U četvrtak 30. ožujka 2023. u ACI marini Split zatekli smo jednog od najuspješnijih hrvatskih sportaša svih vremena, nekada skijaša, a danas već iskusnog jedriličara, Ivicu Kostelića. Ivica priprema svoj brod imena "ACI 40“ za idući izazov, a to je regata s tridesetogodišnjom tradicijom - Roma per Due koja starta 15. travnja 2023. Tim nam je povodom Ivica otkrio kako se priprema za sezonu, kakva su očekivanja i koja vrijedna iskustva sa sobom nosi iz prijašnjih nautičkih pothvata.
Kao vrstan moreplovac i u posljednje vrijeme jedan od najistaknutijih hrvatskih jedriličara u off-shore regatama, skupili ste pregršt znanja i iskustava. Postoji li neka prekretnica koja Vas je najviše definirala kao nautičara, odnosno trenutak koji vam je u tom kontekstu ostao posebno urezan u sjećanje?
U tom kontekstu bih zapravo izdvojio cijelo vrijeme koje sam proveo na Atlantiku, a posebice prvu sezonu, kada sam iznimno puno naučio i kada sam, mogu to tako reći, vidio pravo lice off-shore jedrenja. Atlantski ocean je nešto sasvim drugačije od Mediterana pa je samim time i konkurencija daleko jača, zbog čega se puno toga može naučiti i od konkurencije i od samog oceana.
Prvi ste Hrvat koji je uspješno prejedrio Atlantski ocean u regati Transat Jacques Vabre. Da bi se Atlantski ocean preplovio na jedra, potrebna je impresivna količina znanja i vještine te mukotrpno stečena fizička sprema. Kako je protekla ta avantura? Jeste li zadovoljni rezultatom?
Ocean se može preploviti na stotine različitih načina, koji čak i ne zahtijevaju nekakve posebne vještine, zahvaljujući opremi koja je danas nautičarima na raspolaganju i ako se ide recimo po ruti pasata od Kanara do Kariba. To je onda nautički relativno laka zadaća. Međutim, prejedriti Atlantik u regati je u potpunosti druga priča, a posebice ako je riječ o profesionalnoj regati. U regatama prije svega ima puno različitih ruta, u kojima se može prolaziti sjeverni Atlantik prema kontra-vjetrovima i tu već govorimo o vrlo teškim regatama. Naposljetku, sve ovisi kakve ćete uvjete imati na putu, a to se najbolje vidjelo u ovoj posljednjoj regati (Route du Rhum), kada smo imali izuzetno teške uvjete. S druge strane, na Jacques Vabre-u smo imali relativno povoljne uvjete kroz Sjeverni Atlantik do dolaska u zonu pasata, tako da tu nije bilo pretjeranih problema. Što se tiče fizičkog dijela, to je naravno poprilično zahtjevno. Za početak, samo vas je dvoje na brodu i nema baš puno spavanja, treba tjerati brod, a regata je jako duga. To je ukupno više od tri tjedna utrkivanja, što nije lako prvenstveno jer je konkurencija na visokom nivou pa trebaš konstantno tjerati i brod i samog sebe do maksimuma. Utrku smo završili na 17. mjestu od ukupno 45 posada, na što smo uistinu ponosni.
Jedan ste od najtrofejnijih hrvatskih sportaša pa znate koliko je trnovit put prema uspjehu. Budući da jedrenje zahtjeva jako puno vremena i truda, možete li izdvojiti kako je učenje te vještine teklo u početku? Je li sve išlo glatko kao bonaca ili je ipak bilo nekih „nevera“ prilikom učenja?
U cijelu ovu priču sam ušao s relativno skromnim jedriličarskim znanjem, zbog čega sam imao stvarno dosta toga za naučiti. Bio sam svjestan da je, za ono što želim postići, potrebno puno vremena i puno plovidbe te sam zato u početnim sezonama nastojao jedriti što više, odnosno preploviti što više milja te na brod dovesti iskusne jedriličare da od njih nešto i naučim. Također, u startu sam se specijalizirao konkretno za svoj brod, odnosno za klasu 40, zbog čega postoje i neki nedostaci u mom znanju – baš zato što nisam jedrio u manjim klasama. No, to su neka ograničenja koja će uvijek postojati na mojem jedriličarskom putu. Ipak, u jedrenje sam ušao ozbiljno, jedrio sam jako puno – koliko sam mogao i, iako nisam u fazi života kada se mogu u potpunosti posvetiti sportu, napravio sam najbolje što sam mogao. Naravno da je bilo teških situacija, pogrešaka, oštećenja opreme… I toga se ne treba sramiti. Naposljetku, istina je da čovjek najbolje uči na vlastitim pogreškama, ali u jedrenju pritom strada oprema, tako da je u klasi 40 to poprilično skupa škola…
S obzirom na to da bavljenje jedrenjem zahtjeva mnoštvo putovanja i opreme, sigurno nije jeftin sport. Što najviše košta i kako se financirate? Koliki je značaj sponzora u cijeloj priči?
