovor “Jure je pravi, vidit ćeš”. Zoven i Tomu Radanovića iz hrvačkog kluba Split, čestitam mu na uspjehu i pitan ga za Juru, šta je, kakav je, iz čijih je kuća, jer moran se pripremit za intervju.

A Tomo mi isto govori:
- Jure je čudo!

Jure kojega svi tako hvale je Jure Čubelić. Mladić od 19 godina koji je s Jadranom bio prvak države u vaterpolu, koji je trenirao judo i koji je splitskom hrvanju donio prvu medalju u grčki-rimskom stilu nakon 15-ak godina. Ni sami ne znaju kad su zadnju medalju osvojili, klub se bio skoro ugasio, životario, vegetirao, a onda su došli su novi ljudi, osovili ga noge, i sve što znaju da je ta zadnja medalja bila davno. 

Jure je donio broncu iz Petrinje.

- Kad sam mojima iz kluba misec i po dana prije reka da ću izać na prvenstvo svi su bili zatečeni, iznenađeni. Ali im je bilo drago i puno su mi pomogli da se dobro pripremim i donesem tu medalju u Split. 

Zbog čega su bili iznenađeni, šta je u tome čudno?
- Očekiva san da će bit iznenađeni jer u grčko-rimskom stilu do sada nisu imali neke rezultate. U Splitu se više radi slobodni stil, dok je u Zagrebu i ostalim krajevima Hrvatske grčko-rimsko hrvanje dosta razvijenije. Imaju i ligu i puno klubova, što mi ne možemo pratit. Ne možemo financijski pratit sudjelovanje u ligi, imamo i problem s terminima za treniranje, pa se ljudi više opredjeljuju za judo, jiu jitsu, grappling...

Ti nećeš iz hrvanja?
- Ja najviše volim bacanja, zato me hrvanje privlači.

Ajde, objasni našim čitateljima razliku između slobodnog i grčko-rimskog hrvanja?
- U grčko-rimskom stilu je dopušteno hvatanje protivnika samo iznad pojasa, dok se u slobodnom stilu tehnike mogu izvoditi koristeći sve dijelove tijela protivnika.        

Preferiraš grčko-rimski stil, zbog čega?
- Žešći je kontakt, velika su bacanja, po meni je puno  atraktivnije.

Iznenadio si svih i kao potpuni autsajder otišao na državno prvenstvo. Niti si ti išta znao o protivnicima, niti su oni bilo što znali o tebi.
- Vozili smo se u autu s momcima iz Šibenika, iznenadio ih je moj stav s kojim sam išao u Petrinju. “Pa ti planiraš i pobijedit tamo”, čudili su se. Reka san im da mislim da na prvenstvu nekoga mogu zeznit, i to ne samo jednoga. Uša san opušteno, svakog protivnika svatija 150 posto ozbiljno.

Kako si diga broncu?
- Dobija san dva protivnika, oba tušem, odonosno prekidom. Polufinale san izgubija, došlo mi je nekako prebrzo, pa me protivnik iznenadija i bacija pojas. Vratija san i ja njemu, ali je rezultat bija 4:2 za njega jer mu je bacanje bilo tehnički bolje. Platija san danak neiskustvu, iša san više na silu nego taktički.

A sad pitanje novinara početnika, što tebi i klubu znači ova medalja?
- Puno nam znači. Tija san napravit dobar rezultat, još i više za ekipu u klubu nego zbog samoga sebe. Već dugo osjećam da imam potencijal, ali nikako ga potvrdit, dokazat. Ima san i dosta sportske nesreće, tražija san se... Ovo mi je prava nagrada za sav trud i veliki motiv za dalje.

Šta sad, Jure?
- Dosad san trenira samo za sebe i svoj gušt, sad je to ozbiljnija priča. Stvoren san za ovo, tek sad ću počet trenirat kako triba, još jače. Želim konkurirat najboljima. Neću ništa obećavat, jedino da ću trenirat na najjače. Osjećan se sjajno.

Skloniji si grčko-rimskom stilu, oćeš samo to držat ili?
- Za dobar nivo treba se opredijelit. Neću se odreć slobodnog stila, ali mi grčko-rimski puno bolje leži. Kasne dvadesete su najbolje hrvačke godine, ima još dosta vrimena za mene.