Jedrenje je u pojedinim granama najskuplji sport na svijetu, recimo na razini America‘s Cupa. Štoviše, off-shore jedrenje je jedna od najskupljih sportskih grana koje postoje, a tu postoje dva, uvjetno rečeno, „bojna polja“. Naime, prva stvar je u tome da morate osigurati financije, a druga stvar je samo jedrenje. I to je u cijeloj priči stvarni izazov, koji nije šala jer su budžeti, pogotovo ako imate natjecateljske ambicije, u off-shore jedrenju izuzetno veliki, a pogotovo za hrvatske uvjete. Ovom bih se prilikom zahvalio svim svojim sponzorima, a iznimno mi je drago što je ACI, u čijoj se marini sada nalazimo, zapravo od samih početaka sa mnom, što je uvelike olakšalo cijeli proces jer je stvarno velika stvar kada imate određenu sigurnost koju pruža podrška jedne takve velike kompanije.
Imate li i u jedrenju, kao i u skijanju, ponovno osjećaj kao da na velikim natjecanjima zastupate svoju zemlju? Je li u ovakvim velikim pothvatima prisutan i nacionalni ponos kao dodatan naboj i motivacija?
Meni je uvijek posebna čast stajati ispod svojih boja. Tako sam proveo cijelu svoju sportsku karijeru, a toga se držim i danas. Upravo su mi po tome bile posebne posljednje dvije sezone u klasi 40, kada je "ACI“, odnosno "Croatia Full of Life“ bio jedini brod pod hrvatskom zastavom, prvi brod pod hrvatskom zastavom koji je jedrio Jacques Vabre te prvi brod pod hrvatskom zastavom koji je jedrio Route du Rhum – i to uvijek ističem s ponosom, kao i hrvatsku trobojnicu, tako da je to definitivno faktor koji me iznimno veseli i koji za mene predstavlja dodatan motiv. U posebnom sjećanju mi je ostala situacija uoči regate Route du Rhum, kada je u francuskom selu Saint-Malo, odakle regata i počinje i koje u tom periodu posjeti gotovo dva milijuna ljudi, toliko posjetitelja prošlo pored našeg broda na kojem je bila izvješena hrvatska zastava. A Hrvatska kao nautička destinacija itekako ima svoje mjesto na ovakvim regatama.
Sredinom travnja za Vas počinje prilično zahtjevan regatni raspored koji će potrajati sve do pred kraj listopada. U fokusu će biti niz regata kroz Francusku i Italiju, a na popisu se našla i Malta. Postoji li neka od regata iz tog gustog rasporeda koju biste izdvojili i zašto? Kako teku pripreme?
Posebno se veselim regati Palermo Monte Carlo jer sam tu regatu jedrio 2019. godine s g. Damirom Čargom. Utrka je mediteranski klasik i mogu reći da se radujem ponoviti ga i ove godine. Uz to, veseli me Middle Sea Race koji je također vrlo poznata regata, a ja ću ga ove godine jedriti po prvi put.
Kako izgleda tipičan dan na moru kad ne vozite regatu već jedrite za svoju dušu? Koje vam misli prolaze kroz glavu? Jedrite li tada i u društvu svoje obitelji? Kako im se sviđa i dijele li Vašu ljubav prema moru jednako kao i prema snijegu?
U nekoliko navrata sam bio s obitelji na brodu i imali smo dvije navigacije zajedno. Za početak, moraju se pogoditi pravi uvjeti da bi se jedrilo, odnosno ne smije biti ni prejako ni preslabo. Naravno, mora biti malo laganije kako ne bilo nikakvog stresa, a kada se pogode pravi uvjeti onda je to jako lijepo jer, naravno, jedrenje je doživljaj samo po sebi. Lijepo je imati obitelj na brodu i učiti djecu o moru, odgovornosti i svemu što dolazi uz to. Ukratko, kad sam s obitelji jedrim lagano. Tijekom godine nemam baš previše prilike jedriti ovako sam za sebe, ali tu i tamo se dogodi nekakav dogovor s prijateljima.