Za vrhunsku razinu kojoj težiš trebat ćeš povećati broj treninga, svi uvjeti će se morati popraviti. Teško je iz Splita pokoriti hrvački svijet. Fali puno toga. Ljudima koji vode klubu, Tomislavu Radanoviću prije svih, sad treba biti od pomoći.
- Treniran šest dana u tjednu, jedan je potpuni odmor, relaksacija. Hrvanje tri puta tjedno, ostalo je teretana.

Hrvanje samo tri puta tjedno!?
- Imamo premalo termina. Moji iz kluba Split pomažu mi maksimalno, koliko mogu. Nemamo dovoljno termina za treniranje, iza treninga se ne mogu niti istegnit kako triba jer me potiraju mažoretkinje...  

Za vrhunski rezultat moraš imat i vrhunske sparing partnere.
- Spariram s trenerom Tomom Radanovićem, čovik je teži od mene tridesetak kila. I s još jednim bivšim vojnikom koji ima 41 godinu. Fale mi sparing partneri. Čuja san na kameri kako suci na prvenstvu pričaju “pa s kim on uopće trenira”...

Kako to riješit, a da ne prijeđeš u neki od kontinentalnih klubova u kojima toga ne fali?
- A nadam se da će kod nas doći još mladih hrvača koji će se posvetit grčko-rimskom stilu, i da će se napravit neka liga i za nas, u Dalmaciji. 

U Splitu, gradu baluna, košarke, vaterpola, tenisa... ti si se odlučija za hrvanje!? 
- Uvik sam želia u neki od individualnih sportova. U njima je sve sto posto tvoje. Tome san naginja, osjetija san da je hrvanje pravi sport za mene. 

Svjestan si da u hrvanju nema love. Od čega ti, pobogu, misliš živit!?
- A nadan se da će uspit od nečega živit, ha, ha, ha...

Pa si uvatija hrvanja!? Šalu na stranu, trenira si i vaterpolo i judo i hrvanje, koji ti je od tih sportova najzahtjevniji?
- Reka bi hrvanje. I to grčko-rimski stil!

Bija si prvak u vaterpolu, zašto nisi osta?
- Tija san neki od individualnih sportova. A i napravija san pauzu od godinu dana jer san pribolija meningitis. Pa san se iz vaterpola u srednjoj školi vratija u judo. Želija san neki solo sport, uvik san volija kontakt, borbu... Zna san šta želin, ali nisan zna di ću se najbolje isprofilirat. Vratija san se u judo.

Ali si i otiša iz juda. Zašto?
- Hrvanjem san se počeja bavit ima godinu dana kad san otkrija da u Splitu ima hrvački klub. Judo i hrvanje su srodni sportovi, ali je u hrvanju bliži i jači kontakt, nema kimona, a ja to volim. U judu triba bit majstor kimona, a meni je najdraže uć u kontakt, to je ta razlika. U judu ima poludistanca, toga u hrvanju nema. Ja sam nabijenije građe, ima puno visokih i krakatih judaša kojima, za razliku od mene, paše ta poludistanca.

Mlad si momak, a već imaš karijeru i trofeje u tri različita sporta. Sport je očito tvoj život.
- Najveća podrška u životu mi je otac Vinko. U svakom trenutku me podržavao, strašna mi je podrška, boljega ne mogu zamislit. Uvik me pušta tamo di mi duša želi ić, uvik je govorija da ću u tome bit odličan. On zna koliko mi sport znači u životu. Svi govore da je škola najvažnija, pa tek onda sport, a on je meni uvik govorija da je to jednako važno, da sve mogu stić. Bez da san mu donija bilo koji rezultat. On mi je sve.

Evo zašto je Jure čudo. I stroj. Mladić od 19 godina koji je, meningitisu usprkos, osvajao trofeje u tri različita sporta, koji je splitskom hrvanju donio medalju nakon o-ho-ho godina. Koji je odličan student, koji je u svemu čime se bavi – ponajbolji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. travanj 2021 03:12